US-YU-E-S-KRIZA-BORBE-Glasila/mediji-Ratovi-Vlada-Organizacije/savezi +RFE-KOSOVSKI SUKOBI-28-12 ++RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE+28. XII. 1998.+Božić na Kosovu+Wall Street Journal+"Do mira na zemlji ima još puno. Toliko je jasno ljudima
na Kosovu, +gdje je Badnjak označio početak najgorih borba za više od dva +mjeseca u ovoj pokrajini Srbije. Od jučer, borbe se rasplamsavaju +između teško naoružanih trupa jugoslavenskog predsjednika +Slobodana Miloševića i Oslobodilačke vojske Kosova, gerilskih +snaga etničkih Albanaca, koji traže neovisnost. Kao i svaka druga +bitka u desetomjesečnom ratu na Kosovu, posljednje borbe +karakterizira srpska agresija. Pod izgovorom da pokreču +'ograničenu' akciju u potrazi za gerilcima OVK-a za koje se sumnja +da su ubili srpskog policajca prošle nedjelje, Miloševićeve snage, +podržane sa 40 tenkova i oklopnih vozila, zasule su granatama i +vatrom iz teških mitraljeza sela naseljena etničkim Albancima, +koji čine većinu u pokrajini. To je bio nerazmjeran odgovor na bilo +koji zločin koji je OVK-a mogla počiniti, i jasno kršenje prekida +vatre, koji su u listopadu isposlovali američki diplomati. Na +nesreću, baš je to primirje - pozdravljeno od administracije +američkog predsjednika Billa Clintona kao uspjeh vanjske politike
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
28. XII. 1998.
Božić na Kosovu
Wall Street Journal
"Do mira na zemlji ima još puno. Toliko je jasno ljudima na Kosovu,
gdje je Badnjak označio početak najgorih borba za više od dva
mjeseca u ovoj pokrajini Srbije. Od jučer, borbe se rasplamsavaju
između teško naoružanih trupa jugoslavenskog predsjednika
Slobodana Miloševića i Oslobodilačke vojske Kosova, gerilskih
snaga etničkih Albanaca, koji traže neovisnost. Kao i svaka druga
bitka u desetomjesečnom ratu na Kosovu, posljednje borbe
karakterizira srpska agresija. Pod izgovorom da pokreču
'ograničenu' akciju u potrazi za gerilcima OVK-a za koje se sumnja
da su ubili srpskog policajca prošle nedjelje, Miloševićeve snage,
podržane sa 40 tenkova i oklopnih vozila, zasule su granatama i
vatrom iz teških mitraljeza sela naseljena etničkim Albancima,
koji čine većinu u pokrajini. To je bio nerazmjeran odgovor na bilo
koji zločin koji je OVK-a mogla počiniti, i jasno kršenje prekida
vatre, koji su u listopadu isposlovali američki diplomati. Na
nesreću, baš je to primirje - pozdravljeno od administracije
američkog predsjednika Billa Clintona kao uspjeh vanjske politike
- pomoglo predsjedniku Miloševiću da ponovo pokrene svoju kampanju
bez ikakve reakcije Zapada. Dio listopadskog dogovora bio je veliki
ustupak Miloševiću. Umjesto da ustraje na planu da se primirje
nadgleda promatračima pod zapovjedništvom NATO-a, podržanima
trupama NATO-a, Clintonova administracija popustila je zahtjevima
Miloševića da strane promatrače kontrolira OESS, politički
podijeljena i nemoćna organizacija. Nikada i nije bilo mnogo smisla
slati 'verfikatore mira' kako su promatrači službeno nazvani, u
regiji gde je jasno da nema nikakvog mira koji bi verificirali. Još
gore, Milošević je znao da ga uz 600 nenaoružanih civila
razmještenih na Kosovu, Zapad neće moći vojno kazniti. Vojna akcija
ugrozila bi živote promatrača i predstavljala rizik za ponavljanje
scena iz rata u Bosni, gde su se Srbi koristili pripadnicima
mirovnih snaga kao živim štitovima. Stoga nije iznenađujuće da
skorašnja agresija nije primljena s uobičajenom osudom i
prijetnjama zračnim udarima. Umjesto toga, čvrsti američki
diplomati utekli su se mlakim molbama objema stranama da ispune
obaveze koje su preuzeli u listopadu. 'Obje strane su tražile
nevolju i dobile su je', izjavio je Willyam Walker, američki
diplomat na čelu misije OESS-a. Zapadni dužnosnici sada kažu da će
promatrači spakirati svoje torbe ukoliko se borbe ubrzo ne završe.
To bi također bio znak da se Zapad konačno može pozabaviti
kažnjavanjem Miloševića. Ipak, nakon godine u kojoj je Zapad
izrekao desetine prijetnja, a nijednu od njih nije ispunio, ima
malo razloga očekivati da će američke bombe uskoro početi padati na
Srbiju. Umjesto toga, čini se da smo opet na početku. Milošević će
nastaviti ugnjetavati kosovske Albance, a Zapad će biti zaokupljen
istim problemom koji je od početka kočio zapadne akcije: bilo kakva
vojna pomoć Albancima na Kosovu bila bi potpora njihovu zahtjevu za
neovisnošću, što je neprihvatljiv ishod za Zapad. Nakon godina
življenja pod represijom srpske države, mnogi etnički Albanci na
Kosovu neće prihvatiti ništa manje od neovisnosti. Albanski
političari koji su razmatrali prihvatanje nekog oblika autonomije
odavno su gurnuti u stranu. Za posljednjih dva mjeseca, OVK je
pribavio naoružanje i očito je spreman za borbu do neovisnosti.
Zapad se nalazi u luđačkoj košulji. Potopora neovisnosti dala bi
stanovitu vjerodostojnost budućim vojnim prijetnjama sa Zapada i
mogla bi srpskog diktatora navesti da razmisli prije nego što
pokrene sljedeći napad. Zapad, ipak, naravno zna da ima opasnosti u
potpori neovisnosti Albanaca na Kosovu. Albanci u Makedoniji mogli
bi biti ohrabreni da se pridruže velikoj Albaniji, a drugi etnički
entiteti u regiji, kao što je republika srpska u Bosni, mogli bi
također zahtijevati status države. Nije jasno, međutim, mora li ovo
biti stav Zapada. Sigurno je da postoje i drugi putovi koje treba
ispitati. U međuvremenu SAD i njihovi saveznici trebali bi barem
poštediti svijet spektakla u kojem se zapadni diplomati pretvaraju
da rade na rješenju koje ne postoji. Kao što David L. Philips ističe
u ovom listu, Milošević je u prošlosti dokazao da je majstor za
proizvođenje kriza koje vode njegovim ciljevima. Sad ponovno ubija
kosovske Albance. Nitko ih ne može okriviti za to što mu ne
veruju".
(RFE)