IZBOR IZ STRANOGA TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 3. prosinca (Hina) RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI Pregled francuskoga tiska Marc Semo, posebni dopisnik Liberationa, objavljuje reportažu o "Sandžaku kao središtu muslimanskoga otpora politici etničkoga čišćenja što je provode Srbi, koji ovo područje drže kolijevkom njihove povijesti". Opisujući Novi Pazar kao veliko crno tržište deviza, što mu i sam naziv još iz otomanskoga razdoblja sugerira, s milijunima njemačkih maraka koje prelaze iz ruke u ruku, Marc Semo ističe: "Za razliku od Albanaca s Kosova, Muslimani sa Sandžaka, Slaveni koji govore srpski, nemaju druge domovine, osim muslimanske Bosne koja je svedena na šagrinsku kožu". International Herald Tribune objavljuje članak pod naslovom "Vojni rizici nisu tako veliki kao u Bosni" u kojem poredi stanje u Bosni s onim u Somaliji i naglašava razliku u rizicima vojne intervencije u jednoj i drugoj zemlji. U odnosu na Somaliju, gdje pustoše neiskusne oružane bande, u slučaju onoga što je nekad bila Jugoslavija mora svakome biti jasno da bi uporaba sile kao sredstva okončanja rata zahtijevala daleko više postrojbi i više odgovornosti, prenosi list riječi vršitelja dužnosti američkoga državnog tajnika Lawrencea Eagleburgera. U opširnom članku pod naslovom "U Sarajevu bez pancir košulje" Rosenthal u istom listu piše: "Sarajevo je dva puta umrlo. Prvi put pod hicima srpskog topništva, a drugi put ubijena je i sama ideja o Sarajevu, ideja o gradu u kojemu stoljećima usporedo opstaju različite religije, jezici, nacije i kulture. Stanovnici grada, izloženi višemjesečnoj opsadi, kažnjeni su jer su tu ideju sa žarom branili. Za bosanske Muslimane istina je da su Srbi, sluđeni snom o nadzoru nad onim što se nekoć zvalo Jugoslavijom, izvršili pokolj nad Muslimanima, zapalili njihove domove, strpali ih u logore, a sve u cilju uklanjanja bilo kakvih traganja za muslimanske posebnosti. Za Srbe, kako u Bosni, tako i u Srbiji, istina je da je Bosna bila njihova koliko i muslimanska, ali ne mogu od nje Muslimani praviti neovisnu državu u kojoj bi Srbi bili podvrgnuti muslimanskoj dominaciji. Međutim", nastavlja Rosenthal, "nesumnjivo najveća žrtva ovoga rata jesu bosanski Muslimani. Nije to vjerski rat, nego rat iz mržnje, koju namjerno šire vođe naroda bivše Jugoslavije. Svi su oni, s izuzetkom predsjednika bosanskih Muslimana", naglašava američki komentator, "bivši sluge komunističke stranke. Oni su shvatili da su strah i etnička mržnja isto toliko dobri koliko i komunizam poradi njihova održavanja na vlasti. To su ljudi koji su pokrenuli pustošenje u preostalim dijelovima bivše Jugoslavije, kao što su i ranije pomagali Titu da uspostavi tiraniju nad cjelinom Jugoslavije. Među njima ne vidimo junaka", zaključuje Rosenthal svoju raščlambu krvavoga rata na prostorima bivše Jugoslavije. SJEDINJENE DRŽAVE - THE NEW YORK TIMES Plan za operaciju Balkanska oluja "Ovako bi se mogla razvijati balkanska kriza. Kraj siječnja 1993. Predsjednik Clinton zaključuje da je suprotstavljanje silom srbijanskoj agresiji na Balkanu u interesu američke sigurnosti. A osobito omogućavanje Bosancima da se brane. Njegovi savjetnici drže da postoji i treća mogućnost osim onih s kojima se, kako je sam tvrdio, suočavao Bush - ne činiti ništa ili poslati stotine tisuća pripadnika kopnenih snaga. Clintonovi savjetnici razrađuju plan u tri stupnja utemeljen na primjeni američkih borbenih prednosti", predviđaju George Kenney i Michael J. Dugan. Prvi je korak, pretpostavljaju autori, "stvaranje koalicije. SAD ne bi smjele djelovati jednostrano - tu smo pogrešku učinili u Vijetnamu - međutim, Vijeće sigurnosti UN je u pogledu primjene sile na mrtvoj točki, baš kao i NATO. Koalicija je moguća samo ad hoc dogovorom. Moraju biti uključena tri saveznika: Velika Britanija, Francuska i Italija: oni osiguravaju baze i ograničen broj zračnih, pomorskih i kopnenih jedinica koje podupiru zračne operacije koje predvode SAD. Koalicija naoružava i uvježbava bosanske snage koje vode nekonvencionalne operacije na kopnu za oslobađanje svoje zemlje. Predsjednik Clinton nagovara neke saveznike da prihvate njegov plan. Rusija postaje ključni