IZBOR IZ DOMAĆEG TISKA

SLOBODNA DALMACIJA : Rimski ključ Olga Ramljak piše o odnosima Hrvatske i Italije, kojima hrvatski državni vrh nije zadovoljan, a koji bi se, nakon postavljanja novoga veleposlanika u Rimu, trebali poboljšati. Novinarka ističe kako je Italija, uz Njemačku i Sloveniju, "naš najvažniji trgovački partner" i kako se upravo tu "uočavaju brojne mogućnosti koje naprosto ostaju bez realizacije". Drži da slično razmišlja i Rim i piše: "Sasvim je sigurno da Italiji odgovara stabilna i perspektivna Hrvatska, a nama prijateljska i u svjetskoj diplomaciji djelotvorna Italija, koja će s više razumijevanja pratiti i podupirati vitalne težnje Hrvatske za uspostavom pravednoga mira na tlu ex Jugoslavije i okretanje gospodarskom razvoju. (...) Težeći poboljšanju odnosa, hrvatska je visoka politika povukla bitan potez: u Rimu je novi hrvatski veleposlanik u Republici Italiji dr. Davorin Rudolf, a iz Farnesine je procurila vijest da će u Zagreb stići zamjena i za talijanskoga veleposlanika Cilenta", ističe novinarka. Drži da su se, u oba slučaja, mjerodavni "potrudili dobre dipolomate zamijeniti imenovanjima koja imaju veću diplomatsku težinu", a ocjenjujući postavljanje hrvatskoga veleposlanika, među inim piše: "U svakom slučaju, odlazak akademika Rudolfa u Rim valja tumačiti kao jasnu želju hrvatskoga Predsjednika da se odnosi između Hrvatske i Italije unaprijede na političkoj i gospodarskoj razini". Ocjenjuje da je ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić ovim imenovanjem "ojačao svoj tim" uz nagovještaj da se slične promjene mogu uskoro očekivati na još nekoliko "za Hrvatsku iznimno važnih mjesta". Olga Ramljak upozorava kako "valja pričekati i reakciju na zahtjev Đukićeve Srpske narodne stranke za imenovanjem jednoga ministra srpske nacionalnosti i dvaju veleposlanika". Ističući kako "ministar Granić očito traži provjerene, kvalitetne kadrove, kako bi ojačao hrvatsku diplomaciju", novinarka zaključuje: "Ne bi stoga trebalo nasjesti ni na novu uspostavu ključa podjele veleposlaničkih dužnosti, čak ni po nacionalnoj pripadnosti. Nakon toga doći će zahtjev za regionalnu, spolnu, starosnu zastupljenost po već nam otprije poznatom ustroju prividne ravnopravnosti. Hrvatska sada treba najsposobnije, mimo svakoga ključa. Primjer rimskoga imenovanja to najbolje uvažava". VEČERNJI LIST : Državna čokolada Pokazujući na primjeru uvoznih čokolada, šečera, ulja i drugih potrepština stanje na hrvatskom tržištu, Deana Knežević piše: "Sad kad je inflacija svedena na otprilike dva posto mjesečno, puno se jasnije vidi ono što se prije moglo naslućivati. Austrijanac može kupiti zimski kaput trećinom skromne mjesečne plaće, a hrvatski građanin mora za taj isti kaput raditi barem dva mjeseca. On mora svoju zaradu podijeliti s viškom zaposlenih, nezaposlenima, izbjeglicama i prognanicima, ali i s posljedicama slabe poslovne politike, što dokazuje činjenica da je slično stanje bilo i dok nije vladalo ratno tržište". Uz razjašnjenju kako se to prije "moglo pokriti preko nevidljiva poreza, mjesečnoga porasta cijena, iz kojega je svatko podmirivao svoj dio manjka, osim onih s najnižim mjesečnim primanjima", novinarka ističe: "Kada te mogućnosti više nema, raste pritisak prema Vladi za zaštitom od uvozne konkurencije. Taj pritisak proizvođača lako se udružuje s onim iz dijela državnih struktura, koji bi proračunski deficit pokrivali visokim porezima i carinama 'u ime domaće proizvodnje'". Navodeći kako isti problem, uz poduzeća, ima i državna blagajna, objašnjava kako se s padom inflacije "jasnije vidi koliki su realni izvori prihoda, a koliki apetiti državne potrošnje. Taj će se pritisak vjerojatno još uvećati, ne obazirući se na nastojanja Vlade da nađe pravu mjeru između osiguranja proračunskih prihoda i pogibelji da ne odrežu granu na kojoj sjedi, odnosno da ne umrtvi zdravi dio hrvatskoga gospodarstva", ocjenjuje novinarka. Drži da će Vlada, popusti li tim pritiscima, produžiti "dosta masovnu iluziju da se može prosperirati u uvjetima visokoga stupnja državne zaštite od inozemne konkurencije" i dodaje: "Što se tiče državnoga proračuna, to bi značilo povratak na staru lekciju kroz koju smo nedavno prošli da bismo shvatili kako se tiskanjem novca samo za kratko kupuje vrijeme". U nastavku komentara piše kako je, načelno, "moguće to stanje svladati zaduživanjem u inozemstvu", ali da svijet, prije nego što se odluči kreditirati Hrvatsku "želi znati da tu 'investiciju' neće uništiti neke nove bombe i osigurati se da taj novac ne ubacuje u vreću bez dna. Mirovna inicijativa predsjednika Tuđmana i Valentićev antiinflacijski