12. INTERVIEW PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE DR. FRANJE TUĐMANA HRTV-U

ZAGREB, 30. prosinca (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman sinoć je u emisiji uživo, koju su izravno prenosili Hrvatska televizija i Hrvatski radio, odgovarao na pitanja voditelja Luke Mitrovića i gledatelja odnosno slušatelja. U svojim odgovorima predsjednik Tuđman dao je svojevrstan sažetak cjelokupne hrvatske politike od izbora u proljeće 1990. do danas te iznio poglede na ono što dolazi i ključna očekivanja i procjene. Izjavivši kako nema nikakve dvojbe o tome da su najvažniji datumi protekle godine u Hrvatskoj 30. svibnja - kad je uspostavljana demokratska vlast, i 22. prosinca - kad je proglašen novi, božićni Ustav Republike Hrvatske, na upit o tome što bi trebalo činiti da bi se oživotvorio Ustav, predsjednik Tuđman rekao je: "Najprije je potrebno da svaki hrvatski čovjek, svaki građanin Republike Hrvatske shvati što zapravo znači taj Ustav. A on je na svoj način sažetak sveukupne hrvatske povijesti, a s druge strane temeljni zakon na kojemu želimo zasnivati ne samo svoju sadašnjost nego i budućnost. On je nešto novo u životu ovoga naroda i htjeli bismo da on postane sastavni dio života naših ljudi, da postane svjetovna Biblija. Jer dosadašnje iskustvo nam govori da su se pisale proklamacije, pisali zakoni, davali se čak i u onom socijalističkom sustavu nekakvi dobri programi, ali sve to je ostajalo na papiru, a sada bismo mi željeli da na osnovama Ustava gradimo svoj svakodnevni život, sadašnjicu i budućnost. A ona neće doći sama po sebi, nego mora biti djelo sviju nas. I zbog toga smatram da se prije svega trebamo suživjeti se s tim Ustavom, da on postane sastavni dio našeg razmišljanja i djelovanja." Na pitanje gledatelja "Hoće li poslije usvajanja Ustava Hrvatske i donesenih zakona po Ustavu, zakoni vrijediti na cijelom području Hrvatske, tj. i na takozvanom području Kninske srpske autonomije?", Predsjednik je odgovorio: "Jamčim da hoće. Republika Hrvatska bit će Republika Hrvatska, i nemoguć je opstanak takve hajdučije s kakvom smo bili suočeni. A zašto smo je morali trpjeti do sada, javnosti je vjerojatno poznato. " U vezi s člancima 135. i 140. u hrvatskom Ustavu koji reguliraju pitanja odcjepljenja, udruživanja i ostajanja Hrvatske u okviru Jugoslavije odnosno o "novom sporazumu jugoslavenskih republika", dr. Tuđman je rekao: "Mislim da je glavni problem u tome da u stanovitim beogradskim i srpskim krugovima shvate da se više ne može raspravljati o Jugoslaviji na temelju nekakva jugoslavenskog integralizma, još manje unitarizma pa ni centralizma. Hrvatski narod ima dovoljno iskustava i s idejnom potkom te zajedničke države od prošlostoljetnog do ovostoljetnog jugoslavenstva i socijalističkog integralizma, a pogotovu ima gorka iskustva s onim uređenjem kakvo je postojalo i u doba parlamentarizma u bivšoj Jugoslaviji i u doba šestosiječanjske diktature, pa i u vrijeme nepotpune autonomije Banovine Hrvatske 1939.