SLOBODNA DALMACIJA: TKO PODMEĆE TUĐMANU

ZAGREB, 1. listopada (Hina) - "Tko podmeće Tuđmanu" - naslov je komentara Ante Guge u današnjem broju "Slobodne Dalmacije" koji počinje pitanjima kome treba zastupanje mirnog rješenja rata u Hrvatskoj kao jedine mogućnosti i s kakvim su argumentima i neki članovi vladajuće stranke zagovarali ostanak UNPROFOR-a. Osvrće se na prosvjedni skup prognanika u Zagrebu, pa - ne ulazeći u raščlambu govora što su ih tada održali Vladimir Šeks i Tomislav Merčep - piše: "Držim da su za Hrvatsku puno opasnije analize suprotstavljenih političara koje su uslijedile nakon toga. Jedna od najčešće zagovaranih teza jest i ta da su Šeks i Merčep pozivali na rat. Navodno, rat bi trebao biti u funkciji preuzimanja vlasti u državi, a iza svega se krije indirektna najava obaranja predsjednika Tuđmana od strane onih koji se protive beskonačnom otezanju razgovora s pobunjenicima kad od tih bečko-ženevskih natezanja i tako nema nikakve koristi". Gugo odbacuje tu konstrukciju, međutim, kaže da bi se boljim zagledanjem u mozaik suprotstavljenih interesa moglo doći i do nekih drugih zaključaka. "Zanimljivo je da je na jednoj strani vladajućeg vrha ostala tzv. tvrda struja koja je od početka tvrdila da se samo oružjem može vratiti ono što je oružjem i oduzeto. Na drugoj strani je postavljena frakcija sastavljena od nekoliko manjih struja", ocjenjuje Gugo. Objašnjavajući drugu frakciju, u prvom redu spominje tzv. tehnomenadžere koji su "oko sebe okupili neutralne političke moćnike čija je politička moć kopnila proporcionalno njihovim političkim promašajima ili lošim procjenama. Time je skupina ljudi koja u državi realno ima svu gospodarsku moć stekla i znatan udio u državnoj političkoj moći. Da bi se stvari lakše kontrolirale, lakomima je ponuđen model relativno jednostavnog bogaćenja", dodaje autor. Objašnjavajući kako su politički moćnici uzvraćali 'gospodarstvenicima' uslugama, navodi primjer zakona o Ini, prvo odbijenom, a zatim prihvaćenom jer, navodno, tako hoće predsjednik Tuđman. "Pouzdani izvori tvrde da je Predsjednik o izglasavanju saznao kad je to bilo prošlo svršeno vrijeme. Tako je stvoren model relativno uspješnog vladanja u državi. Problematično je jedino to što svršetak rata nikako ne odgovara takvom modelu", ističe Gugo, dodajući kako su jedni ratovali, a drugi se bogatili i bili spremni pregovarati sa Srbima. Spominje i činjenicu da se Hrvatska nalazi pod povećalom međunarodne zajednice, pa se "mnoge stvari mogu puno lakše raditi. Sve i svašta se danas može proglasiti ugrožavanjem demokracije. (...) Tako je mozaik interesnih grupa na jednom krilu hrvatske vlasti sasvim upotpunjen". Na kraju sa dva primjera potkrepljuje tvrdnju da nam nedostaju kriteriji o tome što smije raditi pravna država, a da to ne bude proglašeno ugrožavanjem demokracije. Komentirajući fašistički sadržaj "Hrvatskog vjesnika", ocjenjuje kako "dopustiti tiskanje i raspačavanje takvih novina nije nikakva demokracija", a osvrće se i na magazin "Arkzin", koji izdaje hrvatska antiratna kampanja i koji piše o prigovoru savjesti na služenje vojske "u državi koja je u obrambenom ratu". Gugo se u zaključku čitatelju obraća pitanjem: "I kakve veze s prigovorom savjesti imaju tekstovi u "Arkzinu", na temu politički suprotstavljenih struja u hrvatskome vrhu?" (Hina) mć 010457 MET oct 93