IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 22. studenoga (Hina) SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 21. XI. 1993. Napetosti napale zadnji bosanski bedem sklada John Pomfret piše kako se "stanovnici najvećeg dijela Bosne koji drže Muslimani suočavaju s još jednom krizom, ulazeći u drugu ratnu zimu: narušavanjem krhke ravnoteže koja je Tuzlu činila jednim od zadnjih mjesta u bivšoj Jugoslaviji gdje su Hrvati, Muslimani i Srbi živjeli zajedno u miru". Pomfret dodaje da bi "porast napetosti ovdje najvjerojatnije mogao spriječiti operacije UN za spašavanje muslimanskih, hrvatskih i srpskih civila..." Podsjećajući da je State Department s početkom ovog mjeseca objavio podatak kako će ove godine zima ugroziti 2,7 milijuna ljudi u Bosni, Pomfret upozorava da će "hranu dobiti još manje ljudi, prošire li se nemiri na Tuzlu, kao što su se proširili na druge dijelove srednje Bosne - Zenicu, Gornji Vakuf, Travnik i Fojnicu, grad u kojem živi miješano hrvatsko i muslimansko pučanstvo, a koji su nedavno zauzele hrvatske snage. Osim toga, raspadne li se u Tuzli krhki sklad među Muslimanima, Srbima i Hrvatima, nade za mir u Bosni - koje su već male - mogle bi postati još manje. Dok je Sarajevo postalo simbolom patnji Bosanaca, Tuzla... je bila njihova nada. Međusobno povezani činitelji isprepleli su se i prijete višekulturnom skladu na tuzlanskom području... Glavni među njima je nedostatak hrane. Sedam mjeseci borbe Muslimana i Hrvata u srednjoj Bosni prekidaju vezu tuzlanskoga područja s trgovačkim prometom što je omogućavao mir između različitih naroda koji su živjeli ovdje u prvoj godini bosanskoga rata. Sad frakcije u vladi pod muslimanskim vodstvom pokušavaju iskoristiti glad tisuća muslimanskih izbjeglica - žrtava srpskog 'etničkog čišćenja' istočne Bosne - koji su preplavili ovo područje. Najveći tuzlanski list 'Zmaj od Bosne', primjerice, ohrabruje nemuslimansko pučanstvo na odlazak. Procjenjuje se da je tijekom prošle godine otišlo 6 tisuća Srba, a time je srpsko pučanstvo smanjeno na 14 tisuća. Pretpostavlja se da su otišle tisuće Hrvata, kojih je nekad bilo 50 tisuća. (...) S druge strane, ekstremisti u srpskim i hrvatskim frakcijama izazivaju nemire. Borbe između Muslimana i Hrvata početkom ovog mjeseca... u Varešu, koje su izazvali pripadnici nacionalističkih snaga HVO-a, označile su prve borbe između nekadašnjih saveznika na tuzlanskom području. Dužnosnici UN ovdje i u Zagrebu mjesecima su obeshrabreno promatrali Tuzlu. Dokumenti inženjeraca UN, promatrača ljudskih prava i dužnosnika zaduženih za civilna pitanja na početku ove godine upozorili su na sve veće napetosti na tom području, pogoršane nedostatkom hrane. Konvoji UN dopremaju samo 25 posto nužne pomoći. Mnogi dužnosnici zagovaraju otvaranje tuzlanskoga uzletišta kako bi se uspostavio zračni most i time pokušalo spriječiti međuetničke napetosti. Sastanci viših dužnosnika UN i bosanskih čelnika, održani prošlog tjedna, čini se da su pružili nade u mogućnost otvaranja uzletišta... rekao je Hazim Sadić, zapovjednik 2. korpusa Armije BiH. 'Ipak', upozorio je dužnosnik UN, 'uzletište neće biti spremno barem još mjesec dana. Dotad će se sve ovdje pogoršati'". U nastavku Pomfret piše da je Tuzla bila "jedini grad gdje su na izborima 1990. pobijedile antinacionalističe stranke. Dvije godine grad je nadzirala koalicija bivših komunista i reformističkog saveza gradonačelnika Selima Bešlagića. (...) Prije devet mjeseci SDA pod vodstvom Alije Izetbegovića uspostavila je lokalnu vladu usporednu Bešlagićevoj gradskoj vlasti. Lokalna je vlada počela preuzimati različite dijelove života na tom području... (...) 