RAZLOZI I CILJEVI DONOŠENJA USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA I SLOBODAMA ČOVJEKA I O PRAVIMA ETNIČKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA

ČOVJEKA I O PRAVIMA ETNIČKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA ZAGREB, 5. prosinca (Hina) - Ustavni zakon o pravima i slobodama čovjeka i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj što ga je jučer prihvatio Sabor, prema obrazloženju predlagača, ima svoj ustavni temelj u odredbama članka 15. i 83. Ustava Republike Hrvatske. Ustav naime - kako u svojim izvorišnim osnovama tako i u temeljnim odredbama i odredbama o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina - uz ostalo priznaje i štiti prava i slobode čovjeka i građanina i ravnopravnost pripadnika svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, a posebice slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturnu autonomiju. Deklaracijom o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske, koju je Sabor Republike Hrvatske donio 18. lipnja 1991. godine, utvrđeno je da je Republika Hrvatska demokratska, pravna i socijalna država u kojoj su najviše vrednote ustavnog poretka: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, poštivanje prava čovjeka i dr. U Deklaraciji je posebice određeno da Republika Hrvatska jamči Srbima u Hrvatskoj i svim nacionalnim manjinama koje žive na njenom tlu poštivanje ljudskih i građanskih prava, a osobito slobodu izražavanja i njegovanja nacionalnog jezika i kulture, slobodu političkog organiziranja, te da će štititi prava i interese svojih državljana bez obzira na vjersku, etničku i rasnu pripadnost. Na istoj sjednici Sabor je bio donio i Povelju o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj. Poveljom je, uz ostalo, posebice utvrđeno da je zaštita i puno ostvarenje prava svih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj te zaštita pojedinca sastavni dio međunarodne zaštite ljudskih i građanskih prava i zaštite nacionalnosti te da prava nacionalnosti i međunarodna suradnja ne dopuštaju nijednu aktivnost koja je suprotna načelima međunarodnog prava, a osobito ugrožavanje suverenosti i teritorijalne i političke samostalnosti Republike Hrvatske, kao jedinstvene i nedjeljive demokratske i socijalne države. U Povelji je posebno istaknuto da su sve nacionalnosti u Hrvatskoj pravno zaštićene od svake djelatnosti koja može ugroziti njihovo postojanje, da imaju pravo na poštovanje, samoočuvanje i kulturnu autonomiju. Nadalje je proklamirano da Srbi u Hrvatskoj i sve druge nacionalnosti imaju pravo na razmjerno sudjelovanje u tijelima lokalne samouprave i odgovarajućim tijelima državne vlasti, te pravo na osiguranje gospodarskog i društvenog razvoja radi očuvanja njihova identiteta i radi zaštite od svakog pokušaja asimilacije. Određeno je da će se ta i druga prava urediti odgovarajućim zakonima, tritorijalnom organizacijom i lokalnom samoupravom, te institucionaliziranjem organa i tijela Sabora Republike Hrvatske koja će rješavati i unapređivati međunacionalne odnose. Ustav Republike Hrvatske, spomenuta Deklaracija te Povelja dosljedno i demokratski djelotvorno jamče zaštitu ljudskih prava, osobnih, građanskih i nacionalnih, polazeći od suvremene prakse rješavanja etničkih i nacionalnih (manjinskih) problema u demokratskim zemljama. Provedba ustavnih odredaba i navedenih dokumenata te međunarodnih instrumenata o zaštiti temeljnih sloboda i prava čovjeka i garđanina, koje je prihvatila Republika Hrvatska, zahtijevala je da se donese poseban Ustavni zakon o pravima i slobodama čovjeka i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj. Donošenjem toga ustavnog zakona željeli su se postići sljedeći ciljevi: - zaštititi i osigurati ostvarivanje prava čovjeka i etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina na najvišoj razini dostignutoj u demokratskim sredinama suvremene međunarodne zajednice; - omogućiti pripadnicima manje brojnih etničkih i nacionalnih zajednica iste nacionalne (narodne), vjerske, rasne ili jezične pripadnosti slobodno razvijanje njihovih posebnosti u okviru većinske nacionalne zajednice građana ili većinskih nacionalnih zajednica bez zloupotreba bilo od većine bilo od manjine, u skladu sa željom da Republika Hrvatska bude moderna, otvorena, demokratska članica obitelji europskih i svjetskih država, u kojoj se njezini građani u uživanju njihovih građanskih, političkih