YU-Tisak +YU -TJEDNI SRPSKI TISAK ++SRBIJA+VREME +9. I. 1999.+Srbija i NATO+"(...)General Perišić je barem nekih desetak mjeseci 1998. smatrao +pa čak i javno govorio da bi možda bilo pametno razmisliti o ideji da +se Jugoslavija
počne polako primicati Partnerstvu za mir(...)+Da je general Perišić malo više gledao na sjever, prema susjednoj i +prijateljskoj Republici Hrvatskoj, vidio bi kako je režim dr. +Tuđmana za manje od godinu dana revidirao svoj odnos prema NATO-u i +Zapadu uopće: poslije sedmogodišnjih napora da se što više približi +Zapadu, poslije 'Danke Deutschland' i guranja u Europu i NATO, +Hrvatska je dočekala da joj službeni vojni mjesečnik 'Hrvatski +vojnik' donosi političke raščlambe koje kao da je pisao Dragoš +Kalajić po narudžbi JUL-a i da se poslije ispričava zbog +antiameričkih i antizapadnih ispada u tim novinama. Kletve Milića +od Mačve izbljedjele su pred antizapadnim i antiameričkim +detonacijama Maje Freundlich u službenom 'Vjesniku' i više nego +službenom 'Hrvatskom slovu'; Hrvati su 'imali državu i kraljeve dok +su koze pasle po Manhattanu' i jedini lijek od pošasti +'demokracije', po Zlatku Canjugi jest pseudo-feudalno 'stališko'
SRBIJA
VREME
9. I. 1999.
Srbija i NATO
"(...)General Perišić je barem nekih desetak mjeseci 1998. smatrao
pa čak i javno govorio da bi možda bilo pametno razmisliti o ideji da
se Jugoslavija počne polako primicati Partnerstvu za mir(...)
Da je general Perišić malo više gledao na sjever, prema susjednoj i
prijateljskoj Republici Hrvatskoj, vidio bi kako je režim dr.
Tuđmana za manje od godinu dana revidirao svoj odnos prema NATO-u i
Zapadu uopće: poslije sedmogodišnjih napora da se što više približi
Zapadu, poslije 'Danke Deutschland' i guranja u Europu i NATO,
Hrvatska je dočekala da joj službeni vojni mjesečnik 'Hrvatski
vojnik' donosi političke raščlambe koje kao da je pisao Dragoš
Kalajić po narudžbi JUL-a i da se poslije ispričava zbog
antiameričkih i antizapadnih ispada u tim novinama. Kletve Milića
od Mačve izbljedjele su pred antizapadnim i antiameričkim
detonacijama Maje Freundlich u službenom 'Vjesniku' i više nego
službenom 'Hrvatskom slovu'; Hrvati su 'imali državu i kraljeve dok
su koze pasle po Manhattanu' i jedini lijek od pošasti
'demokracije', po Zlatku Canjugi jest pseudo-feudalno 'stališko'
uređenje države(...)
Odakle takva promjena stajališta i takvo naglo hlađenje u 'predziđu
kršćanstva'? To je posljedica upornih pritisaka demokratskog
svijeta na Hrvatsku i dr. Tuđmana(...)
Iz svega toga vidljivo je - makar i na posredan način - što je sve
nespojivo s članstvom u NATO-u, a što je pak nužno. Logične i
racionalne ideje generala Perišića i drugih ljudi (...)znak su
nedovoljnog poznavanja srbijanske političke stvarnosti.(...) Dok
je general Perišić objašnjavao logične i racionalne prednosti
približavanja Partnerstvu za mir i NATO-u, neki drugi generali
gledali su da na promocijama JUL-a budu viđeni u odori. Da je
general Perišić u odori odlazio tamo, saznao bi da je nacionalni
strateški interes u Kini, Rusiji i Bjelorusiji, socijalizmu s
ljudskim licem, bubama u cvijeću; da su demokracija, tržište,
Partnerstvo za mir, NATO, OESS, EU i UN antisrpske podvale; da je
Haaški sud antisrpski; da su naši kraljevi jeli zlatnim žlicama dok
su po Manhattanu pasle koze i u tom pravcu.
Okolnost da su Rusija i Bjelorusija daleko dvije-tri vremenske
zone, a Kina i Kuba još i više, dok su članice Partnerstva za mir na
svim našim granicama - osim hrvatske - tu očito ne igra nikakvu
ulogu."
NIN
7. I. 1999.
Vukovarski bumerang
"(...)Glavni tužitelj Haaškoga suda Luise Arbour zanijekala je ,
doduše, samoinicijativne najave dr. Tuđmana da i njega čeka
međunarodna istraga zbog umiješanosti u rat na području bivše
Jugoslavije, ali je domaća javnost ipak ostala bez odgovora na
pitanje zbog čega 'otac nacije' toliko izaziva sudbinu i sam se
poziva tamo gdje ga (još) ne zovu.(...)
Visoki politički krugovi ipak strahuju da su optužnice protiv
Naletilića i Martinovića samo bumerang koji je u pravcu američkog
State Departmenta i Haaškoga suda izbacila agresivna retorika
predsjednika Franje Tuđmana. Ukoliko se uz pomoć najnovijih
optužnica protiv bosanskohercegovačkih Hrvata dokaže da je
Hrvatska bila agresor u BiH, vukovarske optužnice izgubile bi
političku uvjerljivost. Tuđmanova vlada upravo zato najavljuje da
bi parlament u Zagrebu uskoro mogao preispitati suradnju s
međunarodnim sudom za ratne zločine i ne krije veliku
zainteresiranost za jugoslavenska iskustva na tom polju.(...)
Petorica generala HV za čiju se sudbinu zabrinuo predsjednik Franjo
Tuđman, tek se pretvaraju u noćnu moru čovjeka koji je 'ostvario sve
hrvatske snove'."