'Politička umjerena struja snošlivosti koju je utjelovljavao... Bešlagić trpi sve snažnije napade mjesne vlade pod dominacijom SDA i skupštine', bio je zaključak izvješća UN s tog područja. 'Ekstremističko krilo (Izetbegovićeve stranke) iskorištava ljutnju gladnih i dezorijentiranih ljudi. Vjerojatno je u poticanju međuetničkih napetosti već prijeđena točka s koje nema povratka'. Doista, Izetbegovićeva stranka - zagovarajući muslimanski nacionalizam koji traži isključivanje Hrvata i Srba iz vlasti - među 230 tisuća uglavnom muslimanskih izbjeglica pronašla je plodno tlo. Srbi su ih protjerali iz njihovih domova, mnogima su nestali rođaci, a mnogi su bili žrtve srpskog silovanja i mučenja - i nemaju mnogo sklonosti za Bešlagićeve zamisli zajedničkog života u miru. Posljedice borbi između Muslimana i Hrvata za Vareš ilustrira sukob između tih redova. Poslije muslimanske pobjede gradonačelnik je postao pristaša tvrdog krila, muslimanski nacionalist i član Izetbegovićeve stranke. Po Bešlagiću, bilo je nužno osigurati da se hrvatski seljaci, koji su pobjegli od borbi, vrate svojim kućama, te da se tako sačuva što više etničkoga mira na tom području. Za Izetbegovićevu stranku, međutim, glavni je cilj zadržati Hrvate što dalje i tako stvoriti još jedan dio teritorija za muslimanski narod u Bosni. Bešlagić je otišao u Vareš kako bi se sastao s gradonačelnicom Mervanom Hadžimuretić i pokušao je nagovoriti da ohrabri povratak Hrvata. UN su u izvješću upozorili da je 'na vidiku etnički program čišćenja' pod muslimanskim vodstvom. U izvješću se ističe da bi UN morali zatražiti od Izetbegovića da opozove novu gradonačelnicu i postavi nekoga komu vjeruju i Muslimani i Hrvati. Bešlagićevo nastojanje da dovabi Hrvate da se vrate kućama onemogućili su gradonačelnici drugih gradova na tuzlanskom području. Dok je on u Varešu zahtijevao društveni mir, poslali su ljude da opljačkaju hrvatska skladišta hrane i ukradu odlutala stada, rekli su dužnosnici UN", piše Pomfret, dodajući da Bešlagić u svojim nastojanjima ima nekoliko saveznika koji se služe "nejasnim metodama u postizanju svog cilja. Skupina intelektualaca iz Tuzle zatražila je u ponedjeljak da vrhovni lokalni sud ukine list 'Zmaj od Bosne' jer, prema njihovoj žalbi, 'potiče mržnju među narodom u Tuzli'. 'Cilj je zaustaviti takve članke jer su nacionalistički i razdvajaju ljude', kaže Vehid Sehić, sudac, Musliman, jedan od utemeljitelja organizacije Građanski forum. 'U borbi protiv filozofije mržnje katkada su nužne drastične mjere'". THE WASHINGTON POST 21. XI. 1993. Pomoć za Bosnu Autor članka piše o nastojanjima da se dostavi humanitarna pomoć u Bosnu, ističući kako "svaki pokušaj dobrotvornih organizacija da dopreme pomoć izaziva silovitu reakciju. Humanitarni pokušaji da dopru do etničkih izoliranih područja izazivaju borbe. Opskrbni putovi i humanitarni konvoji postaju vojni ciljevi. Snage UN poslane zato da osiguraju dostavu pomoći, čine to samo kad se ne puca". Upozoravajući na niz incidenata prošlog mjeseca, autor napominje kako se krize nižu jedna za drugom. "Bosanski srpski, hrvatski i muslimanski vođe sastali su se kako bi se obvezali na lokalne prekide vatre kojima je cilj da omoguće