program dokazali su za koju se opciju odlučila hrvatska vlast. Malo skretanje na primjeru uvozne čokolade prema zatvaranju od uvozne konkurencije ili još drastičnijem zatvaranju granica, značilo bi da takva opcija još ima velike unutarnje otpore", zaključuje Deana Knežević. VEČERNJI LIST : Gotovčeva samovolja i nerad uništavaju Maticu hrvatsku Ostavka Dubravka Horvatića na mjesto člana Glavnoga odbora Matice hrvatske te njezina dopredsjednika odjeknula je kao senzacionalna vijest iz Matičine zagrebačke središnjice. - Nema dvojbe, politika je ušla na Matičina vrata. Taj je svojevrsni flert Matice i politike još intenzivniji otkada se najavljuje izlazak Matičina lista kojemu je dano ime "Vijenac" - komentira Denis Derk, koji je potražio objašnjenja iz prve ruke, a list ih objelodanjuje od današnjega broja. Prije Horvatićeve ostavke, akademik Dubravko Jelčić suspendirao je "svaku praktičnu suradnju u njoj i s njom, jer ona je po svemu pretvorena u pritajenu depandansu jedne političke stranke", premda je Matica nestranačko društvo. "Držim da izjave i postupci predsjednika Matice hrvatske nisu u skladu s tom njegovom časnom dužnošću i obvezom..." naglašava Jelčić i kaže dalje da je Matičin predsjednik "pogazio bitna načela i temeljne ideale Matice hrvatske, kao ni jedan Matičin predsjednik prije njega. Horvatić svoju ostavku obrazlaže tako što Gotovac "sustavno uništava svojim neradom i time potpomaže i tuđi nerad u Matici Hrvatskoj". Horvatić prigovara zbog velikog broja službenika kojima se ne zna posao dok su istodobno neki preopterećeni (Sučić), a predsjednik Matice hrvatske izbiva iz domovine. Sudeći i po tom, navodi Horvatić, izgleda da ga se uopće "cijela djelatnost Matice ne tiče i time je Matičina djelatnost paralizirana." Horvatić prigovara Gotovcu i za stanovita lažna obećanja glede pokretanja "Vijenca" ili pak pronalaženja novoga gospodarskog tajnika Matice. "Ako je Vlado Gotovac bolestan i ako ne može taj posao obavljati, ako ne može svaki dan biti u Matici, ako pola godine izbiva iz domovine i Matice, i naravno da nije niti upoznat sa svime što se događa u domovini, po mom bi sudu mogao podnijeti ostavku" - naglašava Dubravko Horvatić. Za njegova nasljednika predlaže Matu Marasa "koji je na izborima dobio samo dva glasa manje." Horvatić navodi i zahtjev metkovićkoga ogranka Matice hrvatske da se Glavni odbor očituje o političkim stajalištima Matičina predsjednika. "S druge strane, on po Statutu, po Pravilniku MH, ne bi mogao biti čelnik stranke..." naglašava Horvatić. Horvatić zamjera Gotovcu i nepoznatu nabavu novca. Radi se o deset tisuća njemačkih maraka koje su nabavljene za pokretanje Matičina lista. Horvatić dalje ističe: "Ako mi primamo od nekoga novac, moramo znati čiji je to novac jer mi, barem po mojem sudu, ne možemo primati novac iz onih izvora iz kojih se financiraju antihrvatski listovi kao što je recimo 'Arkazin' i listovi koji vrlo mimikrijski skrivaju svoje antihrvatstvo kao što je recimo 'Erasmus'. MH je uvijek financirao isključivo hrvatski narod." Horvatić naglašava da se pokušao nekoliko puta suprotstaviti Gotovčevoj samovolji, ali je uvijek bio spriječen "njegovom autoritativnošću, jer ne želi čuti drugoga nego samo svoj glas." Dalje navodi i slučaj Stjepana Čuića kad je dogovoreno da Matičin list zajedno vode on i Slobodan Prosperov Novak. "Kasnije je Stjepan Čuić jednostavno uklonjen iz tog vodstva..." naglašava Horvatić. Kao neposredni povod svoje ostavke Horvatić navodi to što predsjednik Matice nije htio pročitati pismo akademika Jelčića u kojem on veli da neće djelovati u Matici tako dugo dok je njezin predsjednik Vlado Gotovac. Također Gotovac nije htio pročitati ni pismo metkovićkoga ogranka, a tako je isto postupljeno s pismom člana Glavnoga odbora Franje Marinkovića koji je tražio izjašnjavanje Glavnoga odbora o muenchenskom govoru Slobodana Prosperova Novaka, također člana Glavnoga odbora. "Sigurno je da članstvo Glavnoga odbora, kao ni cijelo članstvo Matice ne podupire neka njegova stajališta koja nisu uperena toliko protiv vladajuće stranke, protiv čega nemam ništa, to ima svatko pravo, nego su, in ultima linea, ipak na neki način uperena protiv hrvatske države - naglašava Horvatić i na kraju zaključuje: To je isti krug ljudi koji se čak služe rječnikom Radio Knina, dovode ideologe kroatocida u Zagreb na razgovore ili pak ljudi iz tog kruga sudjeluju u Znanstvenom vijeću knjige "Srpska filozofija danas" koja izlazi u Muenchenu l993. dakle protiv uputa o sankcijama UN, neke su stvari možda čak i previše jasne - zaključuje Horvatić. (Hina) mn 290837 MET nov 93 29HHMM MET nov 93