-41., a pogotovu poslije rata. Tito je uspio obnoviti Jugoslaviju ne toliko na pretpostavkama komunističke utopije koliko na obećanju da će nova Jugoslavija biti zaista zajednica ravnopravnih naroda i republika. Tito je bio Hrvat, bez obzira što je bio komunist, pa ipak se ta zajednica nije pokazala ravnopravnom i cio razvitak išao je odveć na uštrb hrvatskoga naroda. Dovoljno je podsjetiti se da se iz Hrvatske raspršila diljem ne samo Europe nego i svijeta trećina pučanstva u najvitalnijim godinama. Dovoljno je podsjetiti se da Hrvatska nema sredstava za rješavanje svojih najvitalnijih problema, a da su golema sredstva stalno odlazila. I danas imamo situaciju da je na čelu savezne vlade - Hrvat, čak je i ministar financija Hrvat, a u stavci za prestrukturiranje privrede, za rješavanje socijalnih problema iz jugoslavenskog budžeta Hrvatskoj se dodjeljuje ukupno svega 11 posto, pa prema tome treba riješiti međusobne odnose na taj način da više ne može biti neravnopravnosti. Znači, trebaju ljudi iz vodećeg srpskog političkog života shvatiti da imaju s druge strane stola predstavnike hrvatskoga naroda, naroda koji (...) ne može ni pod koju cijenu odustati od zahtjeva da bude zaista potpuno ravnopravan i suveren...Tako dugo dok se u vrhovima srpske politike ne shvati to, dotle će biti poteškoća i dotle može biti čak i kriznih, još jačih kriznih trenutaka, ali čini mi se da smo u današnjim uvjetima veoma blizu spoznaji da nema drugog izlaza, čak i za one koji propovijedaju danas i nekakvu centralističku federaciju nego što je ova današnja, da će ipak morati priznati, a već su načelno i priznali, nužnost dogovora o mogućnosti zajedničkog suživota. (...) Rekao sam da nije na nama da odlučujemo s kim ćemo razgovarati. To je stvar srpskog naroda, sa svakim tko je legitimni predstavnik srpskog naroda mi ćemo razgovarati." U nastavku razgovora g. Mitrović je ustvrdio da je ponovno na sceni jedna stara-nova formula o SHS-sporazumu" te da se može pročitati o tome da Tuđman, Milošević i Kučan trebaju sjesti za stol, i upitao: "Jeste li Vi za takvu varijantu ili za drukčiju?" Na to je Predsjednik odgovorio: "Ja sam za to da se razgovara na temelju realnosti. Danas imamo realnosti republika, postojećih republika. Ja sam u svom izlaganju u Hrvatskom saboru prigodom proglašenja Ustava kazao da smo mi za poštivanje sadašnjih republičkih granica, za poštivanje demokratski izražene volje naroda u tim republikama, i za njihov dogovor. No jasno je da su glavni problemi u Jugoslaviji - bez obzira što je, recimo, problem Kosova bio na svoj način najjače izložen, najizraženiji i prijetio eksplozijom već godinama - ipak hrvatsko-srpski odnosi pa i slovenski itd. Stoga u tim razgovorima o budućnosti ove jugoslavenske zajednice moraju sudjelovati predstavnici svih naroda." Na upit zašto nije bio na nedavnoj sjednici Predsjedništva SFRJ, dr. Tuđman je rekao: "Nisam bio prije svega zbog toga što je ta sjednica otkazivana. Najprije je zakazana na prvi dan Božića, na Badnjak. U praksi je da se neki važni sastanci u Beogradu po pravilu održavaju na katolički Božić. Pa je to onda odgođeno, za 26., pa 27. A znate, dužnost predsjednika republike ipak je takva da ima unaprijed određen program svojih obveza, koji nisam mogao mijenjati u takvim promjenama datuma sjednice. To je prvi i najvažniji razlog. A drugo, znao sam da se na toj sjednici, gdje se raspravljalo o programu vlade, zapravo i ne može ništa bitno rješavati jer... savezna tijela ne mogu imati nikakvu rješavajuću, odlučujuću ulogu. Ona mogu biti posrednici, a nikakva arbitraža. Osim toga, imamo tamo sada svoga predstavnika, g. Mesića, koji je ujedno potpredsjednik pa je, prema tome, Hrvatska bila