IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA, RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 31. prosinca (Hina) FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG (Njemačka) - "Krajem godine završava nizozemski predsjednički mandat u EZ-u. Vlada u Haagu može na svoj račun pripisati nekoliko zaslužnih poteza za budućnost EZ, ali nije ispunila svoju dužnost u najtežoj zadaći, zaustavljanju srpskoga osvajačkoga rata protiv Hrvatske", komentira Reissmueller rezultate šestomjesečnog nizozemskog mandata na čelu EZ. Podsjetivši da mnogi Hrvati okrivljuju nizozemskog ministra vanjskih poslova Van den Broeka za neuspjehe nizozemske diplomacije u ulozi posrednika, Reissmueller ističe da "Van den Broek nije mogao sam kreirati spomenutu politiku, već je konzultirao svoju vladu i uživao potporu vladinih stranaka." Osim toga, nizozemska vlada nije jedini uzročnik pasivnog europskog promatranja hrvatske tragedije, upozorava on, upozoravajući na stajalište Velike Britanije i Sjedinjenih Država, koje su čak nastojale promijeniti politiku država spremnih da pomognu Hrvatskoj. "Nadajmo se da jednog dana nećemo nagađati zašto, već ćemo znati svaki detalj njihovih motiva", zaključuje Reissmueller svoj komentar. WASHINGTON POST (SAD) - List objavljuje komentar Patricka Glynna, znanstvenika s American Enterprise Institute. Na početku članka Glynn opisuje svoj put do Osijeka te ističe da njegovo "iskustvo u Osijeku zrcali ono što vanjski svijet zna o ratu koji vodi jugoslavenska vojska, Republika Srbija i njihovi saveznici, srpski pobunjenici protiv Hrvatske koja se želi otcijepiti." Glynn naglašava da je "varljiva predodžba koju Amerikanci gaje o sukobu Srba i Hrvata kao o krvavom obračunu zaostalih plemena u mračnom kutku Europe, još opterećenih time da jedni druge unište. Ipak, Hrvatska je, i to u mjeri u kojoj većina Amerikanaca ne može ni zamisliti, jedno doista tolerantno, kultivirano, europsko društvo (...) Zagreb mi se zapravo čini civiliziranijim od etnički podijeljenog Chicaga u kojem sam odrastao." "Doista, ono što ostavlja najjači dojam u Hrvatskoj jest nedostatak ogorčenosti ratom. U Zagrebu nema ni desetine one žestine koja je, na primjer, obuzela Ameriku u vrijeme zaljevske epizode. Zapravo bi se moglo reći da prevladava tuga," nastavlja autor i dodaje da se "stajalište svijeta o ovom sukobu još oblikuje prema zastarjelim shvaćanjima. Prije pedeset godina represivni režimi u Srbiji i Hrvatskoj mučili su i ubili desetke tisuća Židova i pripadnike drugih manjina. U Hrvatskoj je to bio ustaški režim - zloglasna fašistička vlada. Sjećanje na ustaše još lebdi nad Hrvatskom, iako se čini da su svi tragovi ustaškog zla - kao i prošlo zlo nacističke Njemačke i imperijalističkog Japana - odavno nestali s pozornice." (...) Autor ističe da "samo trećina Srba - koji čine 12 posto hrvatskog pučanstva - žive u spornim područjima. U velikim gradovima, a čak i u manjim mjestima već postoji model djelotvornog suživota." "Srbi tvrde da ih progone sjećanja na ustaše", napominje autor i dodaje da je u "Hrvatskoj srpska manjina bila vladajaća klasa, držali su 65 posto policije i 95 posto položaja u komunističkoj partiji. Proces ukidanja komunizma morao je nesrazmjerno zahvatiti i Srbe. Zbog toga je Beograd tako lako potaknuo mnoge Srbe sa sela na pobunu poslije hrvatskih izbora. Za Beograd je uloga rata u očuvanju privilegija jugoslavenske armije (npr. vile na jadranskoj obali) i zadržavanje sadašnjeg tvrdolinijskoga srbijanskog vođe Slobodana Miloševića na vlasti." Pišući o američkoj politici prema Jugoslaviji, autor naglašava da je ona "obilježena istim konceptualnim pogreškama" iz vremena hladnog rata. Podsjećajući na ustrajnost State Departementa da se održi jedinstvena Jugoslavija, autor naglašava da je "prošlog tjedna Njemačka napokon raskinula sa SAD i priznala Hrvatsku i Sloveniju. Predstavnici SAD tvrde da će to priznanje razbuktati rat, ali dok rat bjesni, a trećina Hrvatske je pod okupacijom, u zapadnoj politici nedostaje djelotvorni pritisak na vladu u Beogradu." Autor upozorava da još preostaje da "SAD priznaju da se današnja borba u Jugoslaviji vodi između tek niknule demokracije i autoritarne države. Osim toga, nešto se mora poduzeti da se suzbije beogradska vojna moć ili će se sukob vjerojatno produžiti. Nedjelotvornost EZ 'sladoledara' može se objasniti time što im nedostaje vojna snaga." Na kraju Glynn naglašava da hrvatski predstvnici "šire ideju o tome da bi NATO i UN zajednički mogli jednostavno zatvoriti jugoslavenski zračni prostor - što je gotovo trivijalna zadaća za kombinirane zapadne zračne snage", te dodaje da "umjereni Srbi, kao Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog demokratskog foruma, odobravaju zapadnu vojnu intervenciju." Pišući o američkim interesima u sličnoj operaciji autor naglašava da bi "rizik u takvim zračnim operecijama za Amerikance bio minimalan, pogotovu kad bi Europljani proveli napad. Cijena za nedjelovanje, međutim, mogla bi biti godine nestabilnosti u blizini samog srca Europe." (Hina) 310259 MET dec 91