US LA TIMES 11. I. GB I US

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 11. I. 1999. Sjedinjenim bi Državama koristila iskreno europska Britanija "Tijekom svoga govora održanoga 1954. u američkom ministarstvu vanjskih poslova, Winston Churchill komentirao je da se 'jedino ljudi s engleskog govornog područja računaju; zajedno, oni mogu vladati svijetom.' Sada kad se nekoć višejezična koalicija Pustinjske oluje raspala do svojih anglofonih golih kostiju, događaji prividno potvrđuju trajnost Churchillovih uvida. Nije tajna da predsjednik Clinton i britanski premijer Tony Blair provode sate razgovarajući telefonom, često raspravljajući o bombardiranju i drugim pothvatima", piše Jonathan Clarke, bivši član britanskog diplomatskog zbora i sadašnji zaposlenik washingtonskog instituta Cato. "Za Clintona je odlučno britansko podupiranje njegovih vojnih pothvata pravi blagoslov. Čak i kad njegove zapovijedi donesu promašaj, kao u Sudanu, on i dalje može računati na Blairov potpis. To proizlazi iz duboko usađenog britanskog doživljavanja sebe kao članova globalnog vladajućeg sloja. Unatoč ovim danima umanjene moći, britanski diplomati i dalje spremnost Britanije da sa Sjedinjenim Državama dijeli neugodne vojne dužnosti u prašnjavim dijelovima svijeta oglašavaju kao kvalitetu koja ih odvaja od 'slabije braće' među njihovim europskim partnerima. Godine 1991., britansko zaneseno sudjelovanje u Pustinjskoj oluji zaustavilo je zabrinjavajuće američko koketiranje s Njemačkom kao glavnim američkim partnerom u Europi. Unatoč očitim, izravnim koristima koje britanska vojna postojanost nosi Sjedinjenim Državama, nije sigurno da je dugotrajna ljubav Britanije prema vojnim bravurama u dugoročnom britanskom ili američkom interesu. Jer ona dolazi uz cijenu britanske sposobnosti da igra punu ulogu u Europi. Danas je Blair o vojnim pitanjima u jednoglasju sa Sjedinjenim Državama, ali se nalazi izvan još jednog plodonosnog događaja u europskoj izgradnji institucija, uvođenju zajedničke europske valute, eura. Ta izolacija podsjeća na događaje iz 1963., kad je francuski predsjednik Charles de Gaulle stavio svoj sudbonosan veto na britansku molbu za priključenje Europi. U vrijeme te senzacije, tadašnji britanski premijer Harold MacMillan na Bermudama je tajno raspravljao s predsjednikom Kennedyjem o novoj generaciji nuklearnog oružja. Izvan je sumnje da će se Britanija, vjerojatno tijekom sljedećih pet godina, priključiti Europskoj uniji. Zagonetno je zašto, bez obzira na to jesu li na vlasti konzervativci ili socijalisti, Britanija opet ne može pravodobno stići na europski ples. Nije da nedostaje snažnih zagovornika ulaska u EU; financijska, industrijska i radnička zajednica odlučno su se izjasnile za priključenje. Na gospodarskim temeljima, Britanija je kvalificirana za sudjelovanje. Svejedno, britanski je sustav nekako propustio stvoriti potrebnu kritičnu masu za preuzimanje obveze istovremeno s ostatkom Europe. Rezultat će biti orgija tačerovske teatralnosti kad dođe vrijeme priključenju. Britanska bezvoljnost prema Europi Americi nije tek razlog za blago žaljenje. Zbog nekoliko važnih razloga Sjedinjene Države trebaju Britaniju u, kako je Blair rekao, 'srcu Europe'. Prvo, na strateškim temeljima, Churchillova predodžba prvenstva engleskog govornog područja u današnjem svijetu ne vrijedi. Sadam Husein osvojio je znatno suosjećanje govoreći o anglo-američkoj uroti protiv Iraka. Dalje, američki interesi sežu mnogo dalje od britanskih, primjerice u Sjevernoj Koreji, gdje Britanija nije igrač. Da obrane te interese, Sjedinjene Države trebaju mnogo širu koalicijsku bazu od same Britanije. Pustinjska bi lisica bila bolja s više sudjelovanja Europske unije. Tu Britanija može odigrati svoju najdragocjeniju ulogu. Američki diplomati od Henryja Kissingera do Richarda Holbrookea posprdno govore o vanjskopolitičkom potencijalu EU. 'Koga zovete?', pitali su obojica. To se stanje poboljšava, djelomično kao rezultat britanskih inicijativa poput prosinačkog dogovora s Francuskom o europskoj sili koja bi bila kadra provesti neovisnu akciju. Da ohrabri taj trend, najbolja je američka saveznica Britanija. No britanski će utjecaj biti umanjen tako dugo dok ona propušta puno sudjelovanje u svim ustanovama EU. Sjedinjene Države trebaju Britaniju i u gospodarskom pogledu. U pitanjima poput slobodne trgovine i slobodnih tržišta, niskog oporezivanja i niske vladine regulacije, te kompatibilnosti s američkim pravnim običajima, Britanija je bliže Sjedinjenim Državama nego kontinentalnoj Europi. Stoga je od velike važnosti za Sjedinjene Države da EU ostane što bliže britanskom obrascu. (...) Potrebno je da se Clinton diskretno obrati Blairu. Ako u njihovu sljedećem razgovoru o tome koga da bombardiraju Clinton istakne potrebu za punim britanskim sudjelovanjem u EU, on će učiniti mnogo dobra za obje zemlje."