humanitarnim konvojima da dovezu hranu, građevinski materijal i gorivo. To darovatelje prisiljava da osiguraju sredstva UN kako bi pravodobno dopremili pomoć", piše autor, upozoravajući kako se prekidi vatre u Bosni često krše. "Ovaj prekid vatre ovisi o dobroj volji i uzajamnoj koristi; nema mehanizma za nametanje. Ako i uspije, nekoliko milijuna ljudi kojima bi morao koristiti i dalje će biti u jadnim uvjetima. Ali bolje je i to nego ništa", drži autor. "U Bosni se nastavlja 'etničko čišćenje'. Provode ga Srbi i Hrvati protiv Muslimana, glavnih žrtava, a s bolnim gubitkom moralne diferencijacije, i Muslimani protiv Hrvata. Neslužbeno su i dalje u optjecaju različite sheme spašavanja: kampanja NATO-a da se precizno bombardiraju srbijanski i hrvatski transportni i energetski sustavi, američka diplomatska inicijativa da se potvrdi kao konfederacija etnička dioba koja postaje sve snažnija na terenu. Ali sve te sheme zaštite Bosne ili zaustavljanja eskalacije na drugim područjima zapinju zbog međunarodne strašljivosti i nedostatka interesa. Zato ohrabruje - vrlo malo - to što se zaraćene snage u Bosni sastaju i formalno preuzimaju odgovornost za pomoć. To je blijeda zamjena za učinkovitu međunarodnu intervenciju, ali je jedina zamjena. Oni ne moraju dopustiti jedino prolaz kamiona. Srbi imaju posebnu zadaću da otvore bosanski plinovod i dalekovod, Hrvati da otvore tuzlansko uzletište. Možda zaraćene strane u Bosni shvaćaju da u humanitarnim operacijama i diplomaciji, kao i u ratu, ne mogu računati ni na što, što sami ne učine", zaključuje autor. AUSTRIJA DIE PRESSE 20. XI. 1993. Zasićenost Balkanom "Jedna novinska agencija ocijenila je da je odnos Vijeća sigurnosti UN prema krizi na Balkanu obilježen zasićenošću. Sličan osjećaj očigledno je obuzeo i britanskog ministra vanjskih poslova koji upozorava da međunarodna zajednica nije spremna unedogled pomagati Balkanu. Osim toga, u cijeloj Europi sklonost prikupljanju dobrotvornih priloga za žrtve rata slabi. Reakcija na navedene vijesti može biti samo depresija. Tragična patnja ljudi na Balkanu umnogostručena je sve većom ravnodušnošću međunarodne zajednice čije ponašanje stvara dojam da je drugi svjetski rat svjesno potisnut u pozadinu u zemljama udaljenim od bojišnice jer su neprekidne vijesti o Hitlerovu napredovanju bile previše neugodne a težnja - tada tek začetog - medijskog društva za informacijama zasićena ranijim užasima. No, depresiju dodatno pojačava činjenica da svi koji bi danas željeli skrenuti pogled s balkanskih zbivanja snose dio odgovornosti jer ne ostvaruju izgovorene prijetnje, a njihova raščlamba sukoba bila je na samom početku utemeljena na zastarjelim modelima razmišljanja", piše Andreas Unterberger. NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 20. XI. 1993. Tko još vjeruje obećanjima "Vodstva triju zaraćenih strana u Bosni izjavila su da tijekom zime neće zaustavljati pošiljke pomoći UN. Pritom valja napomenuti da svaka strana različito vrednuje spomenute transporte. Srbi sve što im je potrebno - oružje i živežne namirnice - dobivaju od srpske države. Nijedan srpski grad u Bosni nije opkoljen muslimanskim ili hrvatskim oružanim snagama. Istodobno, prolazak kamiona UN kroz područja pod srpskim nadzorom odgovara vojsci srpskog vođe Karadžića koja redovito prisvaja dio humanitarnih pošiljki. Tek nakon toga kolona može nastaviti put. No, humanitarne konvoje pljačkaju i muslimanske