zastupljena. Ali što se tiče daljnjih razgovora, budite uvjereni, predsjednik Hrvatske bit će prisutan." Zamoljen da prokomentira nastup predsjednika SIV-a Ante Markovića, predsjednik Tuđman izjavio je sljedeće: "To izlaganje tek sam usput pratio. To nije isprika. G. Marković tu izlaže svoje poznate teze. On je doduše od prijašnjih stajališta - gdje je polagao težište apsolutno ne samo na program svoje vlade, nego čak i na program svoje reformske stranke - evoluirao u tom smjeru da je jače istaknuo nužnost povijesnog dogovora između republika. Inače, jasno je da on i dalje može igrati pozitivnu ulogu u demokratizaciji čitavog života u Jugoslaviji i u omogućavanju upravo tog povijesnog dogovora, ali čini mi se da je malo pretjerano istaknuto da ukoliko bi došla u pitanje i njegova vlada nema ništa drugo negoli kaos i diktatura itd. Čini mi se da je situacija takva da nitko ozbiljan u Jugoslaviji, bez obzira kakva gledišta zastupa, ne može izbjeći to da je nužan razgovor, nužan dogovor." Na pitanje da li će Hrvatska u novoj godini biti u konfederaciji dr. Tuđman je izjavio: "Konfederaciju već imamo. Pitanje je samo kako ćemo je dograđivati..." Ustvrdivši da konfederalni status imaju po svome ustavu Srbija i Hrvatska, a po plebiscitu Slovenija, zaključio je: "Prema tome, riječ je o tome hoćemo li tu konfede- raciju pretvoriti u mogući savez jugoslavenskih republika po uzoru na Europsku zajednicu ili, ukoliko ne možemo postići dogovor o tome, onda u potpunu samostalnost." Slijedilo je pitanje jednog gledatelja: "Da li radite na stvaranju treće Jugoslavije, ili na stvaranju hrvatske države kao pravnog subjekta?" Odgovor je glasio: "Ni na kakvom stvaranju Jugoslavije, nego radimo na stvaranju republike koja će urediti svoje odnose s drugim republikama u Jugoslaviji ili u Europi." Sljedeće pitanje bilo je: "Kako mislite riješiti dogovor među republikama kada još kod sebe nismo sredili situaciju? Dr. Tuđman je uzvratio: "To su spojene posude, a sredit ćemo situaciju kod sebe onoga trenutka kada se oni koji su htjeli građanski rat, koji su htjeli intervenciju vojske, uvjere da bi to bila katastrofa ne samo za hrvatski narod nego i za njih prije svega. Prema tome, sredit ćemo to pitanje." Glede odnosa Hrvatske i Slovenije Predsjednik je rekao: "Prvi put u povijesti, u ovoj demokratizaciji života, došlo je do najveće suglasnosti hrvatske i slovenske politike. Od samog postanka Jugoslavije, a to je došlo do izražaja i '71. godine, sva se politika svodila na to da Hrvate treba držati u podređenosti, davanje ustupaka Slovencima, a onda su se, jasno, Slovenci na toj crti koristili tom situacijom, što im uopće ne treba zamjeriti, jer su rješavali svoje probleme koliko su mogli, a Hrvati su zbog takvih nastojanja lošije prolazili. Poznata je stvar da je u bivšoj Jugoslaviji jedan Stojadinović, koji je poslije Pašića bio najsposobniji srpski političar, rekao: "Neću razgovarati s Mačekom i Hrvatima tako dugo dok imam u Sloveniji Korošeca, dok imam muslimane, prema tome držat ću ih u šahu, prema tome nema potrebe da razgovaram." Znači sva ta i takva nastojanja da se Hrvatska drži u podređenosti ipak su se iscrpila i danas smo došli do spoznaje i mi u Hrvatskoj i oni u Sloveniji da ne može biti demokracije, ravnopravnosti ni izlaza iz tog kriznog pa i neizdrživog stanja u Jugoslaviji bez zajedničkog