IT LA STAMPA 11. I.-ENGLESKA-EU-IRAK

ITALIJA LA STAMPA 11. I. 1999. Engleska, loša učiteljica "Engleski predsjednik vlade Blair na ovim stranicama iznio je dugu i, treba priznati, strastvenu, obranu anglo-američke akcije u Iraku. Bojim se, međutim, da su njegove riječi izazvale više nedoumica nego što su ih razriješile. Ne treba nas uvjeravati u zloglasan karakter režima Sadama Huseina. Uz iznimku ponekog pseudoanarhiste iz naših društvenih središta, nitko ne niječe da irački diktator pripada najgoroj vrsti despota koji danas postoje na zemlji: okrutno je postupao sa susjedima i sa svojijm vlastitim narodom i zaslužuje i teže kazne od onih koje su mu nanijeli nedavni zračni napadi. Nije, dakle, stvar u tome. Blair ima pravo i kada kaže da se ne možemo dati paralizirati nedjelovanjem UN-a: Vijeće sigurnosti riskira postati ono što je bio prije 1989.: tijelo paralizirano unakrsnim vetima kada se suočava sa složenim političkim problemima. Svijet međutim ide dalje i ne zaustavlja se zato što se Ujedinjeni narodi ne mogu složiti glede toga što treba ili ne treba učiniti. Engleski predsjednik vlade, međutim, nije jako uvjerljiv kada objašnjava anglo-američku politiku prema Iraku. Možda su nedavni napadi oslabili Sadamov vojni potencijal, no taj je potencijal mnogo više bio oslabljen 1991. pa je opet bio ponovno izgrađen. Bombe, zasigurno, nisu oslabile ni volju Sadama Huseina da izaziva Sjedinjene Države, niti njegov prestiž u zemlji, niti na međunarodnom polju. Veliki dio arapskoga svijeta i dalje ga prezire, no možda ga danas poštuje više nego jučer. Amerikancima zabranjuje nadlijetanje svoga teritorija, što je do sada prešutno prihvaćao. Zemlja se, dvobojem sa svjetskom supersilom, čini više razbuđena nego deprimirana. Gdje Blair promašuje, gdje štoviše ostavlja dojam određene lakoće, to je kada govori o Europi. Velika Britanija nije se posavjetovala, niti je obavijestila svoje europske partnere, a vrijeme i oblike akcije odlučile su Sjedinjene Države, i nazočnost Velike Britanije je prije svega imala funkciju pokrivanja toga što bi inače bilo preočito američko izoliranje. Tražiti da se povjeruje da je to učinjeno kako bi se osnažilo američko povjerenje prema Europi i njezina vjerodostojnost, znači, otvoreno rečeno, tražiti previše od naše lakovjernosti. Ipak Blair je izravan: ne radi se o tome, kaže on, da pravi izbor između Europe i Amerike. Što znači da se može biti ili uz jednu ili uz drugu, već prema okolnostima. Velika Britanija je jedna velika demokracija, velika zemlja od koje možemo mnogo naučiti u pogledu funkcioniranja javnih poslova, vanjske politike, a, također, i vojne politike. Njezin prilog za misao i kulturu Europljana bio je golem i nezamjenjiv. No tko ide za ciljem da Europi dade njezin identitet, tko želi da Europa u svijetu izrazi svoje vlastito gledište i svoje vlastite ciljeve, zna da se na Veliku Britaniju ne treba osloniti", piše Boris Biancheri.