igrač. Usprotivi li se Rusija na početku, koalicija će je i dalje o svemu obavještavati, ostavljajući otvorena vrata suradnji. Postoje razlozi zbog kojih se može vjerovati da će Rusija pristati na sudjelovanje: njoj je u interesu da se misli kako je u ovom mirotvornom naporu igrač na svjetskoj pozornici". "Drugi je korak osiguravanje koordinacije s operacijama UN i dopremanjem humanitarne pomoći. Osoblje UN postaje metom srpskih napada pa UN ukidaju konvoje. Operacije UN potčinjene su većim vojnim ciljevima. Uz potporu koalicije bosanske su snage sposobne dopremati pomoć koliko i UN. Osim toga, SAD iz zrakoplova koji lete izvan dometa vatre na zemlji, bacaju izbjeglicama pakete s hranom. Bosanske snage osnivaju područja 'sigurnih utočišta', što spriječava raseljavanje Bosne i tako spašavaju desetke tisuća života. Osim toga, ta utočišta spriječavaju odlazak izbjeglica u zapadnu Europu". "Treći je korak otvoreni ratni sukob u dvije faze: prva je uništavanje srpskih snaga u Bosni, a druga primjena koncentriranih snaga protiv same Srbije", pišu Kenney i Dugan te u nastavku opširno opisuju kako bi se morale provesti te dvije faze, koje bi se oružje moralo koristiti i koji bi morali biti glavni ciljevi napada. Zaključujući kako "takav rat Srbi ne mogu dobiti", autori dodaju da da za takvu "operaciju nisu nužne velike snage. To bi bila združena operacija zračnih, pomorskih i kopnenih snaga umjerene težine". Na kraju autori ističu da "takva operacija ne bi bila bez žrtava, ali cijena koju bi SAD platile bila bi vrlo skromna u usporedbi s bosanskom traumom. Osim toga ima nagovještaja da bi Saudijska Arabija, ako se to od nje zatraži, bila spremna razmotriti mogućnost preuzimanja velikog dijela troškova. Vjerojatno bi i druge zemlje htjele pridonijeti. Pobjeda na Balkanu omogućila bi Americi vodeću ulogu u svijetu u razdoblju poslije hladnoga rata, onako kako Pustinjska oluja nije mogla". NJEMAČKA - SUEDDEUTSCHE ZEITUNG Neprozirna dvostruka igra u Beogradu "Prije no što je Panić u utorak službeno objavio svoju kandidaturu na predsjedničkim izborima u Srbiji, održao je u svojoj beogradskoj rezidenciji konzultacije s vođama glavnih opozicijskih skupina, među kojima je bio i Vuk Drašković. 30.000 potpisa za potporu svoje kandidature Panić je u prvom redu prikupio među beogradskim studentima. Milošević je smjesta reagirao napadom na premijera: očigledno po nalogu srpskom predsjednika, Panićev zamjenik i dva ministra podnijeli su ostavke. Srbija očigledno kalkulira da će na taj način diskreditirati Panića-političara u očima javnosti. U međuvremenu, srpska izborna komisija otkrila je jednu Panićevu bolnu točku, istaknuvši da povratnik, koji je iz kalifornijskog azila u Srbiju stigao tek u srpnju, nije predao potvrdu o minimalnom dvanaestomjesečnom boravku u Srbiji, kao što to zahtijevaju izborni propisi. Stoga Panić namjerava priložiti dokumente o davno kupljenom stanu u Beogradu. Teško je pretpostaviti tko bi mogao pobijediti na predstojećim izborima. Prema vrlo promjenjivim rezultatima anketa, Panić i Milošević slijede u različitim razmacima Ćosića, predsjednika Jugoslavije, koji doduše nije istaknuo svoju kandidaturu na izborima. U srpskoj pokrajini, u koju pristup ima samo televizija pod Miloševićevim monopolom, opozicija ionako nema velike izglede, dodatno umanjene najavom kosovskih Albanaca da će bojkotirati izbore. Osim toga, u neprozirnoj balkanskoj varijanti svoje dvostruke vladavine, Ćosić u ulozi razboritoga oca nacije i Panić u ulozi borca za ublažavanje sankcija, koji puno putuje i puno obećava, privlačniji su, usprkos svojoj nemoći, od rascjepkane opozicije. U međuvremenu, Miloševićevi nastupi postali su miroljubiviji. Zima prijeti stotinama tisuća izbjeglica i ljudima opkoljenima u gradovima smrću od gladi i hladnoće. Istovremeno, zima će vjerojatno ublažiti i ratobornost, te bi mogla uz pomoć primirja privremeno čak i zalediti status quo podjele Bosne. U razgovoru s nobelovcem Eliem Wieselom, srpski vlastodržac Milošević već je to najavio, istaknuvši da je njegov cilj trenutačno okončanje ratnih operacije, u kojima, prema njegovoj tvrdnji, njegova republika ionako ne sudjeluje", piše Bernhard Kueppers. (Hina)vm 030045 MET dec 92