KONFERENCIJA O BALKANSKIM KONFLIKTIMA

LJUBLJANA, 20. travnja (Hina) - Danas je u Ljubljani započela trodnevna međunarodna konferencija pod nazivom "Oružani konflikti na Balkanu i europska sigurnost". Na konferenciji, koju je organiziralo slovensko ministarstvo obrane i ministarstvo vanjskih poslova, sudjeluju znanstvenici i publicisti s područja međunarodnih odnosa, strateških studija i društvenih znanosti iz 14, uglavnom europskih država, a skupu su nazočni i predstavnici više diplomatsko-konzularnih predstavništva u Republici Sloveniji, među kojima i hrvatski veleposlanih u Ljubljani mr. Miljenko Žagar. Skupu prisustvuju i dužnosnici ministarstava vanjskih i unutarnjih poslova više država nastalih na području bivše Jugoslavije, te država koje su s bivšom Jugoslavijom graničile. Najviše govora u predavanjima i raspravi bilo je posvećeno ratu u Bosni i Heregovini. Sudionike konferencije u uvodnom je nastupu pozdravio otvarajući njezin rad slovenski ministar vanskih poslova Lojze Peterle. On je u svom izlaganju naglasio potrebu da se pri rješavanju rata u Bosni i Hercegovini postigne stabino političko uređenje kako bi se spriječila sigurnosna erozija cijele regije. Prema mišljenju slovenskog ministra potrebno je da međunarodna zajednica spriječi mogućnost da Srbija iz konflikta u Bosni i Hercegovini izroni kao vojno najjača regionalna sila, a da bi se to postiglo potrebna je regionalna konferencija o smanjenju naoružanja u ovom dijelu Europe. Peterle je također govorio o potrebi definiranja tzv. sigurnosnih zona u samoj Bosni i Hercegovini, kao bi se spriječilo da se Srbi približe realizaciji svojih vojnih ciljeva prije nego što se ostvari Vance-Owenov plan. Ideju, koju je Slovenija već predložila Ujedinjenim narodima, podrobnije je zatim obrazložio ministar obrane Janez Janša. Uz opširan prikaz sadašnje vojne situacije u BiH, Janša je naglasio da bi formiranje osam sigurnosnih zona, koje bi bile pod međunarodnom zaštitom i izvan dosega dalekometnog topništva, spriječilo vojni poraz Muslimana. Pobjeda Srba u Bosni i Hercegovini mogla bi još višđe destabilizirati regiju, jer bi to označilo početak gerilskog ratovanja od strane Muslimana, smatra slovenski minsitar obrane. S druge strane, Janša je iznio da održavanje statusa quo u nedogled povečava mogućnost širenja sukoba na Sandžak, Kosovo i Makedoniju, te obnovu sukoba u Hrvatskoj, što bi prouzročilo regionalni konflikt u koji bi mogle biti uvučene u najmanjem slučaju bliže susjedne države. Makar je pooštrenje sankcija protiv SRJ, protektorat nad Srebrenicom i uspostavu zone zabrane letenja nad BiH ocijenio uspješnim potezima međunarodne zajednice, Janša je naveo da je za smirivanje situacije potrebno odmah početi primjenjivati Vance-Owenov plan na području koje kontroliraju muslimani i Hrvati, zatim pojačati mirovne snage UN za dodatnih 30 tisuća vojnika, spriječiti uspostavu novog srpskog koridora postavljanjem zaštitnih snaga između Zenice i Tuzle, te postupno preuzeti kontrolu nad osovinom Jadran-Zenica-Tuzla-Posavina, kako bi se spriječilo daljnje osvajanje i kako bi se srbija prisilila na pregovore. Janša smatra da su druga rješenja kao što je klasična vojna intervencija, čekanje da Srbi potpišu mirovni plan, bombardiranje putova opskrbe za Srbe ili ukidanje zabrane uvoza oružja u Bosnu i Hercegovinu u ovom trenutku ili nerealna ili prekasna rješenja. Prema Janšinoj interpretaciji službene slovenske inicijative, za koju je zamolio sudionike skupa da je podupru, Europa bi morala preuzeti veću ulogu pri osiguravanju kolektivne sigurnosti, ali naći i nove sigurnosne mehanizme budući da bi se po modelu razvoja sukoba u Bosni i Hercegovini mogla na starom kontinentu razviti i nova žarišta. Slovenski ambasador u sjedištu UN u Ženevi dr. Anton Bebler potanko je u svom nastupu iznio socijalne, ekonomske i političke korijene oružanih konflikata na Balkanu u posljednje tri godine, zatim ponudio analizu raspada jugoslavenske federacije, navevši pritom