RADNA POPULACIJA U SRBIJI U ZONI SIROMAŠTVA

BEOGRAD, 15. kolovoza (Hina) - Po mišljenju nekih beogradskih stručnjaka, cjelokupna je radna populacija Srbije već u zoni siromaštva, zajedno s umirovljenicima, đacima, studentima i izbjeglicama, primjenjuju li se svjetska mjerila po kojima se na prag siromaštva stiže kad se po stanovniku troši jedan američki dolar dnevno. Od lipnja 1992. do srpnja 1993. cijene na malo porasle su 684.875 posto, a mjesečno su rasle oko 400 posto. Samo od travanja do svibnja ove godine prosječna je plaća sa 57 njemačkih maraka svedena na 25 DEM, a zbog naglog skoka marke pad plaća u lipnju i srpnju ne može se ni izračunati; spominje se 10 maraka, uz prognozu da će do kraja godine prosječna plaća biti jednu njemačku marku. Za proteklu godinu vrijednost jugodinara pala je za 1,300.000 posto. Industrijska proizvodnja pala je za 46 posto, društveni proizvoda 27 posto. Po službenoj statistici društveni proizvod za ovu godinu iznosi oko 1500 američkih dolara po stanovniku, a po predviđanjima Instituta ekonomskih nauka nacionalni dohodak po stanovniku pao ispod 400 dolara. "Stanovništvo Srbije tek će se suočiti s bijedom - s afričkom razinom društvenog proizvoda ide i afrički životni standard, afrička ishrana, afrička razina zdravstva, školstva i ostalih društvenih djelatnosti, s jedinom razlikom - u Africi nema zime, a u Srbiji ima" - tvrdi Aleksandra Pošarac iz Instituta ekonomskih nauka. Na pitanje gdje je prag izdržljivosti i hoće li sveopća bijeda izazvati socijalne nemire i pobunu protiv režima, neki stručnjaci nude negativan odgovor napominjući da gladni i bijedni ne dižu bune i ne provode socijalne i političke prevrate. Kao dokazi da do pobune neće doći spominje se da su 40 posto stanovništva u Srbiji seljaci koji će uspjeti preživjeti proizvodeći samo za sebe; da 10 do 15 posto stanovništva računa na pomoć sa sela; da su 10 posto ljudi iz režima, ratni profiteri, kriminalci, šverceri koji će biti sve bogatiji. Od preostalih 35 do 40 posto stanovništva polovica su radnici i njihove obitelji i za njih će država štampati toliko bezvrijednog novca koliko će omogućiti preživljavanje i spriječiti štrajkove. Ostaje 15 do 20 posto građanskog sloja koji je ekonomski i politički potpuno marginaliziran i naprosto nestaje. Iz takve analize slijedi zaključak da se socijalni mir može još neko vrijeme uspješno održavati zahvaljujući činjenici da stanovništvo u distributivnom sistemu, koji je pred vratima, ovisi o režimu koji ima u rukama robne rezerve, a uz to je i izložen stalnoj represiji. (Hina) ds 151831 MET aug 93