KONFERENCIJA O ORUŽANIM SUKOBIMA NA BALKANU I EUROPSKOJ SIGURNOSTI

LJUBLJANA, 22. travnja (Hina) - Međunarodna konferencija o oružanim sukobima na Balkanu i europskoj sigurnosti koja je protekla tri dana održana u Ljubljani u organizaciji slovenskog Ministarstva obrane i Ministarstva vanjskih poslova, a na kojoj je sudjelovalo 90-ak znanstvenika i predstavnika 15 zemalja iz Europe i SAD, završena je popodne iznošenjem posljednjih referata i raspravom sudionika. Glavne teme današnjeg rada konferencije bile su regionalni aspekti rata u BiH s mogućnostima njegova širenja u okolni prostor, vojni i etno-politički aspekti razvoja krize na području bivše Jugoslavije i tok vojnih operacija u procesu raspada jugoslavenske države. Dr. Anton Žabkar iz Centra za strateške studije pri Ministarstvu obrane Republike Slovenije u izlaganju o karakteristikama sukoba i detaljnoj vojnoj analizi ratnih događanja opisao je strateški odnos snaga, proces dekompozicije JNA, strategiju "puzeće agresije" i "leopardizacije" prostora, fazu u koju su uključene mirovne snage OUN i druge osobine razvoja konflikata od njegova početka do sadašnjeg trenutka, sa detaljnim opisom pojedinih faza, razradom strukture vojnih i paravojnih snaga koje su sudjelovale u sukobima, analizom gubitaka itd. Žabkar je u završnom dijelu svoje analize naveo tri varijante razvoja u kojima je Vance-Owenov plan ocijenio kao optimističku mogućnost razvoja, zamrzavanje odnosno status quo kao očuvanje sadašnjeg stanja i pesimističnu perspektivu do koje bi došlo u slučaju širenja rata na područje Sandžaka, Kosova i zapadne Makedonije. Prema Žabkaru, u slučaju realizacije Vance-Owenova mirovnoga plana postoji velika opasnost da u Srbiji dođe do građanskoga rata zbog pretpostavke da bi u Srbiju pobjegli vojni zločinci iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske te time izazvali nepredvidljiv razvoj događaja ili bi se krivci za politički poraz potražili u manjinama u samoj Srbiji, tj. u Albancima, Madžarima, Crnogorcima. Prema Žabkaru takva mogućnost spriječila bi se dosljednom provedbom sankcija i podrškom demokratskim snagama u samoj Srbiji koje bi Srbiju mogle promijeniti iznutra. Dr. Marco Carnovale iz Instituta za vanjske poslove (Italija) u svom prilogu o problemima sigurnosti na Balkanu u svjetlu nove situacije koja je tu nastala ispitao je mogućnosti kako spriječiti širenje sadašnjeg konflikta u Bosni i Hercegovini na Makedoniju, Albaniju i južni Balkan. Njegov prijedlog govori o potrebi da se u ove dvije države razmjesti po 25.000 pripadnika Mirovnih snaga, što bi logistički i obavještajno bilo provedeno pod okriljem NATO-a, sudjelovale bi i snage drugih država, a osigurana bi bila i financijska potpora drugih zemalja, na primjer Japana i Saudijske Arabije, zbog velikih troškova takve operacije. Prema analizi talijanskog stručnjaka snage u Makedoniji i Albaniji djelovale bi kao faktor odvračanja Srbije od njene eventualne namjere da napadne Kosovo ili Makedoniju, a osim toga onemogućilo bi se švercanje oružja u Srbiju i pomogla uspostava sigurnije baze za NATO u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine gdje sada traje konflikt. Mr. Ante Barišić sa Fakulteta za političke znanosti u Zagrebu govorio je o ulozi UNPROFOR-a u Hrvatskoj, sa naglaskom da Hrvatska podupire produženje mandata snagama UNPROFOR-a, ali samo ako se osigura njegovo djelovanje kao aktivne snage u osiguranju mira, što bi stvorilo uvjete za trajno političko rješenje odnosa Hrvatske i Srbije. Barišić je kao jedan od faktora razvoja rata naznačio fascinaciju oružjem i ratom kao primarnu karakteristiku srbijanske političke elite dodajući da je ta elita nakon što je shvatila da nije moguće vratiti Jugoslaviju kao državni okriv odlučila izgraditi novu srpsku državu vojnim sredstvima i izazovom rata. Kontrastirajući hrvatsku politiku i politiku sadašnje Srbije Barišić je ustvrdio da je suvremeno stvaranje države kod Srba primjer društvene deterioracije i nacionalne dekadencije koja se oslanja na "novim demonima rata u pokušaju da uspije". Barišić smatra da je unutarnji neuspjeh Srbije da se modernizira provocirao političku i ekonomsku nestabilnost koja se prelila na regionalnu razinu i nadalje izazivala agresiju nestabilnosti u tom području. Ioan Tudor (Rumunjska) u svom referatu o sigurnosnim problemima Balkana i mogućem razvoju situacije zauzeo se je za to da se Balkan strukturira kao sastavni dio nove sigurnosne arhitekture u Europi, a za to je potrebno i međunarodno posredovanje mirovnim silama kako bi se osiguralo da dođe do trajnog primirja. Po njegovom mišljenju pri angažiranju SAD i Ruske federacije u rješavanje konflikta u pregovore sve strane u sukobu moraju biti ravnopravno uključene, ali je uvjet također i jačanje kolektivne sigurnosti na Balkanu, njegova ekonomska obnova nakon završetka sukoba i poštovanje načela ljudskih prava. Dr. Janusz Ugajski (SAD) u svojem je izlaganju analizirao etničke elemente sadašnjih sukoba i njihove modele, sa pravima nacionalnih manjina i o ulozi većinskih naroda pri osiguravanju tih prava. Ugajski je u svojoj analizi naglasio da etnički sukobi mogu biti vrlo opasni kao model za riješavanje problema koji bi se mogao proširiti i na druga područja istočne Europe. No, on je istaknuo da postoji dovoljno dokaza da je model izazivanja etničkih sukoba bio zapravo element za vođenje i eskalaciju rata na području bivše Jugoslavije, te da je dovoljno razloga da su takvi sukobi planirani i vođeni iz Beograda. Dr. Duško Dimitrov u svojem je referatu o regionalnoj sigurnosti i konfliktima u državama bivše Jugoslavije analizirao položaj Makedonije ocjenjujući da je Makedonija postigla visok stupanj unutarnje stabilnosti unatoč teškom ekonomskom položaju u kojem se nalazi. Po njegovom mišljenju Makedonija je trenutno ugrožena na svojoj sjevernoj granici, a kao država Makedonija je model kako država na Balkanu može svojom politikom pridonositi jačanju regionalne sigurnosti. (Hina) dr 221547 MET apr 93