nastojanja da se pitanja rješavaju na demokratski način i da su - bez obzira što postoje slovenski interesi, što postoje hrvatski interesi- ipak zajednički interesi, osobito u današnjem traženju izlaza i putova prema Europi, od veće važnosti. Zbog toga se može govoriti i o tome da u onakvom ili ovakvom razlazu u Jugoslaviji iz sadašnjeg stanja može doći čak i do nekih užih saveza između Slovenije i Hrvatske. Geopolitički pripada tu i Bosna i Hercegovina, htio to netko ili ne, po samoj naravi stvari, po zemljopisnoj povezanosti, po prometnicama itd. Osim toga, danas imamo i takvu situaciju da smo se mi u zapadnom dijelu Jugoslavije - u Sloveniji, Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini - opredijelili ne samo za pluralističku demokraciju nego i za slobodno tržište, dok su se u Srbiji i Crnoj Gori opredijelili za socijalizam. Znači, za jednu dogovornu plansku privredu itd. Prema tome, imamo već u samim društvenim osnovama takve razlike koje upućuju na veće objedinjavanje jednog dijela zemlje nasuprot drugome." Zamoljen da iznese spoznaje o tome kako se na Hrvatsku gleda u zemljama koje je ove godine posjetio, predsjednik Tuđman je rekao: "Mi smo već uspostavom demokratske vlasti u Hrvatskoj, a pogotovu sada poslije donošenja Ustava Republike Hrvatske, već postigli to da Republika Hrvatska postane stvarnost s kojom se računa, ne samo u Europi od strane susjeda, nego su tu i takvi svjetski čimbenici kao što je SAD. To se očitovalo ne samo prigodom moga posjeta SAD-u, nego i inače. Prema tome, Republika Hrvatska jest stvarnost, demokratski svijet priznao je da je u Hrvatskoj demokracija pobijedila i da je jednostranački komunistički sustav zamijenjen slobodnim demokratskim sustavom na način koji je uvjerljiviji nego u bilo kojoj drugoj zemlji od Baltika do Jadrana i Crnoga mora, da je ta demokratska vlast po svemu onakva kakvu slobodni svijet priznaje. S Republikom Hrvatskom računa se i u rješavanju tog kriznog stanja u Jugoslaviji, koje dakako prijeti i miru u ovom dijelu Europe, pa su i Europa i svijet zainteresirani kako će se rješavati. Republika Hrvatska postala je i čimbenik uopće u novom poretku koji se stvara u Europi. Bitno je to da je ona priznata kao stvarnost, a formalno međunarodno diplomatsko priznanje dolazit će susljedno... Ako i dođe do stvaranja saveza jugoslavenskih republika, to također neće više biti sadašnja Jugoslavija, nego savez u kojem dolazi do priznanja drugih republika. Za sada je i europska i svjetska demokracija zainteresirana za očuvanje okvira Jugoslavije, jer se boje da bi raspad Jugoslavije izazvao veće poremećaje na cijelom europskom tlu, osobito na tlu Sovjetskoga Saveza, ali je za nas bitno da i europske demokratske zemlje pa i SAD stoje čvrsto na stajalištu da se daje potpora demokratskoj preobrazbi i da se protive svakom nasilnom nametanju bilo kakva rješenja. To je ono na čemu smo mi uspjeli graditi svoju politiku suverenosti i samostalnosti Republike, postavljanja upravo takvih zahtjeva kakve postavljamo. I to je ono što osigurava budućnost Republike Hrvatske u današnjoj Europi, kada se ona integrira, ali na osnovama priznanja nacionalnih individualiteta. (...) Čak i demokratske stranke, demokratski čimbenici bojali su se pobjede HDZ-a na čelu s Tuđmanom, ali se pokazalo ono što smo govorili: da će u Hrvatskoj pobijediti demokracija