BOGOTA, 4. siječnja (Hina/Reuters) - Kolumbijske gerilske snage bi +7. siječnja trebale započeti mirovne pregovore s vladom nakon što +je predsjednik Andres Pastrana povukao vojsku iz jugoistočne +Kolumbije.
BOGOTA, 4. siječnja (Hina/Reuters) - Kolumbijske gerilske snage bi
7. siječnja trebale započeti mirovne pregovore s vladom nakon što
je predsjednik Andres Pastrana povukao vojsku iz jugoistočne
Kolumbije.#L#
Posljednji pregovori između vlasti i pobunjenika, pokrenuti 1991.
godine, propali su nakon što su pripadnici jedne od pobunjenih
skupina kidnapirali i ubili jednog bivšeg ministra.
Samo u proteklih deset godina, u sukobu pobunjenika i vladinih
snaga u Kolumbiji je ubijeno 35.000 ljudi.
U razdoblju između kraja 1940-tih i kasnih 1950-tih, više od
280.000 ljudi ubijeno je u sukobu između pristaša ljevičarske
Liberalne stranke i Konzervativne stranke. No nakon 1958. godine, u
Kolumbiji je sve do 1974. godine vladao Nacionalni front jer su
liberali i konzervativci sklopili sporazum o podjeli vlasti.
Međutim, 1964. godine osnovana je marksistička gerila pod nazivom
Revolucionarne oružane snage Kolumbije, dok je godinu dana kasnije
pokrenuta pro-kubanska Armija nacionalnog oslobođenja. Kineski
vođa Mao bio je inspiracija osnutku treće grupe - Narodne
oslobodilačke armije 1967. godine, dok je 1970. godine vojne
operacije započela skupina M-19 koja se oslanjala na potporu
srednje klase.
U sukobima tijekom 1970-tih, kolumbijska vojska je nanijela teške
gubitke pro-kubanskoj gerilskoj skupini.
Tijekom 1980-tih skupina Revolucionarne oružane snage pokazivala
je spremnost na pregovore s vladom i na političku borbu, no njezini
su politički predstavnici bili napadani od desničara, dok je druga
gerilska skupina M-19 izvršavala napade na vladine zgrade. U
borbama za Palaču pravde u Bogoti, koju su zauzeli pobunjenici iz M-
19 poginulo je više od 100 ljudi, među kojima najmanje 11 visokih
sudaca. M-19 je nakon tog napada počela slabiti.
Istovremeno su ljevičarske gerilske skupine bile izložene napadima
desničarskih terorista kao i paravojnih skupina koje je sastavila i
podržavala kolumbijska vojska.
Bivši čelnik M-19 te čelnik političkog krila Revolucionarnih
oružanih snaga, koji su se 1990. godine kandidirali na
predsjedničkim izborima, ubijeni su tada u napadima desničara.
M-19, Revolucionarne snage te Narodna oslobodilačka armija su do
1990. godine pokušale nastaviti borbu političkim sredstvima te su
1991. i 1992. godine započele pregovore s vladom, no protivnici
političke borbe iz tih skupina nastavili su gerilske akcije.
Primjerice, pripadnici Revolucionarnih snaga napali su 1996.
godine vojnu bazu na jugu zemlje, a u tom su napadu ubili 27 vojnika,
a 60 ljudi uzeli za taoce.
U travnju 1997. godine, različiti kolumbijski 'eskadroni smrti',
odnosno paravojne skupine, uspostavili su nacionalni savez -
Samoobrambene snage Kolumbije, pod vodstvom paravojnog vođe
Carlosa Castana.
Revolucionarne snage su u napadu u ožujku 1998. godine ubili oko 80
vladinih vojnika, a 40 zarobili.
Usprkos pokušajima novog predsjednika Andresa Pastrana da ostvari
uvjete za pregovore, Revolucionarne snage i Armija pokrenuli su
kolovozu trodnevnu ofenzivu u kojoj je ubijeno više od 140
pripadnika snaga sigurnosti.
Predsjednik Pastrana naredio je u studenome da sve vladine snage na
tri mjeseca napuste područje u jugoistočnoj Kolumbiji gdje se
nalaze gerilske baze kako bi omogućio početak pregovora s
Revolucionarnim snagama.
(Hina) vb sb