IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA, TE EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 30. prosinca (Hina) DER STANDARD (Austrija) - Ocijenivši da je načelo UN o angažiranju mirovnih snaga isključivo u uvjetima uspostavljenog mira, odnosno primirja, u skladu s okrutnom ali realnom vojnom logikom, budući da Vijeće sigurnosti u dogledno vrijeme zasigurno neće postići političku većinu potrebnu za odluku o mirotvornoj intervenciji oružanih snaga UN, Georg Possanner ističe da bi u Bosni i Hercegovini "plave kacige" ipak mogle postići značajne rezultate. "Tamo još uvijek vlada mir, a republika je podnijela zahtjev za razmještanjem jedinica UN", podsjeća Possanner naglašavajući da zanimanje armije za Bosnu i Hercegovinu te nekadašnje najave podjele bosansko-hercegovačkog teritorija između Hrvatske i Srbije sadrže mogućnost sukoba, što ne smije biti zanemareno. "Stoga je neshvatljivo da posebni izaslanik UN Cyrus Vance doduše upozorava na opasnost širenja sukoba, ali nije dovoljno dosljedan da uloži maksimalne napore u projekt angažmana mirovnih snaga u Bosni", zaključuje Possanner. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG (Njemačka) - "Svaki zaposleni pred umirovljenjem sanja o potvrdi vlastitih predviđanja u posljednjim danima službe. Primjer je glavni tajnik UN, koji uzrok eskalacije sukoba u Hrvatskoj i oko nje pronalazi u 'izvjesnim odlukama', donesenim izvan ratom zahvaćenih područja te vjeruje da su njegova predviđanja o navodnim negativnim posljedicama njemačkoga međunarodnopravnog priznavanja republika potvrđena aktualnim razvojem događaja. Časnom gospodinu Perezu de Cuellaru valja pripisati u zaslugu da navodnu potvrdu svojih predviđanja osjeća kao noćnu moru. Stoga on mora biti posebno zainteresiran za uvtvrđivanje činjenica. Glavni tajnik smatra da je angažman oružanih snaga UN nemoguć, budući da im je on namijenio funkciju očuvanja a ne uspostavljanja mira. Nije bio spreman čak ni izdati nedvosmislen nalog o izbacivanju okupatora iz napadnute Hrvatske. Njegova suzdržanost objašnjava Tuđmanovu zapovijed hrvatskim snagama da same oslobode Hrvatsku. Istodobno, armija pod srpskim zapovjedništvom pojačava napade, budući da ne strahuje od intervencije snaga UN. Svaki dan poštede, isposlovan uz pomoć zemalja koje blokiraju čin priznanja, armija koristi za slijepa razaranja. Njih nije bilo teško predvidjeti." FINANCIAL TIMES (V. Britanija) - List donosi komentar o Jamesu Bakeru, koji se, zajedno sa svojim europskim saveznicima, trudi održati red i stabilnosti u svijetu kojega potresa raspad komunizma i rast nacionalizma. Navodi se da je Baker "predsjednikov glavni čovjek" za sovjetsku politiku. Baker izjavljuje da je "nova ruska revolucija otvorila povijesne mogućnosti te da je Zapad dužan na to odgovoriti" i dodaje da bi "pomak bivšeg SSSR-a prema fašizmu i anarhiji mogao za sobom povući i Zapad." Nadalje se navodi da se Baker ne želi zauzeti na podučjima kao što su Afrika, Libanon i Jugoslavija, budući da on drži da ti problemi nisu ni gorući, a niti izravno utječu na američki nacionalni interes. Navodi se da je Baker često savjetovao opreznom predsjedniku Bushu da iznova razmisli o vanjskoj politici SAD-a u razdoblju nakon hladnog rata te da je on prvi uočio da povlačenje sovjetskih snaga iz istočne Europe i pad sovjetskog gospodarstva utječe i na Zapad. Rezultat toga je vrlo produktivan odnos s Eduardom Ševernadzeom, "bez čije potpore nikada ne bismo uspjeli postići multilateralnu diplomatsku aktivnost u zaljevskom ratu", izjavio je Baker. "Gospodin Baker vjeruje da je SAD sa svojom političkom, vojnom i gospodarskom snagom postao jedina super-sila. To ne mora dugo potrajati ako Japan i Njemačka nastave gospodarski i politički jačati te ako se SAD ne posveti rješavanju nekih bitnih gospodarskih problema. Ipak u ovom povijesnom trenutku SAD ima posebnu odgovornost", iznosi autor te navodi Bakerovu izjavu da "SAD predstavlja snagu stabilnosti". Navodi se Bakerovo stajalište da "SAD mora novčano poduprijeti demokratske snage u bivšem SSSR-u" te se njegova izjava uspoređuje s govorom Georgea Marshalla iz 1947. godine. "Poslijeratna Europa nije isto što i komunistička Rusija, a James Baker nije George Marshall i SAD već ima manjak u proračunu. Ali u 1992. svijet će saznati da li SAD, kao jedina super-sila, namjerava uložiti novac tamo gdje je potrebno te može li James Baker, kandidat za predsjednika 1996., od političara-diplomate postati državnikom", završava autor. (Hina) zk 300425 MET dec 91