INTERVIEW DR. FRANJE TUĐMANA RIJEČKOM LISTU "LA VOCE DEL POPOLO"

DEL POPOLO" $ ZAGREB, 30. studenoga (Hina) - "La Voce del Popolo" u broju od subote, l. prosinca 1990. godine, objavljuje interview dr. Franje Tudmana, kojeg je predsjednik Republike Hrvatske dao riječkom novinaru Ivi Vidottu, u Luganu, prigodom dodjele titule počasnog doktora sveučilišta LA JOLLA. Razgovor prenosimo u cijelosti. Poznato američko učilište Ateneo, sveučilišta LA JOLLA iz San Diega, iz Kalifornije, odnosno njegovo europsko sredi- šte u Luganu, dodijelilo je predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji Tudmanu, titulu počasnog doktora znanosti za suvremenu povijest. U trenutku dodjele počasne titule, rektor g. Pier Lorenzo Eletti,, naglasio je doprinos dr. Tudmana demokratskim procesima u Hrvatskoj i otvaranju Hrvatske prema širim, europskim obzorima. Iskoristili smo boravak dr. Tudmana u Luganu i zamolili ga za interview, kojemu se on odmah i veoma ljubazno odazvao. , Pitanje: Dr. Tudman, kako vi vidite budućnost Jugoslavije? Odgovor: Ne postoji niti najmanja mogućnost da JugoslavijtL opstane u sadašnjem obliku. Zemlja proživljava trenutke korjenitih i dubokih promjena pa možemo tvrditi da Jugosla- vija, onakva kakvom ju je stvorio Tito u posljeratnom raz- doblju, više ne postoji. Iz tog se razloga traže novi povijesni dogovori medu jugoslavenskim narodima, odnosno, nova rješenja u procesu stvaranja europske zajednice. Jugo- slavija može opstati samo kao zajednica samostalnih država po uzoru na Europsku zajednicu. Pitanje: Promjene o kojima govorite mogu biti bolne a može se dogoditi da ovaj proces zadobije i traumatične posljedice? Odgovor: Još uvijek vjerujem da će se ovaj proces završiti na relativno miran način, premda dogmatske pansrpske struje potiču čak i terorističke akcije. Suočavamo se s jednom politikom koja teži, ni manje ni više, protjerivanju Slove- nije iz Jugoslavije kako bi olakšala nastup srpskog ekspan- zionizma u Hrvatskoj i u ostalim jugoslavenskim područjima. Ipak, srpski ekspanzionizam ni do sada nije bio tako jak da bi mogao nadjačati demokratske i nacionalne snage ne- srpskih naroda pa vjerujem da, s obzirom na sadašnje stanje u Europi, apsolutno ne postoje mogućnosti za ostvarenje takvih težnji. Pitanje: Kako gledate na komunističku opoziciju u Hrvatskoj? Odgovor: U samoj Hrvatskoj nemamo nikakvih poteškoća u komuniciranju s opozicijom. Uspostavili smo demokratsku vlast a komunistička stranka raspolaže s približno 26 posto mjesta u repubičkom parlamentu te može djelovati uz najveće slobode. Ozbiljnih problema imamo isključivo sa starim komunističkim kadrovima koji su ostali u upravnim ustanovama te u privredi; oni se teško prilagodavaju demokratskim promjenama, a isto tako teško mijenjaju svoj način razmišljanja. Središnji problem predstavljaju za nas i moguće namjere obnovljene komunističke partije Jugoslavije koja može računati na podršku Armije. U Hrvatskoj nemaju mnogo pristaša, osim u jednom malom dijelu srpskog naroda, točnije u onim dogmatskim frakcijama koje su izgubile vlast dolaskom demokracije. Ipak, morate znati da se obnavljanje komunističke partije može protumačiti i kao politička platforma za vojnu intervenciju protiv demokracije. Vojno zapovjedništvo izrazilo je svoju spremnost prihvatiti demokratske promjene, ali moramo takoder znati da unutar vojnih redova još uvijek postoje dogmatske struje. Ovo se može shvatiti i iz činjenice da unutar Armije još uvijek postoji komunistička organizacija koja se nije raspala i koja je sklopila čvrste veze s obnovljenim komu- nistima u Srbiji. Ipak, smatram da su demokratske promjene u Hrvatskoj, u Sloveniji, u Bosni i Hercegovini, a vjerujem da će se isto desiti i u Makedoniji, tako dalekosežne, da će ove dogmatske komunističke struje unutar vojske biti sprijećene u svojim namjerama. Pitanje: Zar ne mislite da isto tako veliku opasnost može predstavljati i nacionalizam? Postoje oni koji tvrdţ da Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), ima jedno revanšističko jezgro, nacionalističkog pa čak i fašističkog ustroja, koje vuče korjene iz drugog svjetskog rata. Ne mislite li da upravo nacionalizam može predstavljati pravu podvodnu minu za našu zemlju? Odgovor: Oni koji su u HDZ-u vidjeli ili još vide jedno proustaško ili profašistiško jezgro su u stvari oni koji se ne mogu pomiriti s postojanjem a kamoli sa suverenošću hrvatskog naroda. I prije samih izbora, naglašavao sam da je HDZ stranka centra te da će demokracija pobijediti u Hrvatskoj zahvaljujući demokratskom programu, utemeljenom na najpozitivnijim stečevinama hrvatske povijesti, koje je u potpunom suglasju s demokratskim strujanjima u Europi; iz ovog je razloga, nova, demokratska Republika Hrvatska dobro primljena kako u Europi tako i u Americi. U politici nove hrvatske vlasti ne postoji niti najmanji trag revanšizma, kao niti bilo kakav oblik avanturizma glede medunarodnog poretka. Što se pak tiče opasnosti od nacionalizma, odgovor vam mogu dati ne samo kao predsjednik stranke koja je na vlasti i kao Predsjednik Hrvatske, već i kao povjesničar. 