i hrvatske snage, iako je u većini takvih slučajeva njihov glavni motiv glad. Udruživanje Muslimana i Hrvata omogućilo bi lakšu obranu od Srba i umanjilo tešku nestašicu hrane. No, Muslimani fanatički napadaju Hrvate; njihova borba protiv Srba nije obilježena takvom žestinom. Bosanski Hrvati toliko su dezorijentirani da Muslimane smatraju većim neprijateljima od Srba koji velikodušno ističu da su postigli svoj ratni cilj. No, nije isključeno da još namjeravaju osvojiti bar cijelo Sarajevo", piše Johann Georg Reissmueller. BRITANSKI RADIO - BBC 21. XI. 1993. Pregled tiska "U Londonu i Bruxellesu britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd mrmlja o ukidanju sankcija protiv Srbije. Lord Owen upozorava Bosnu da bi međunarodnom financiranju dobrotvorne pomoći mogao doći kraj, a političari u Sarajevu nisu time iznenađeni", piše Charlotta Eagar u "The Observeru". Novinarka navodi riječi Ejupa Ganića, jednoga od devet članova bosanskoga predsjedništva. 'Naučili smo mnogo o međunarodnoj zajednici i pravdi. Narod koji je spreman patiti, bit će mrtav. Mi moramo ojačati svoju moć na teritoriju koji nadziremo i oduprijeti se neprijatelju. To će ih natjerati da budu fleksibilniji za pregovaračkim stolom', kaže Ganić. 'Nikada nećemo odustati od Bosne. Prije ćemo uništiti Hrvatsku nego odustati od Bosne, a Srbiju ćemo odvući u srednji vijek. Oni nemaju dovoljno snage da nas dotuku. Lord Carrington nam je na početku rata rekao da nemamo šanse, a pogledajte nas sada'. Otkako su ženevski mirovni pregovori propali, bosanska vojska potiho je nastavila svoju zadaću. Tako umjesto izdvojenih i međusobno nepovezanih enklava, bosanska vlada sada nadzire područje koje poprima oblik cjeline. 'Preliminarno rješenje je stvoriti republiku srednju Bosnu', kaže pukovnik Jovan Divjak, zamjenik zapovjednika bosanske vojske. 'To će biti područje koje će stvarno biti pod našim nadzorom. Ono će biti manje od područja koje nam je bilo obećano u Ženevi, ali to je u ovom trenutku realnost. Svi smo se umorili od ratovanja, no naše probleme ovdje nećemo moći riješiti za dvije do tri godine. Zato će trebati najmanje petnaest godina', kaže Divjak". Pod naslovom 'Grize li Bosna ruku koja je hrani' "The Sunday Telegraph" ističe da je "prvi snijeg u Bosni samo pojačao spoznaju koliko je tamošnje pučanstvo potpuno ovisno o međunarodnoj dobrotvornoj pomoći. U takvim okolnostima čini se bizarnim da je upravo sada bosanska vlada odlučila objaviti svoju namjeru da tuži Britaniju za poticanje i pomaganje genocida nad muslimanskim pučanstvom što su ga počinili bosanski Srbi i Hrvati. Dok britanski vojnici igraju odlučujuću ulogu u osiguravanju dobrotvornih konvoja, a službene i neslužbene britanske dobrotvorne organizacije pokušavaju pomoći najviše što mogu, muslimanska se strana, čini se, opasno približila tome da uvrijedi one koji pružaju pomoć. Zar Sarajevo ne može vidjeti da takvo očito pokazivanje nezahvalnosti može ići na ruku onima koji su protiv međunarodnog posredovanja u Bosni?! Ipak, dužnosnici bosanske vlade ne kaju se zbog odluke koja bi im se mogla teško razbiti o glavu. Bosanska vlada mogla bi izgubiti simpatije britanske javnosti i britanske vlade u vrijeme kada bosanski Muslimani trebaju svakoga prijatelja. 'Iako smo svjesni rizika, mi ozbiljno namjeravamo pokrenuti to pitanje, kaže Sulejman Suljić, dužnosnik bosanskoga ministarstva vanjskih poslova. 