SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: 90 godina u službi nauke, književnosti i mira Naslov: Nobelova nagrada - zasluge, politika, osporavanja Podnaslov: U devet desetljeća postojanja nagrađivalo se znanstvenike i književnike i pokuašavalo istaći uglednike ili političke ideje Piše: Paul-Claude WACKERMANN, AFP STOCKHOLM - U službi znanosti, književnosti i mira, Nobelova nagrada koja će ove godine proslaviti svoj 90-ti rođendan, oduvijek se bitno isticala u dva aspekta: s jedne strane nagraditi znanstvenike i književnike, te s druge strane, istaći uglednike ili političke ideje. Različite Nobelove nagrade, u iznosu od 6 milijuna švedskih kruna (nešto više od milijun dolara) - za književnost, medicinu, fiziku, kemiju - bit će uručene u Stockholmu 10. prosinca, na godišnjicu smrti Alfreda Nobela, dok će se istoga dana u Oslu uručiti nagrada za mir. Pridošlica od 1968, Nobelova nagrada za ekonomiju, koju je ustanovila Švedska banka, bit će uručena ovogodišnjem laureatu također u švedskoj prijestolnici. U svojoj oporuci napisanoj i potpisanoj u Parizu 27. studenog 1895. Alfred Nobel (1833-1896), koji je 1866. otkrio dinamit zavještao je 31,5 milijuna švedskih kruna (otprilike 150 milijuna dolara po današnjem tečaju) koje su se imale uložiti u štedne zapise a njima poslovati jedna fondacija, kasnije prerasla u Fondaciju Nobel. Ona je svoj kapital uložila u dionice i pokretnine i zahvaljujući svom vještom "poslovanju" u nekoliko je godina udvostručila iznos čeka, te od 3 milijuna u 1989. godini ostvarila 6 milijuna švedskih kruna 1991. Međunaslov: Zasluge ili politika Dodjela nagrade za književnost i mir često je uvjetovana "političkim" izborom. Tako se već pri svojoj prvoj dodjeli Švedska akademija nije mogla odlučiti imenovati "velikog pisca epohe", u tom slučaju ruskog romanopisca Lava Tolstoja i odabrala je francuskog pjesnika Sully Prudhommea. Nekoliko je izbora Švedske akademije "politički" obojeno kao što je nagrada Winstonu Churchillu (1953), bivšem britanskom premijeru, a njegov zemljak, slavni pisac Graham Green, nije nikada dobio nagradu, iako se njegovo ime tijekom nekoliko desetljeća isticalo na spisku potencijalnih nobelovaca. Izbor Švedske akademije dobio je još jedan vrlo značajan "politički" odjek kada je ruski pisac Boris Pasternak (1958), u sukobu sa sovjetskim čelnicima, imenovan dobitnikom, a nagradu je morao "odbiti" jer su mu tadašnji vladari Kremlja odbili dopustiti odlazak iz Sovjetskog Saveza. Sličan je slučaj ruskog pisca Aleksandra Soljženicina (1970) jer njegovu prozu nisu "cijenili sovjetski čelnici". Međunaslov: Osporavana nagrada za mir Dodjela nagrade za Mir koju je ustanovio Nobelov komitet u Oslu često je izazivala nepovjerenje. Imenovanje francusko-njemačkog dvojca Briand/Stresemann 1926. "pozdravljeno" je u cijelom svijetu. Za Pariz i Berlin, dva europska politička središta nakon prvog svjetskog rata, Nobel iz Osla postao je "simbol". Pojedine odluke norveškog Nobelov komiteta bile su bremenite političkim značenjem. Takav je bio slučaj nominacije američko-vijetnamskog dvojca Herny Kissinger (Le Duc Tho (1973) kojom prilikom je Vijetnamac odbio svoju nagradu, zatim izraelsko-egipatskog para Begin/Sadat (1978), nominacija Mihaila Gorbačova (1990) ili poljskog vođe Lecha Walese (1983) te južnoafričkog biskupa msg. Desmonda Tutua (1984). (Hina) 071411 MET dec 91