RFE-KOSOVSKI SUKOBI-28-12

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 28. XII. 1998. Božić na Kosovu Wall Street Journal "Do mira na zemlji ima još puno. Toliko je jasno ljudima na Kosovu, gdje je Badnjak označio početak najgorih borba za više od dva mjeseca u ovoj pokrajini Srbije. Od jučer, borbe se rasplamsavaju između teško naoružanih trupa jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Oslobodilačke vojske Kosova, gerilskih snaga etničkih Albanaca, koji traže neovisnost. Kao i svaka druga bitka u desetomjesečnom ratu na Kosovu, posljednje borbe karakterizira srpska agresija. Pod izgovorom da pokreču 'ograničenu' akciju u potrazi za gerilcima OVK-a za koje se sumnja da su ubili srpskog policajca prošle nedjelje, Miloševićeve snage, podržane sa 40 tenkova i oklopnih vozila, zasule su granatama i vatrom iz teških mitraljeza sela naseljena etničkim Albancima, koji čine većinu u pokrajini. To je bio nerazmjeran odgovor na bilo koji zločin koji je OVK-a mogla počiniti, i jasno kršenje prekida vatre, koji su u listopadu isposlovali američki diplomati. Na nesreću, baš je to primirje - pozdravljeno od administracije američkog predsjednika Billa Clintona kao uspjeh vanjske politike - pomoglo predsjedniku Miloševiću da ponovo pokrene svoju kampanju bez ikakve reakcije Zapada. Dio listopadskog dogovora bio je veliki ustupak Miloševiću. Umjesto da ustraje na planu da se primirje nadgleda promatračima pod zapovjedništvom NATO-a, podržanima trupama NATO-a, Clintonova administracija popustila je zahtjevima Miloševića da strane promatrače kontrolira OESS, politički podijeljena i nemoćna organizacija. Nikada i nije bilo mnogo smisla slati 'verfikatore mira' kako su promatrači službeno nazvani, u regiji gde je jasno da nema nikakvog mira koji bi verificirali. Još gore, Milošević je znao da ga uz 600 nenaoružanih civila razmještenih na Kosovu, Zapad neće moći vojno kazniti. Vojna akcija ugrozila bi živote promatrača i predstavljala rizik za ponavljanje scena iz rata u Bosni, gde su se Srbi koristili pripadnicima mirovnih snaga kao živim štitovima. Stoga nije iznenađujuće da skorašnja agresija nije primljena s uobičajenom osudom i prijetnjama zračnim udarima. Umjesto toga, čvrsti američki diplomati utekli su se mlakim molbama objema stranama da ispune obaveze koje su preuzeli u listopadu. 'Obje strane su tražile nevolju i dobile su je', izjavio je Willyam Walker, američki diplomat na čelu misije OESS-a. Zapadni dužnosnici sada kažu da će promatrači spakirati svoje torbe ukoliko se borbe ubrzo ne završe. To bi također bio znak da se Zapad konačno može pozabaviti kažnjavanjem Miloševića. Ipak, nakon godine u kojoj je Zapad izrekao desetine prijetnja, a nijednu od njih nije ispunio, ima malo razloga očekivati da će američke bombe uskoro početi padati na Srbiju. Umjesto toga, čini se da smo opet na početku. Milošević će nastaviti ugnjetavati kosovske Albance, a Zapad će biti zaokupljen istim problemom koji je od početka kočio zapadne akcije: bilo kakva vojna pomoć Albancima na Kosovu bila bi potpora njihovu zahtjevu za neovisnošću, što je neprihvatljiv ishod za Zapad. Nakon godina življenja pod represijom srpske države, mnogi etnički Albanci na Kosovu neće prihvatiti ništa manje od neovisnosti. Albanski političari koji su razmatrali prihvatanje nekog oblika autonomije odavno su gurnuti u stranu. Za posljednjih dva mjeseca, OVK je pribavio naoružanje i očito je spreman za borbu do neovisnosti. Zapad se nalazi u luđačkoj košulji. Potopora neovisnosti dala bi stanovitu vjerodostojnost budućim vojnim prijetnjama sa Zapada i mogla bi srpskog diktatora navesti da razmisli prije nego što pokrene sljedeći napad. Zapad, ipak, naravno zna da ima opasnosti u potpori neovisnosti Albanaca na Kosovu. Albanci u Makedoniji mogli bi biti ohrabreni da se pridruže velikoj Albaniji, a drugi etnički entiteti u regiji, kao što je republika srpska u Bosni, mogli bi također zahtijevati status države. Nije jasno, međutim, mora li ovo biti stav Zapada. Sigurno je da postoje i drugi putovi koje treba ispitati. U međuvremenu SAD i njihovi saveznici trebali bi barem poštediti svijet spektakla u kojem se zapadni diplomati pretvaraju da rade na rješenju koje ne postoji. Kao što David L. Philips ističe u ovom listu, Milošević je u prošlosti dokazao da je majstor za proizvođenje kriza koje vode njegovim ciljevima. Sad ponovno ubija kosovske Albance. Nitko ih ne može okriviti za to što mu ne veruju". (RFE)