'To nije pitanje zahvalnosti ili nezahvalnosti. Da je umjesto dvjesta tisuća bosanskih Muslimana ubijeno dvjesta tisuća tuljana, uvjeren sam da bi bilo nešto učinjeno. Pitanje je da li je britanska vlada spremna izvršiti svoje obveze koje proistječu iz odredbi povelja UN koje se bave pitanjem genocida?'. Po riječima bosanskih dužnosnika Britanija je u vladinu priopćenju posebno izdvojena zbog toga što je bila najenergičnija među onima koji se protive ukidanju embarga na oružje bosanskim Muslimanima. Iako se radi o otvorenoj agresiji i genocidu, međunarodna zajednica ignorirala je njihove apele, nije učinila ništa da zaustavi agresiju, jedino je posredovala na način da ih je spriječila da se sami brane". U "The Sunday Timesu" Anthony Loyd opisuje stradanje trojice muslimanskih vojnika koje su zarobili bosanski Hrvati. "Za vezane vojnike vojnici HVO-a pričvrstili su protutenkovske mine i tako ih pustili da krenu natrag prema muslimanskim položajima da bi nadomak muslimanskih rovova detonirali mine i raznijeli trojicu nesretnih vojnika". Autor prenosi izjavu kapetana Roberta Yorka, iz sastava UNPROFOR-a, koji kaže da "taj slučaj nedvojbeno predstavlja ratni zločin što su ga počinili pripadnici HVO-a". U istom listu Andrew Hogg, izješćujući iz Haaga, piše da su takvi zločini uobičajena stvar u bivšoj Jugoslaviji. Ovoga su tjedna osnivanjem Međunarodnoga suda za ratne zločine UN poduzeli prve neodlučne korake prema izvođenju pred lice pravde onih koji su odgovorni za takve zločine. Jedanaest sudaca u Haagu započeli su postupak koji je posljednji put vođen u Nuernbergu kada se sudilo nacističkim zločincima po završetku drugoga svjetskog rata. Da bi opovrgao kritike da je operacija koja stoji trideset milijuna dolara godišnje samo sredstvo za ušutkivanje nezadovoljstva javnosti, pred glavnim tužiteljem nalazi se veliki zadatak. Rijetki su oni koji vjeruju da će ga venezuelanski tužitelj moći ispuniti. Njegov bi tim trebao posjetiti mjesta zločina koja nadziru neprijateljski raspoloženi vojnici i koji imaju mnogo toga za skrivanje. Osim toga, istražitelji bi trebali ući u trag svjedocima koji se nalaze među stotinama tisuća prognanika i pribaviti njihove izjave. Nakon što se identificiraju krivci za zločine, sud će trebati uvjeriti one koji im pružaju utočište da optužene izruče radi suđenja. Mišljenja o izgledima čitave operacije ovoga su tjedna bila podijeljena. "The Observer" posvetio je gotovo cijelu stranicu članku Slavenke Drakulić. Osvrćući se na nedavno uništenje drevnoga mostarskog mosta, autorica piše "da razaranjem crkava, spomenika i knjižnica stanovnici Bosne uništavaju svoju prošlost, povijest, kulturu, tradiciju i pamćenje. Oni svoju zemlju pretvaraju u pustoš, kao da u njoj više nitko neće živjeti - čak ni pobjednici u tom ratu ili pak kao da ljudi koji će tamo nastaviti živjeti ne trebaju naslijeđe naše civilizacije i da će živjeti poput kakvih novih divljaka. Za rušenje mosta Muslimani optužuju Hrvate, a Hrvati Muslimane. Tijekom šest stoljeća ljudi su trebali taj most i divili su se njegovoj ljepoti. Stoga pravo pitanje nije tko je i zašto srušio Stari most, već kakvi su to ljudi koji ne trebaju taj most. Shvatila sam da su to ljudi bez budućnosti. Oni su pokazali da ne pripadaju zapadnoj civilizaciji, civilizaciji zasnovanoj na ideji vremena i budućnosti. Čak i ako rekonstruiraju most, oni su barbari", piše Slavenka Drakulić. (Hina) sb 220630 MET nov 93 220630 MET nov 93