i drugih prava neće dijeliti po osnovi nacionalnosti, jeziku, vjeri, naslijeđenim ili prirodno uzrokovanim ljudskim obilježjima. Ostvarivanje ovih ciljeva u znatnoj je mjeri olakšano nakon što je Konferencija o Jugoslaviji u Haagu predložila - "Ugovorene odredbe za (buduću) Konvenciju" (dalje: "Haaški dokument"), koje impliciraju ukidanje Jugoslavije u bilo kojem državnom obliku. Umjesto Jugoslavije taj dokument predviđa "nove odnose između republika" (čl. 1.). Za Hrvatsku su, prema ocjeni predlagača Ustavnog zakona, u ovome trenutku najbitnije sljedeće osnove tih budućih odnosa: (a) suverene i neovisne republike s međunarodnom osobnošću za one koji to žele; (d) sveobuhvatno rješenje, uključivši nadzorne mehanizme za zaštitu prava čovjeka i posebnog položaja za izvjesne nacionalne grupe i područja; te (f) u okviru općeg uređenja, priznanje neovisnosti, u postojećim granicama osim suprotnog sporazuma onih republika koje to žele. Prihvaćanje Ustavnog zakona s nadzornim mehanizmima kako se predlaže bilo je postavljeno kao uvjet međunarodnog priznanja Republike Hrvatske od većeg broja drugih zemalja u okviru njezinih postojećih granica. Haaški dokument, na čijim temeljima je rađen tekst Ustavnog zakona, nema u vidu samo Hrvatsku. Jednake pravne obveze, posebni autonomni status pojedinih područja uz mehanizme međunarodnog nadzora, postavljaju se kao uvjet za priznanje raspada Jugoslavije i za međunarodno priznanje svih njezinih ostalih republika. Hrvatska je imala osobit interes, a to je i bio osnovni cilj koji se donošenjem Ustavnog zakona želio postići, da ispuni uvjet Europske zajednice za njezino priznanje, i time njezino primanje u međunarodnu zajednicu slobodnih i jednakih država. Sve to uključuje i veći pritisak međunarodne zajednice na one snage koje vode napadački i zločinački rat protiv Republike Hrvatske i njezinih građana. U skladu s: - Ustavom Republike Hrvatske, - načelima Povelje Ujedinjenih naroda, - Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Ujedinjenih naroda, - Završnim aktom Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, Pariškom poveljom za Novu Europu i drugim dokumentima KESS-a koji se odnose na prava čovjeka, osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka KESS-a o ljudskoj dimenziji i Dokumentom moskovskog sastanka KESS-a o ljudskoj dimenziji, - Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju, - Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencijom o pravima djeteta, Ustavnim zakonom uređena su: 1. prava i slobode čovjeka, a osobito zaštita ravnopravnosti etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, 2. kulturna autonomija i druga prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, a osobito: a) puno poštivanje načela nediskriminacije kako je predviđeno međunarodnim instrumentima; b) pravo zaštite od svake djelatnosti koja može ili koja bi mogla ugroziti njihov opstanak; c) pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno korištenje jezika i pisma te obrazovanje; d) zaštita ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima, kao npr. uživanje političkih i ekonomskih sloboda u društvenoj sferi, pristup medijima, te na polju obrazovanja i općenito kulturnih pitanja; e) pravo odlučivanja kojoj narodnoj ili etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini građanin ili građanska želi pripadati, te uživanje svih prava u svezi s tim izborom, bilo pojedinačno, bilo u udruženju s drugim osobama, 3. pravo na proporcionalno sudjelovanje u predstavničkim i drugim tijelima Republike Hrvatske i jedinica lokalne samouprave, 4. posebni samoupravni položaj općina u kojima Srbi čine natpolovičnu većinu, a osobito: a) djelokrug i ustrojstvo općina s posebnim statutom, i to izvorni djelokrug i preneseni (povjereni djelokrug); b) ustroj i nadležnost općinskih tijela i službi, posebice općinskih sudova i općinskih policijskih snaga; c) imovina i financiranje općina s posebnim statutom d) međunarodni nadzor i suradnju te e) sudsku zaštitu. Donošenjem ovog Ustavnog zakona ispunjavaju se uvjeti koje pred Republiku Hrvatsku postavlja Europska zajednica i tako se stvaraju pretpostavke za međunarodno priznanje Republike Hrvatske, međunarodno priznanje da je Republika Hrvatska samostalna i suverena država u Europi u granicama utvrđenim Ustavom SFRJ iz 1974. g., dakle bez teritorijalnih ustupaka s hrvatske strane. (Hina) zg 050823 MET dec 91