NASTAVAK RADA SKUPA "POVRATAK ISKONU"

ZAGREB, 10. prosinca (Hina) - U popodnevnu nastavku rada skupa "Povratak iskonu - prilog duhovnoj obnovi povijesnog, kulturnog i etničkog zajedništva muslimana i Hrvata" govorilo je deset predavača. Dr. Ante Kovačević drži da Bosna bez Hrvatske ne može te da Hrvatske bez Bosne nema. Interes je našega biološkog opstanka, nastavlja Kovačević, braniti cjelovitost Bosne i Hercegovine. Kritizirao je hrvatske i bosanskohercegovačke političare koji zastupaju ideje podjele BiH te zaključio da su nakon ove tragedije Muslimani spoznali tko im je prijatelj. "Matica pazi da i našim Muhamedancem dade mila štiva", navodi Dubravko Horvatić jedan stari izvještaj koji govori o položaju "Bosansko-hercegovačkih Muslimana u izdanjima Matice hrvatske". Nakon drugog svjetskog rata, nastavlja Horvatić, Muslimana je u izdanjima MH mnogo manje, ali ipak ih ima. Među njima su i Alija Nametak, Hasan Kikić, Enver Čolaković, a Ismet Mujezinović kao poznati slikar. Muslimana ima, podsjetio je Horvatić, i u izdanjima "Pet stoljeća hrvatske književnosti" te u "Zlatnoj knjizi hrvatskoga pjesništva" Vlatka Pavletića. "Hamdija Kreševljaković redivivus", po riječima prof. dr. Nedjeljka Kujundžića, veliki sistematičar muslimansko-hrvatske povijesti i dvostruki akademik, zdušno je radio na osvješćivanju Muslimana i Hrvata u BiH. "Dramatičar Ahmed Muradbegović" bio je "istodobno tradicionalni Bošnjak i kultivirani Europljanin", tvrdi Nasko Frndić. Podsjetio je na pet Muradbegovićevih drama koje su od 1926. do 1942. izvedene u Hrvatskom narodnom kazalištu: Bijesno pseto, Čovjek, Majka, Na božjem putu i Huseinbeg Gradaščević. Muradbegović je također, po Frndićevim riječima, bio pjesnik i novelist. Predavanje prof. dr. Muhsina Rizvića, koji je sada u Sarajevu, "Vječno živa riječ Savfeta Bašagića" čitala je Semka Sokolović-Bertok. Savfet Bašagić, potomak Smail-age Čengića, pisao je pjesme od kojih su mnoge postale narodne sevdalinke, kaže Rizvić. Naglasivši Bašagićev senzualizam, mistični hedonizam te vinski i dionizijski zanos, Rizvić zaključuje da je Bašagić "spojio slavenski duh s poetskim prostorima Orijenta". Prof. dr. Muhamed Ždralović iznio je "I više od Istočnog Parnasa". Govorio je o vezama Hrvata s Orijentom koje, kazuje Ždralović, sežu u sedmo stoljeće te podsjetio da je hrvatski narod od 1523. do 1622. Osmanlijskom Carstvu dao šest vezira, koja je titula u vladajućoj hijerarhiji prethodila sultanskoj. Govorio je također o "nedovoljno istraženoj hrvatskoj književnosti na orijentalnim jezicima" spomenuvši u tom kontekstu "više od 600 pisaca s više od tisuću djela". Predavanje Perice Jurića "Uzroci i posljedice velikosrpske agresije na Republiku BiH", koje je čitala njegova supruga, opsežan je prikaz prilika na tome prostoru od 1987., kada je Milošević u Srbiji preuzeo vlast. "Sve se to može svesti na sintagmu 'velikosrpska agresija na međunarodno priznate države'", napominje autor Jurić, dok se za obranu BiH primjećuje da su se jednonacionalne linije obrane održale, a one dvonacionalne nisu. Nadalje se Jurić zauzima za prekid vatre, povratak prognanika i uspostavu vlasti na područjima koja su etnički očišćena. "Htio sam da se u ovome vremenu spomenemo jednoga Muslimana koji je pred stoljeće i po prepoznao velikosrpstvo i suprotstavio mu se", kazao je Kemal Mujičić govoreći o Huseinbegu Gradaščeviću, Zmaju od Bosne. Prof. dr. Muris Idrizović u Sarajevu je, pa je njegovo predavanje o "Ranome Bjelavcu" pročitao Amir Bukvić. Idrizović tvrdi da je Abdurezak Hivzi Bjelavac za međuraća bio vrlo čitan novelist, pjesnik i esejist, simbolist koji odbacuje život i uspostavlja prostor čiste ljepote. Umro je 1972. u Zagrebu, zaboravljen. "Sadašnje muslimanske vođe, ideolozi i političari krivi su za trenutačnu opću bezidejnost i rasulo muslimanskoga naroda", ustvrđuje prof. Bekir Krupić u tekstu "Između nacije i vjere". Pozvao je na "integraciju hrvatskoga naroda" jer drži da "Hrvatska nikada neće biti Hrvatska ako nije s Bosnom, a Bosna nema budućnosti bez Hrvatske". (Hina) mc 101929 MET dec 92