11. I. - BE - LE SOIR - VELTHEM O BOSNI

BELGIJA LE SOIR 11. I. 1999. Bosna: NATO vadi mač, a ultraši popuštaju "Još jedno ime manje na popisu zločinaca međunarodnoga kaznenog suda za područje bivše Jugoslavije. Bosanskog Srbina Dragana Gagovića, nekadašnjeg policijskog zapovjednika koji je kasnije postao učitelj karatea, inače optuženog zbog zločina protiv čovječnosti, ubili su u subotu u Foči francuski vojnici u sastavu SFOR-a. Žaleći zbog kobnog završetka te operacije, tužiteljica međunarodnog suda Louise Arbour i glavni tajnik NATO-a Javier Solana iskoristili su tu prigodu za ponavljanje poziva na dragovoljno predavanje svih osumnjičenih koji se još nalaze u bijegu. Kao i u prethodnim sukobima između međunarodnih snaga i presretanih ratnih zločinaca, vrhovni stožer SFOR-a taj izgred opravdava 'legitimnom obranom'. Dragan Gagović, koji se vraćao iz Crne Gore u koju je odveo djecu na športsko natjecanje, želio je silom proći kroz cestovnu zapreku koju su postavili francuski vojnici, a oni su tada otvorili paljbu. Od prvih je dana bio pristaša Srpske demokratske stranke, ultranacionalističke formacije Radovana Karadžića, koja ga je stavila na čelo policijskih snaga u Foči u prvim danima etničkog čišćenja. Prema tekstu optužnice koja je podignuta protiv njega, Gagović je među svojim 'rezultatima' imao zaista dojmljiv popis ratnih užasa: mučenje i silovanje desetak muslimanskih djevojaka, od kojih su neke tek ušle u pubertet, a sve je to činio u gradskoj športskoj dvorani koju je pretvorio u zatvor i mjesto za ispitivanje. Uz Prijedor i Bijeljinu, i Foča, nedaleko od Goražda, na obali Drine, bila je jedan od laboratorija za izvođenje pokusa s ideološkim 'čišćenjem' koje su tada provodile srpske vlasti. Još sedam ratnih zločinaca navodno se nalaze tamo, a među njima i sam dr. Karadžić, prema riječima mnogih svjedoka čiji se iskazi podudaraju. I on se 'sakrio' u toj regiji poslije bijega s Pala. Francuski vojnici, koje su njihovi američki i britanski saveznici dugo optuživali zbog pasivnosti, ako ne i popustljivosti, sada su i sami dodali svoj kamen pri teškoj izgradnji pomirbe koju nastoje provesti suci međunarodnoga kaznenog suda. Postizanje toga cilja još je jako daleko, ali je sigurno i to da operacije presretanja ratnih zločinaca u posljednjih nekoliko mjeseci ipak dobivaju ohrabrujuću oštrinu. A obruč se, malo po malo, steže oko glavnih optuženika : Karadžića i vojnog zapovjednika Mladića koji su, nema sumnje, računali na zaborav i tromost međunarodnih detektiva i vjerovali da će pobjeći svim potragama. Općenito gledajući, na početku 1999. poruka visokog predstavnika međunarodne zajednice u Sarajevu, Carlosa Westendorpa, savršeno je dobro shvaćena. I u hrvatsko-muslimanskoj federaciji i u republici srpskoj, dvama bosanskim entitetima, međunarodne inicijative za pokoravanje neukrotivih sve su češće, a tvrdoglavi bivaju kažnjavani. Ante Jelavić, novi hrvatski član zajedničkog bosanskog predsjedništva, upravo je to osjetio na vlastitoj koži. I on je na sebe navukao bijes SFOR-a zato što je zlorabio ovlasti pri imenovanju hrvatskih generala na položajima u zajedničkoj vojsci federacije. Od listopada prošle godine, svako promaknuće časnika mora stići od mješovitog povjerenstva pod predsjedanjem međunarodnih časnika, a u tom se povjerenstvu moraju nalaziti i članovi druge strane u entitetu. Budući da je odlučio samostalno promaknuti te časnike, Jelavić je to skupo platio. Luksemburško- belgijska bojna iz Livna zaplijenila je, uz potporu britanskih pojačanja i američkih helikoptera, vojnu opremu u vlasništvu HVO-a - hrvatskih oružanih snaga, a lov je bio plodan: dva tenka T-55, jedno oklopno vozilo T-54, 28 minobacača i oko 2.500 komada streljačkog naoružanja. Slična je operacija izvedena i u Kiseljaku, nedaleko od Sarajeva, a uništavanje zaplijenjene opreme započelo je odmah, kao mjera kažnjavanja zbog nezakonito donesene odluke hrvatskoga vođe. Pod prividom obnove koja se nastavlja bez obzira na cijenu, sigurno je da su diplomati najpozvaniji za otkrivanje propusta i slabosti Daytonskog mirovnog sporazuma. I baš zato su se razljutili ovog vikenda na proslave sedme godišnjice stvaranja republike srpske. Vlasti bosanskih Srba pozvale su ih na jedno jako simbolično mjesto, sporni grad Brčko, čiju bi sudbinu trebala odrediti međunarodna arbitraža. Sada se nalazi u srpskim rukama, a riječ je o pupčanoj vrpci važnoj za održavanje teritorijalne povezanosti njihova entiteta. Ali nalazi se na obali Save, nedaleko od hrvatske i jugoslavenske granice, pa je i gospodarski jako važan za sarajevsku vladu. Presuda američkog suca Robertsa Owena trebala bi biti poznata za nekoliko tjedana. A s jedne i druge strane etničke granice, srpski i muslimanski dužnosnici već su dugo na nogama. Svaka odluka koja nije u skladu s njihovim željama i interesima protumačit će se kao 'casus belli'", piše Edouard van Velthem.