pod vodstvom Hrvatske demokratske zajednice, da će to biti središnja stranka, da će lijevo i desno od nje biti sporedne stranke, i da će se Hrvatska uključiti u demokratski svijet. To se zbilo i svijet je takvu pobjedu i takvu demokratsku orijentaciju priznao..." Da li je istina kad inozemni tisak donosi upozorenje poput ovoga: "Od sedam, šest susjednih zemalja imaju teritorijalne pretenzije prema Jugoslaviji", pitao je g. Mitrović. Predsjednik je odgovorio: "Pa, na žalost, od kada je svijeta i vijeka, susjedi su jedni prema drugima imali teritorijalne pretenzije i malo je kad koji narod u povijesti imao svoje idealne granice i u etničkom i u geopolitičkom smislu. Ali ipak, mislim da je i tu riječ o plašenju teritorijalnim zahtjevima susjednih država. (...) No, što se nas u Hrvatskoj tiče, neka nitko nema iluzija da bismo mi bili spremni prepustiti bilo koji dio hrvatske domovine bilo kome, bilo kakvim presizanjima." Glede osnivanja ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, predsjednik Tuđman izjavio je da će se oni osnivati i u metropolama i "u svim onim gradovima gdje smo zainteresirani iz, prije svega, gospodarskih, a zatim i etničkih razloga, zbog iseljeništva. Prema tome, ti će uredi Republike Hrvatske biti zamjena za diplomatska predstavništva, a objedinjavat će dosadašja predstavništva koja su postojala iz Hrvatske u pojedinim zemljama, "Astre", "Ingre", "Ine" itd. Prema tome, bit će racionalizacija tih predstavništava, ali će ona biti predstavništva Republike Hrvatske u svakom pogledu." U vezi s političkim strankama u Hrvatskoj i previranjima u njima, dr. Tuđman je iznio mišljenje "da se sada u političkom životu Hrvatske javlja odveć nekih stranaka, koje to zapravo i nisu, i koje jedva predstavljaju nekoga i po svom vodstvu, a pogotovu po članstvu. Mislim, da bi bilo veoma dobro za demokraciju u Hrvatskoj, za budućnost Hrvatske u cjelini, kada bi postojala (...) jedna stranka ljevice, jaka stranka, koliko ona može biti jaka, a isto tako i na desnici od tih također, ne znam koliko ih ima, 5-6 ili 7-8 stranaka, strančica, skupina - da se formiraju i na desnici i na ljevici jedna do dvije jake stranke koje bi bile u oporbi u odnosu na vladajuću, i koje bi se onda po ozbiljnosti svoga programa, po ozbiljnosti svoga vodstva natjecale u programima rješavanja životnih pitanja Hrvatske." U vezi sa socijalno-gospodarskom problematikom, ustvrdivši da Hrvatska nasljeđuje katastrofalno stanje od polustoljetnog realsocijalizma, predsjednik Tuđman zaključio je: "Za sada ne možemo obećavati nikakve planove o svijetloj budućnosti. Mi moramo govoriti da će nas sve što ćemo stvarati stajati i truda i muka i znoja i suza i krvi, čak do te mjere da ćemo morati puzati na koljenima kako bismo tu zemlju preobrazili. (...) Naši su ljudi od Austrije, Švicarske, Njemačke i Švedske do Amerike, Kanade, Australije - ostvarili gotovo čudesa. Imamo ljudi na sveučilištima, istaknutih znanstvenika, poduzetnika itd. I ako smo uspjeli dati golem udjel u izgradnju tih zemalja slobodnoga svijeta, zašto ne bismo bili kadri izgraditi svoju Hrvatsku u zemlju slobode i blagostanja. Uvjeren sam da ćemo to postići..." O tome kako oživiti gospodarsko i privući kapital, Predsjednik je iznio kako postoji zainteresiranost hrvatskoga iseljeništva za ulaganje u domovinu te nastavio: "Isto tako postoji