VEČERNJI LIST: PRANJE RUKU NA KRAJU BALADE

ZAGREB, 2. rujna (Hina) - Pišući o politici Srpske pravoslavne crkve u ratu u Hrvatskoj i BiH, posebice o nedavnu priznanju srpskog patrijarha Pavla da su za rat "krivi svi i u njemu svi pobijeđeni", Viktor Tadić drži da je "politika SPC već postala poprilično prozirna. Patrijarh Pavle znao je medijski ponekad ukoriti Slobodana Miloševića, zahtijevajući od njega da dovrši (ali ne i da prekine!) rat kojemu je rodonačelnik, no sve se zaustavljalo na tome. Svojedobno - je li zaboravio? - sam je Pavle na svojim javnim nastupima poticao Srbe i podsjećao na njihovo slavno junaštvo i 'nebeske obaveze', pothranjujući mit o nebeskom narodu čija je dužnost umrijeti u 'svetom ratu'. Kukavičje jaje o vjerskom ratu u Hrvatskoj i BiH nije svejedno uspio podmetnuti ni svijetu ni trezvenijim sunarodnjacima... Istodobno dok se u Bosni nije vidjelo ništa od gustoga dima kao produkta srpske soldateske, patrijarh Pavle pismeno je korio čak i papu Ivana Pavla II. da će biti 'moralno odgovoran zbog huškanja i ratnog krvoprolića'", podsjeća Tadić. On zaključuje da bi od Pavla "bilo uvjerljivije da je svijetu priznao i obećao da će njegovi sunarodnjaci koji su u okrutnom ratu u Hrvatskoj i BiH učinili zločine biti dovedeni pred sud, bez obzira radilo se o pravoslavnim vjernicima, svećenicima ili biskupima. Time bi uistinu mogao bar pokušati ukloniti i sjenu sa svoje Crkve i ljagu sa svog naroda, što bi bilo poštenije, moralnije i vjerskije... Nije isključeno da svoju dobrohotnost ipak i dokaže, jer nakon Bosne može prokipjeti Kosovo, gdje SPC ima upravo stoljetnu tradiciju i korijene i gdje Pavle kao duhovni vođa svojega naroda može odigrati veliku, pomiriteljsku ulogu. Svijet bi tada na srpsku agresiju mogao zažmiriti bar na jedno oko". (HIna) gk 020627 MET sep 93