i neke paralelizme u razvoju krize u bivšoj Jugoslaviji i bivšem SSSR. Teza koju je postavio je da slom bivše zajedničke države (SFRJ) nije bio neizbježan i da je u 1990. godini margina između raspada i održavanja Jugoslavije bila vrlo tanka, no da se to više nije moglo izbjeći nakon što je "srbijansko nacional-socijalističko vodstvo na čelu s Miloševićem" odlučilo za sebe iskoristiti vojni potencijal bivše države, što je postupno dovelo do lokalnog rata. Dr. Besim Spahić iz BiH upozorio je na elemente zbog kojih Srbija niti ratom ne može rješiti nacionalno pitanje budući da će zbog sadašnje politike njena nacionalna heterogenost (albansko pitanje itd.) značiti potencijalnu unutarnju bombu. Spahić je također govorio o kompleksnosti i isprepletenosti etničkog prostora na Balkanu, sa naglašenom tezom da sadašnji sukob nije uzrokovan rješenjem nacionalnog pitanja, te da su u taj sukob u sadašnjoj fazi "umješani i svjetski centri moći". Upozorivši da međuanrodni faktori danas pregovaraju sa Miloševićem i srpskim vođama u BiH, on se zapitao da li su SAD i Europa pristali na ono što se sada u BiH događaj. Spahić je pritom konstatirao da su tim pristajanjem pogažene sve norme međunarodnog prava, te tako možda postavljena i nova pravila igre u konfliktima, a ta pravila dopuštaju proganjanje civilnog stanovništva i genocid. Dr. Džemal Sokolović, također iz BiH, postavio je tezu da su Muslimani u Bosni i Hercegovini morali učiniti sve kako bi izbjegli rat, jer je zapravo riječ o hrvatsko-srpskom konfliktu. Muslimani su po Sokoloviću u krajnjoj liniji u tom sukobu, kada je do njega već došlo, morali proglasiti neutralnost, jer su im sva "mirnodopska rješenja: priključenje Jugoslaviji, priključenje Hrvatskoj ili opcija nezavisne BiH, da su im sva ta rješenja bila najmanje nepovoljna u odnosu na težnje Srba i Hrvata. Sokolović se zauzeo za jedinstvenu Bih kao najbolje rješenje za sva tri naroda u BiH i za cijelu regiju. Dimitrij Mirčev iz Makeodnije upitao je je li brza pacifikacija Bosne i Hercegovine i njena restauracija nakon potpisivanja mirovnog plana možda ipak iluzorna i prevelika fikcija i neće li potpisi vojnih zločinaca na Vance-Owenovom planu zapravo značiti njihovu vlastitu aboliciju? Dr. Ivo Paparela (Francuska) analizirao je u svom prilogu geopolitčke utjecaje i utjecaje rata na ekonomiju u državama na Balkanu. Njegova je teza da većinu novih i starih država na tom prostoru zbog izlaska iz socijalističkog sustava i uvođenja tržišne ekonomije u situaciji kad te države nemaju kapitala, nadalje u situaciji kada se transportni pravci izazvani ratom na tom području mijenjaju i zbog činjenice da je gospodarstvo u tim zemljama inače nisko produktivno, dakle da sve te države u sljedećem periodu očekuje daljnje zaostajanje za Europom. Pritom je, zbog sadašnjeg bruto nacionalnog proizvoda po stanovniku, iz tih prognoza izuzeo samo Grčku i Sloveniju. Prema navodima Paparele standard stanovništva na ovim je prostorima u posljednjih 50 godina umjetno održavan, a moguće rješenje odnosno ekonomsko oživljavanje putem privatizacije zbog nedostatka kapitala je upitno. Teza je Paparele i ta da je Srbija geostrateško i prometno u nezavidnom položaju jer je sada glavna luka i izlaz na more za Srbiju crnogorski Bar, a željeznička pruga Beograd-Bar tehnički je slaba, malog kapaciteta i prolazi kroz Sandžak te je zato i vojno ranjiva. Paparela zbog toga najavljuje i vjerojatno početak "etničkog čišćenja" na području Sandžaka. "Najbolja linija Srbije s Jadranom su luke Zadar i Šibenik, jer je prijevozni kapacitet željezničke pruge Beograd-Zadar 13 milijuna tona brzinom 100 kilometara. To je među ostalim razlog zašto Srbi još uvijek prave pritisak na području Šibenika i Zadra, iznio je u svom nastupu Paparela. Očekuje se da će sudionici konferencije danas usvojiti i posebnu izjavu sa sažetkom današnjih raspava, a večeras će ih primiti u svečani posjet i ministar vanjskih poslova Lojze Peterle. (Hina) mm 201522 MET apr 93