IZBOR IZ HRVATSKOGA TISKA

ZAGREB, 25. studenoga (Hina) VJESNIK: Razbistriti atribucije! Stjepo Martinović piše o skupu hrvatskih i srpskih intelektualaca u 'Mimari' i drži kako za skup nije bilo "adekvatnijeg mjesta od muzeja kojega od prvog dana bije glas spremišta umjetnina dvojbene provenijencije i nepotvrđene atribucije. Zaista, i sama zamisao da jedan intelektualni klub istražuje prostor i oblike komunikacije između dviju nacija u ratu - i to na tlu napadnute, te ljudski, okrnjenim ozemljem, gospodarski i duhovno teško ranjene strane - 'artefakt' je sumnjiva podrijetla i obilježen nedoumicama o (ponajprije) etičkoj čistoći njegova autorstva, jer su sazivači, sudionici i pokrovitelji mimarijade (I) grubo zanemarili tri preduvjeta bez poštivanja kojih je svaki hrvatsko-srpski 'građanski dijalog' unaprijed zasjenjen stigmom 'pothvata' s nečasnim namjerama". Po Martinoviću prvi uvjet intelektualno-političkoga dijaloga jest da se "kao prauzrok 'jugoslavenske krize' - identificira prijevod u ratnu strategiju Memoranduma SANU, onoga intelektualnog proizvoda od čijeg (su)autorstva ne može pobjeći niti jedan 'građanin' s druge obale. Bilo zbog izravna doprinosa ispisivanju scenarija velikosrpskoga ekspanzionizma, bilo zbog učešća u tihovećinskoj legalizaciji tog dokumenta ili (samo) zato što ga je omogućio grijehom propusta". Drugi je uvjet, po Martinoviću, da srpska politička inteligencija iskusi "cjelovitu i uvjerljivu antimemorandumsku terapiju, te tako zajamče Hrvatima da nikad više neće k Srbima kao (radićevske) guske u maglu". Treće je: "htijući biti političkim intelektualcima, 'Srbi i Hrvati' poput onih iz 'Mimare' mogu zaista djelovati kao intelektualci u politici tek nakon što razbistre dubioze oko predratne, ratne i poratne atribucije svih (prešućenih!) hrvatskih Vukovara - ma gdje bili". VJESNIK : Granice će se ipak mijenjati S Antunom Beblerom, slovenskim veleposlanikom u Ženevi, razgovarala je Višnja Starešina. Tema razgovora je rješenje krize na prostorima koji su činili područje bivše Jugoslavije i međunarodna stajališta o tom pitanju. Po gospodinu Bebleru, Rusi bi voljeli da Srbija iz sukoba iziđe što jača. To ne znači i prostorno veća, nego zapravo što homogenija. Druge europske sile naprosto protežiraju svoje državne interese. On naglašava: "Tako je francuska politika određena svojom tradicionalnom političkom kulturom - favoriziranjem centralizirane države nasuprot federalnim političkim rješenjima..." Također je u pitanju i briga da na tom prostoru ne dođe do prevelike afirmacije Njemačke, a tu je - kaže - i povijesna pozadina odnošaja sa Srbijom. "Britanska politika se može označiti odredbenicama politike bivše imperijalne velesile". Njemačka također protežira svoju državnu politiku, samo što ona nastoji pronaći rješenja zajedničkom politikom Europske zajednice. Za američki interes kaže da je prilično malen, jedino su nešto osjetljiviji u pitanju Kosova, gdje bi u slučaju srpske agresije "Amerika vrlo vjerojatno vojno intervenirala i to ponajprije ratnim zrakoplovstvom." Stoga i napominje da "srpski glavni stožer ima razrađenu takvu inačicu", a Milošević, budući da je "vrlo promišljen političar" neće učiniti takvu nepromišljenost. Postojale su i želje za obnovom Jugoslavije, a napominje kako je i sam bio na nekim sastancima. Kako kaže, te su želje nešto splasnule, premda ih jedan dio zapadnjaka još uvijek podupire, a još uvijek su tu Panić i Ćosić. Drži da će stanje na terenu, premda vojno i zapravo