IZVJEŠĆE ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA UN U ŽENEVI

ZAGREB, 19. studenoga (Hina) - Objavljujemo neslužbeni prijevod s engleskog jezika cjelovitog teksta izvješća Odbora za ljudska prava, Komisije UN za ljudska prava u Ženevi, usvojenog na sastanku Odbora održanom 6. studenoga 1992. "ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA IZVJEŠĆA PODNESENA OD STRANE DRŽAVA PREMA ČLANKU 40. KONVENCIJE Primjedbe Odbora za ljudska prava ---------------------------------- SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRBIJA I CRNA GORA) A. UVOD 1. Duboko zabrinut nedavnim i sadašnjim događajima na teritoriju bivše Jugoslavije koji utiču na ljudska prava zaštićena Međunarodnom Konvencijom o građanskim i političkim pravima; bilježeći da svi narodi unutar teritorija bivše Jugoslavije imaju pravo na jamstva iz Konvencije; i djelujući prema članku 40., točki 1 (b), Konvencije, Odbor je 7. listopada 1992. zatražio od vlade SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) da podnese kratko izvješće o sljedećim pitanjima glede osoba i događaja koji sada dolaze pod njezinu jurisdikciju: (a) Mjere poduzete kako bi se spriječilo i borilo protiv politike "etničkog čišćenje", nastavljene, sudeći prema više izvješća, na teritoriju određenih dijelova bivše Jugoslavije, u vezi s člancima 6. i 12. Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima; (b) Mjere poduzete kako bi se spriječila samovoljna uhićenja i ubojstva osoba, jednako kao i nestanci osoba, u vezi s člancima 6. i 9. Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima; (c) Mjere poduzete kako bi se spriječila samovoljna pogubljenja, mučenja i drugi nehumani postupci u zatočeničkim logorima, u vezi s člancima 6., 7. i 10. Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima; (d) Mjere poduzete radi borbe protiv zagovaranja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje kojom se pobuđuje diskriminacija, neprijateljstva ili nasilje, u vezi s člankom 20. Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima; 2. U skladu s tim zahtjevom, SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) je podnijela posebno izvješće dana 30. listopada 1992., koje je Odbor razmotrio na svom sastanku održanom 4. studenoga 1992. SR Jugoslaviju su predstavljali dr. Konstantin Obradović, zamjenik saveznog ministra za ljudska prava i etničke manjine; Slađana Prica, stručnjak iz saveznog Ministarstva za vanjske poslove; Miroslav Milošević, savjetnik u stalnoj misiji SRJ pri uredu UN u Ženevi; i Olga Spasić, tajnica stalne misije SRJ pri Uredu UN u Ženevi. Izvješće je podneseno i razmatrano na osnovu usmenih izjava delegacije. 3. Odbor je pozdravio delegaciju objašnjavajući da ocijenjuje podnošenje izvješća Vlade i nazočnost delegacije kao potvrdu da je SR Jugoslavija preuzela, glede njezinog teritorija, obveze preuzete od strane bvše SFRJ u sklopu Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima. B. Primjena Konvencije od strane države stranke 4. U svojim odgovorima savezna Vlada (SRJ) se osvrnula isključivo na stanje na teritoriju Srbije i Crne Gore. Spomenula je brojne slučajeve krivičnih postupaka poduzetih protiv osoba odgovornih za kršenje individualnih sloboda (32 slučaja) i etničkog čišćenja (5 slučajeva). Vlada je potvrdila da su to izolirana djela te da nisu dio ostvarivanja politike etničkog čišćenja. Ona je napomenula da nije bilo koncentracionih logora podignutim na njezinom teritoriju. Ona je podsjetila kako je užasnuta zločinima počinjenim u određenim djelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izjavljujući kako ne može preuzeti odgovornost za djela počinjena izvan njezinog teritorija, te stoga izvan njezina nadzora. Osvrćući se na Kosovo vlada nije sporila svoju odgovornost, pripisujući sadašnje stanje odnosa u toj regiji antagonizmu između Srba i albanske "manjine" koji je teško prevladati. C. Naglasci Odbora 5. Različiti suglasni izvori informacija - gospodin T. Mazowiecki, posebni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, izvjestitelji KESS-a i nevladinih organizacija - opisuju masovna uhićenja, skupna i samovoljna pogubljenja, nasilne ili nedobrovoljne nestanke, mučenja, silovanja i pljačke počinjena od strane srpskih nacionalista i u Hrvatskoj (krajini) i u Bosni i Hrecegovini. Izvješteno je da oko 20 logora nadziru te (srpske) naoružane postrojbe te da drže tisuće civila, žena, djece i staraca u uvijetima nedostojnim ljudskih bića. Masovno nasilje je uzelo maha, između ostalog, protiv Dubrovnika i Vukovara, i još uvijek je usmjereno protiv Sarajeva. Odbor je uočio da primjenjena sredstava i umiješani interesi pokazuju da postoji veza između tih nacionalista i Srbije, što obesnažuju tvrdnju savezne Vlade (SRJ) da je izuzeta od odgovornosti. 6. Prema T. Mazowieckom svrha ovih djela je raseliti ili eliminirati Muslimane, Hrvate i pripadnike drugih nacionalnosti i tako stvoriti etnički homogena područja. 7. Odbor odlučno osuđuje takvo stanje i žali zbog odbijanja savezne Vlade (SRJ) da prizna odgovornost za takva djela, izgovorom da su počinjena izvan njezinog teritorija. D. PREPORUKE 8. Odbor odlučno poziva saveznu Vladu (SRJ) da okonča tu nepodnošljivu situaciju za poštivanje ljudskih prava, te da se suzdrži od svake podrške onima koji čine takva djela, uključujući i teritorij izvan SR Jugoslavije. On poziva Vladu (SRJ) da pokaže jasnu političku volju te da se učinkovito ogradi od srpskih nacionalističkih pokreta potpuno odbacujući njihovu ideologiju i osuđujući njihove planove. Odbor smatra da bi pokazivanje nepokolebljive čvrtoće u tom pogledu lišilo ekstremiste njima bitne podrške. Savezna vlada se poziva da da sve od sebe kako bi potaknula javnu svijest o potrebi borbe protiv nacionalne mržnje i da se s punom snagom okrene protiv počinitelja kršenja individualnih prava dovodeći ih pred sud. Odbor također preporuča da savezna Vlada okonča represiju nad albanskim stanovništvom u pokrajini Kosovo, te da usvoji sve potrebne mjere kako bi obnovila lokalnu samoupravu u toj pokrajini." (Hina) fp 192132 MET nov 92