0 problemu nacionalizma pisao sam u svojim knjigama "Velike ideje i mali narodi", objavljenoj 1970. godine, "Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi", objavljenoj 1980. godine, kasnije prevedenoj na engleski i na njemački jezik, kao i u svojoj najnovijoj knjizi "Bespuća povijesne zbiljnosti". Točnije, vjerujem da će upravo povijest potvrditi da su nacionalni pokreti bili onaj odlučujući čimbenik u rušenju komunističkog totalitarizma u središnjoj i u istočnoj Euro- pi. Da nije bilo pokreta nacionalnog otpora u Poljskoj, Češkoslovačkoj, Madžarskoj i Jugoslaviji, još bi uvijek živjeli u krutom bloku, obilježenom staljinističkim pečatom. Demokratski, nacionalni pokreti bili su pokretačka snaga koja je prouzročila rušenje socijalističkog bloka u Europi. Medutim, mogu naglasiti da nacionalizam kao takav može predstavljati opasnost za demokratske pokrete. U ime naci- onalizma, povijest nas tome uči, povučeni su najplemenitiji potezi, ali su počinjeni i najokrutniji zločini. U Jugosla- viji, točnije u Srbiji, možemo primjetiti nazočnost pan- srpskog nacionalizma s ekspanzionističkim namjerama, koji sprečava demokratske struje služeći se jednopartijskim sustavom unutar kojeg se prišlo obnovi već propale komunističke partije. Srpski je nacionalizam utoliko štetan jer želi drugim, nesrpskim narodima, nametnuti svoju hegemoniju. Ne smatram, medutim, opasnima hrvatski, slovenski ili makedonski nacionalizam, budući da oni jedino žele očuvati svoj identitet, svoj suverenitet i ravnopravnost u odnosu na druge narode, Isto tako proizlazi da je i poljski nacionalizam pozitivan, jer je uspio obuzdati sovjetski hegemonizam, kao i onaj baltičkih i kavkaških naroda, odnosno njihovi napori da se suprostave hegemoniji Moskve. Živimo u svijetu koji terj sve cjelovitijoj integraciji na svim područjima, od gospodarstva do tehnologije i kulture, ali koji, istovremeno, stremi i nacionalnoj individualizaciji. I EZ se oblikuje kao zajednica jednakopravnih naroda, pa ipak se mora suočiti s problemima regionalne naravi, posebno tamo gdje se poistovjećuju s etničkim osobitostima naroda. U ovakvim se stremljenjima u praksi odražava opća povijest. Svi veliki imperiji koji su željeli ugnjetavati, asimilirati ili čak razoriti ove nacionalne osobitosti, propali su, nestali, dočim su narodi opstali i traže bolje načine suživota uz puno uvažavanje medusobnih razlika. U svjetlu europskih integracijskih procesa, podržavam one struje koje podupiru neophodnost poštivanja nacionalnog identiteta svih naroda, ali moram otvoreno izraziti svoje neslaganje s onima koji nastoje stvoriti jedinstvenu europsku zajednicu, bez nacionalnih osobitosti. Pitanje: Da li će se išta promijeniti nakon izbora u Srbiji, odnosno što mislite o čvrstoj odluci opozicijskih stranaka, da bojkotiraju izbore? Odgovor: Situacija u Srbiji sve je uzburkanija ali mogla bi se smiriti ukoliko opozicijske stranke pristanu na sudjelovanje u izborima. Medutim, pošto je albanski narod s Kosova najavio da ne želi sudjelovati na izborima, ukoliko nisu ispunjeni neophodni uvjeti za slobodne izbore, situacija se može samo još više zaoštriti. Isključivo sudjelovanje stranke na vlasti u izbornoj utrci, značilo bi samo naknadno jačanje jednopartijskog, komunističkog sustava vez obzira što su srpski komunisti promijenili naziv svoje stranke. Razvoj dogadanja teško je zato pred- vidjeti. Medunarodno javno mnijenje do sada je povoljno utjecalo na proces preobrazbe totalitarnih režima, stoga vjerujem,da će se odraziti i na procese demokratizacije u Srbiji i u Crnoj Gori. Pitanje: Što mislite dr. Tudman, o položaju talijanske manjine u Hrvatskoj? Odgovor: Talijani se u Hrvatskoj nemaju čega bojati. Uz puno uvažavanje temeljnih načela demokracije talijanska manjina, kao i svi ostali nehrvatski narodi koji žive u Hrvatskoj, ima pravo izražavati svoj nacionalni identitet. Ne postoji razlog za strah a niti potreba da trpimo hipoteke iz prošlosti. Ukoliko su u odredenim razdobljima i postojali procesi kroatizacije talijanskog pučanstva, ne smijemo isto tako zaboraviti i procese talijanizacije u dvadeset- godišnjem razdoblju fašizma. Ako je razvoj Hrvatske usmjeren Europi, mi ne smijemo dopustiti ugrožavanje interesa naroda koji žive u Hrvatskoj, zanemarivati njihov nacionalni identitet. (Hina - svršetak) 300000 MET nov 90