nelegalno uspostavljeno, uz neke izmjene odrediti buduće državne granice "do čijeg će međunarodnoga legitimiranja vjerojatno prije ili kasnije doći". GLAS KONCILA: Nema kolektivne krivnje Komentator u najnovijem broju Glasa koncila ističe da "u doba komunističke vladavine koja je sustavno omalovažavala vrijednosti nacionalne baštine i uopće naroda kao etničke zajednice, naša je Crkva sustavno i neumorno, u propovijedima i vjeronaučnim olimpijadama i brojnim člancima svoga tiska promicala krjeposti rodoljublja i domoljublja. Naglašava da je Crkva "i prije komunizma, u doba tuđinske diktature" služila svome narodu. Stoga - upozorava komentator - "Crkva u Hrvata kao odgovorna zajednica vjernika u hrvatskom narodu ima i pravo i dužnost bdjeti da hrvatsko rodoljublje... (...) ne bude izopačeno, da se nacionalizam ne pretvori u nacizam." Osvrćući se na dva nedavna događaja u kojima se Srbima pripisuje kolektivna krivnja za počinjene zločine u ovome ratu, komentator zaključuje: "kolektivne krivnje nema", jer to praktički znači proglasiti deset posto hrvatskih državljana neprijateljima hrvatske države. Oni koji zastupaju takva stajališta trebali bi se staviti u kožu hrvatskoga državljanina srpske narodnosti koji bi htio biti čestitim građaninom, a doživljava da ga se drži barem potencijalnim zločincem - naglašava komentator. Takve izjave i postupke, treba ocijeniti kao nacističke i rasističke, a samim time one su bitno nekršćanske i nehumane - drži komentator i poziva vjernike da su dužni ograđivati se od takvih stajališta i suzbijati ih. VEČERNJI LIST : Ružan san U komentaru posljednjih izjava Josipa Manolića izrečenih na sastanku Državne komisije za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa i u emisiji HRT 'TV parlament' Milan Jajčinović piše kako nije po srijedi greška, "nego da se doista razmišlja 'o uključivanju srpskih paravojnih postrojba u Hrvatsku vojsku i policiju'. Kako je to moguće, pitali su gledatelji. Misli li Manolić to ozbiljno, čudili su se mnogi koji nisu mogli ništa pitati. Izgleda da misli. Jer ni nakon polemike s Antom Prkačinom i Antom Đapićem, i poslije prosvjeda nekih gledatelja, nije promijenio svoje mišljenje", kaže Jajčinović. Pita "je li posrijedi dalekovidni naum iskusnoga real-političara, ili skandal i kapitulacija" i u odgovoru napominje kako "mnogi Hrvati to preoblačenje neće prihvatiti". Ističe kako ga neće "prihvatiti ni Srbi koji su obukli hrvatske odore" i nastavlja: "Po čemu bi se ti Srbi, nakon 'uključivanja srpskih paravojnih postrojba' razlikovali od onih s druge strane? Upozorava kako "'povojničenje nije (samo) političko, nego ćudoredno pitanje" i kako nije istina da politika "nužno mora biti lišena morala. Ako je tako, onda to i nije politika, kao težnja za umnim djelovanjem, nego prijevara", komentira Jajčinović i dodaje: "Tko će majke u crnini pokušati uvjeriti da su novopreobučeni redarstvenici i vojnici samo 'čuvari reda', a ne i ubojice njihovih sinova? To bi doista mogao jedino netko beskrajno bešćutan, onaj koji ovaj rat nije ni dotaknuo, tko nije morao napustiti svoj dom, tko nikoga dragog nije izgubio!" Jajčinović na kraju komentara upozorava, kako se ovdje ne radi "samo o odnosu političkoga pragmatizma i patetike" pa zaključuje: "Ovdje se prije svega radi o ćudoređu i sjećanju. Ako nestane i jednoga i drugog, što će još ostati? Možda samo priča da rata nije ni bilo, da je sve bilo tek mora i košmar, ružan san!?" (Hina ) dd 250721 MET nov 93 25HHMM MET nov 93