SERVIS POSEBNIH NASLOVA RUMUNJSKA-TISAK

Nadnaslov:Rumunjski sudovi preplavljeni tužbama za klevetu u tisku Naslov: Sloboda tiska zaposlila sudove Podnaslov:Rumunjski sudovi preplavljeni su tužbama zbog uvrede i klevete u slučajevima čiji su akteri većinom politički čelnici. Dok vlada podržava usvajanje novog zakona sa strogim kaznama za klevetu, sindikati novinara smatraju dovoljnim propis o profesionalnom kodeksu koji vrijedi unutar profesije. Piše: Mihaela RODINA, AFP BUKUREŠT - Sloboda tiska, jedna od najcijenjenijih pobjeda revolucije 1989. godine, ubrzo je pokazala svoje drugo lice. Tužbe zbog klevete umnogostručile su se, a pogađaju novinare i političare. "Sudovi su preplavljeni tužbama zbog klevete ili uvrede, čiji je broj utrostručen u tri godine", ustanovila je Valentina Tatulescu, predsjednica jednog od šest sudova u Bukureštu. Dok su za komunističkog režima te tužbe bile ograničene na svađe pojedinaca, danas se većinom odnose na slučajeve koje su pokrenuli ili preuzeli mediji protiv političkih čelnika. "Nitko nije pošteđen, na kakvom god položaju bio", naglašava Tatulescuova. Predsjednik Ion Iliescu u središtu je nekoliko parnica zbog klevete, ne samo kao tužitelj već i kao tuženi. Ista je stvar s Emilom Constantinescuom, predsjednikom Demokratske konvencije, glavne oporbene koalicije. Rekord predstavlja 48 članova oporbe - parlamentaraca, umjetnika ili pisaca - koji su podnijeli tužbu zbog klevete protiv predsjednika ultranacionalističke stranke Romania mare, Corneliua Vadima Tudora. On je u svojstvu glavnog i odgovornog urednika jednog tjednika objavio njihova imena na popisu "izdajica nacionalnih interesa", optužujući ih da su odgovorni za rumunjski "gospodarski slom". Osjećajući se "uvrijeđenim" zbog njihove tužbe, Tudor nije oklijevao da sam pokrene krivično gonjenje protiv svojih 48 tužitelja. "Većina tih parnica završava se oslobađajućom presudom za optuženog", kaže odvjetnik Calin Zamfirescu. "Dobar branitelj uvijek može prikazati riječi, koje je tužitelj smatrao klevetničkim, kao stilske figure". Međunaslov: Cenzura, autocenzura ili... Brojne rasprave o korisnosti zakona o tisku - onaj koji je bio na snazi za vrijeme Nicolaea Ceausescua ukinut je - nisu uspjele uskladiti stavove. Dok vlada podržava usvajanje novog teksta zakona sa strogim kaznama za klevetu, novinarski sindikati smatraju dovoljnim propis o profesionalnom moralu koji unutar profesije vrijedi za obeshrabrivanje klevetnika. "Nikada nećemo pristati da nas ušutkava vlada, kao što je bilo u komunističkom režimu", kazalo je nekoliko novinara u nedavnoj televizijskoj debati. Oni rijetki koji su ocijenili da bi cenzuru ukinutu nakon pada komunističkog režima trebalo zamijeniti autocenzurom brzo su nadglasani: "Već smo predugo šutjeli. Vrijeme da se istina kaže do kraja, nemilice". U tisku se gotovo svakodnevno ministre ili članove parlamenta optužuje za prijevaru, najčešće bez dokaza. Insinuacije o homoseksualnosti jednog ili alkoholiziranju drugog česte su u tisku, a njihov je utjecaj sve veći. Prije tjedan dana tisak je izazvao smjenjivanje ministra kulture objavivši na prvoj stranici fotografiju koja ga prikazuje pripitog, raskopčanog šlica. Zbog te vrste optužbi, ozbiljne i utemeljene istrage teško se nameću. "Imamo dojam da pišemo uzalud. Moje su novine dosad razotkrile više od stotinu ozbiljnih slučajeva korupcije, a ništa se nije desilo", žali Max Banus, direktor tjednika Tinerama. (Hina) br 301320 MET oct 93