US IHT 8. I. STOLJEĆE F. LEWIS

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. I. 1999. Pouke čudovišnog, ali ohrabrujućeg stoljeća "Naravno, nikad nije bilo nikakve sumnje da ona stiže, no teško je i dalje vjerovati da smo ušli u 1999. Ona nas je dugo čekala, ali više kao jedna od onih stvari koje se uvijek očekuju no nikad se zaista ne dogode", piše Flora Lewis. "Godina 2000. je nešto drugo, navještaj novoga stoljeća, novoga tisućljeća; puna pitanja, predviđanja, novih odluka. (...) U smislu svjetskih poslova, dvadeseto je stoljeće bilo posebno kratko, od 1914. kad su se slomili ravnoteža moći iz XIX. stoljeća i vjera u napredak, do 1991. kad su propali Sovjetski Savez i vladavina ideologije. To je stoljeće također bilo posebno čudovišno, no upravo su one katastrofe koje je čovjek počinio izazvale stvaranje mjera i kazna za razbijanje onoga što se smatralo neizbježnim obrascem ljudskog zla. Nestala je iluzija dvadesetih da se rat jednostavno može izopćiti, no tako i mit o ratu kao slavi, najplemenitijem pozivu. Neuspjeh komunizma ostavio je demokraciji kao političkom, a tržištu kao gospodarskom sustavu jasno preferirane postavke. No one ne dolaze tek tako na mjesto starih sustava koji nestaju. Ono što se umjesto toga događa, zbog zbrke i pohlepe u pogođenim zemljama, čini se potpuno nepredvidivo. Nema navještaja nove zamisli, a stare zamisli nisu počele izvršavati obećano. Čak i demokracija, smatra li se kraj diktature njezinim dolaskom, gubi samouvjerenost. Raspravlja se o tome je li ona još važna, štoviše, o tome postoji li ikakva potreba da se čovjek zanima za vladu. U Sjedinjenim je Državama na posljednje izbore izišlo 37% glasača, iako je Clintonov seksualni škandal pružio svu spektakularnu dramu koja se poželjeti mogla. Europa je našla način da se organizira tako da svoja najgora tradicionalna neprijateljstva učini suvišnima. Sad jedanaest zemalja zapadne Europe združuje svoje valute u jedinstvenu, iako ne baš prvu, jer je zlato nekad služilo kao zajednička mjera vrijednosti; no radi se o golemom koraku prema trajnoj integraciji. Njima će se za nekoliko godina zasigurno priključiti i većina drugih. Zamisli da se gospodarstvima može i treba upravljati, rođenoj iz neobuzdanih razuzdanosti i divljih cikličkih kretanja u usponu kapitalizma, još jednom se suprotstavljaju dokazi o superiornoj izvedbi tržišta. No istodobno, arbitrarne okrutnosti tržišta donijele su nove zahtjeve za ograničenjima, zaštitom radnika i okoliša. Mora biti ravnoteže. Došlo je do golemoga rasta siromaštva, ponajprije zbog golemog povećanja broja svjetskog stanovništva. Pa ipak, kao ni rat, više se ne čini da je siromaštvo neizbježno, određeno prirodom i da ga je nužno trpjeti. Sad je moguće osigurati prikladnu hranu za svjetsko stanovništvo i ukloniti nestašice. Potrebna je ljudska volja i dogovor, koji postoje u nekoj mjeri no ni izdaleka dovoljnoj. U smislu promjena u načinu života velikog broja ljudi, dvadeseto je stoljeće bilo dugo kao prethodnih 500 ili čak 1000 godina. Danas letimo, a neki su bili i u svemiru. Ljudi komuniciraju, zvukom i slikom, u potpunosti prkoseći vremenu i prostoru. Mogu konzervirati hranu i osigurati si ugodu unatoč klimi. Oni svladavaju mnoge bolesti i pohlepno gutaju tablete, pa je tako očekivana duljina života u razvijenom svijetu nadmašila biblijsko staro doba - sedamdeset godina. Tehnološki napredak pokrenuo je lančanu reakciju. Ljudi se prilagođavaju iznenađujuće brzo. Promjena uvijek ima cijenu i loše strane, ali se pozdravlja zbog iznimnih poboljšanja u materijalnoj dobrobiti i u udobnosti. Znanost se cijeni i ohrabruje radi sebe same, ne samo zbog ljubavi prema znanju, već zato jer imamo razloga vjerovati da će prije ili kasnije nova otkrića donijeti nove prednosti. Ipak, znanost nas više ne uvjerava, kao što je nekoć činila, da budućnost može postajati samo sve bolja i bolja. Ona postavlja teška nova moralna i etička pitanja o počecima života i izvjesnosti smrti, pitanja na koja ona ne može čak ni početi odgovarati. Nove mogućnosti koje nudi na mnoge su načine također novi tereti, izazovi za koja se društva nisu pripremila. S dolaskom 1999., postaje jasno gdje stoji ovo stoljeće: zbog mnogo čega možemo se sramiti, na neke stvari možemo biti ponosni. Ovo je stoljeće pouka i priprema, moramo se nadati, za bolje dane. Ono je pokazalo da nijedan izum, trik ili slijepo uvjerenje neće riješiti probleme s kojima se ljudi suočavaju. Za to su potrebni ljudi dobrog srca i dobre volje. (...)"