interes stranoga kapitala, i to golem interes, ali, razumije se, imamo i suzdržanosti, sustezanja zbog ove političke neizvjesnosti i zbog toga što se ovim kninskim događajima, a onda i tim prijetnjama mogućeg građanskoga rata i vojne intervencije, strani kapital plaši dok se prilike ne stabiliziraju. No, imamo već niz konkretnih primjera i rješavanja problema koji unatoč svim tim nepovoljnim okolnostima govore da ćemo iskoristiti interes i europskoga i izvaneuropskoga kapitala za ulaganje u Hrvatsku. Recimo, ovih će dana biti potpisan jedan ugovor na području Dubrovnika koji će značiti novo razdoblje u razvitku našega turizma, naime prelazak s ovoga industrijskog turizma za, da tako kažem, europsku sirotinju ili nižu klijentelu, na turizam na najvišoj razini. Već smo blizu rješenja za dalmatinske cementare, imamo rješenja za npr. tvornicu "Radonja" u Sisku, pregovaramo o Kutini, vodimo razgovore o ulaganju stranog kapitala u izgradnju cesta itd. Na upit o zaštiti nezaposlenih odnosno o socijalnoj sigurnosti zaposlenih, predsjednik Tuđman izjavio je kako Hrvatskoj treba nešto poput američkog New Deala, a u vezi s pitanjem vlastite monete, rekao je sljedeće: "I pitanje vlastite monete jedno je od pitanja suvereniteta naroda. Ali, budimo realni, bitno je da nitko više ne može raspolagati prirodnim izvorima naših bogatstava, niti pak da nam se odlijeva nacionalni dohodak." Podsjetivši da u Europi narodi, premda imaju svoje valute, idu i za stvaranjem zajedničke europske valute, dr. Tuđman je dodao: "Prema tome, to nije bitno pitanje, ali bude li trebalo, da budem i sasvim konkretan, razmišljamo i o tome kako bi se zvala hrvatska valuta ako budemo trebali i morali prići njezinu izdavanju." Glede sanacije banaka dr. Tuđman ocijenio je neprihvatljivim program savezne vlade prema kojem bi Hrvatska u tu svrhu dala tri, a dobila jednu milijardu dolara. Na upit zašto se mijenjaju imena ulica i trgova, predsjednik Tuđman odgovorio je da je "komunistički režim u dodjeljivanju imena trgova i ulica bio odveć jednostran... Jedno od najspornijih pitanja - nastavio je Tuđman - bilo je promjena Trga žrtava fašizma u Zagrebu. Ja sam osobno prihvatio tu ideju da se ime mijenja, ne zbog toga što bih bio protiv toga da se odaje poštovanje ili pak da se zaborave žrtve fašizma, nego zbog toga što kao povjesničar i kao sudionik događaja znam da je osim žrtava fašizma bilo i žrtava komunizma, na hrvatskom tlu čak i više. Da smo ostavili Trg žrtava fašizma, morao bi se prihvatiti zahtjev da bude i Trg žrtava komunizma. A mislim da to nije način na koji trebamo graditi demokraciju i duhovno jedinstvo hrvatskoga naroda. Razdioba koja se u hrvatskom narodu zbila u razdoblju II. svjetskog rata nametnuta je okolnostima... Amerika i Njemačka su ratovale, Sovjetski Savez i Njemačka su ratovali, i već su desetljećima saveznici i prijatelji... (...) Podići ćemo spomenik žrtvama, svim žrtvama, jedan jedinstveni, graditi duhovno jedinstvo hrvatskoga naroda, jer bez toga nema napretka, nema, da tako kažem, duhovnog smirenja." Treba biti svjestan zasluga partizanskog pokreta, nastavio je Tuđman, "ali isto tako toga da je u hrvatskom narodu stjecajem okolnosti veći dio ljudi bio vezan za NDH, a nije bio za fašističku ideologiju, nego zbog toga što su mislili da će to biti njihova država..." (Hina - svršetak) 300000 MET dec 90