ŽENEVSKA KONFERENCIJA O USTAVNOM USTROJSTVU BIH - DOKUMENTI

ZAGREB, 5. studenoga (Hina) - HINA je 28. listopada objavila Nacrt ustavnog ustrojstva za Bosnu i Hercegovinu, izrađenog u Radnoj skupini ženevske konferencije o bivšoj Jugoslaviji. Danas objavljujemo integralni tekst izvješća supredsjedatelja ženevske konferencije o izradi nacrta ustava BiH te Dodatak u kome se navode međunarodni sporazumi o ljudskim pravima i ostali akti koje bi, kako smatraju autori, trebalo poštivati pri izradi ustava Bosne i Hercegovine. MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O BIVŠOJ JUGOSLAVIJI Izvješće supredsjedatelja o izradi nacrta Ustava Bosne i Hercegovine 1. Supredsjedatelji Upravnog odbora Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (ICFY), Cyrus Vance i lord Owen, drže da se u ovom trenutku mora izvijestiti o tome što se dosad postiglo u izradi Ustava Bosne i Hercegovine te u glavnim crtama izložiti što dalje namjeravaju poduzeti. I. OKVIR PREGOVORA 2. Valja podsjetiti da je Konferencija o Jugoslaviji Europske zajednice (EC-COY), koja je pod predsjedanjem lorda Carringtona radila od rujna 1991. do kolovoza 1992, u veljači 1992. započela niz razgovora o budućem ustavnom poretku Bosne i Hercegovine. Pod predsjedanjem portugalskoga veleposlanika Josea Cutilheira, uz sudjelovanje viših predstavnika triju glavnih bosanskohercegovačkih političkih stranaka, održano je deset krugova razgovora. 3. U petom krugu tih razgovora postignut je 18. ožujka 1992. načelni dogovor o "Priopćenju o načelima novog ustavnog poretka Bosne i Hercegovine", kojemu je dodano nekoliko dopunskih načela o ljudskim pravima proširenih u šestom krugu razgovora. Međutim, ti su načelni sporazumi ubrzo odbačeni. Na sljedećim razgovorima pod pokroviteljstvom EC-COY nisu postignuti novi sporazumi o ustavu. 4. Na sjednici u Londonu, održanoj 26. i 27. kolovoza 1992, nove Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, koja je zamijenila EC-COY, sve su vlade i strane koje su sudjelovale na Konferenciji konsenzusom prihvatile nekoliko deklaracija, uključujući i "Priopćenje o Bosni" (LC/C5(FINAL)), kao i "Program rada Konferencije", koji je uključivao i osnivanje, "Radne skupine zadužene za Bosnu i Hercegovinu, čija je zadaća zalaganje za prekid sukoba i uspostavljanje ustavnoga poretka Bosne i Hercegovine;" (LC/C4(FINAL), par. 4. (a)), kao jedne od svojih šest Radnih skupina. 5. Predsjedateljem Radne skupine zadužene za Bosnu i Hercegovinu imenovan je G. Martti Ahtisaari. Dogovoreno je da sve strane u Ženevi imaju stalne predstavnike, iako od vremena do vremena neki ili svi članovi delegacije mogu otputovati. S obzirom na to da se svi ti predstavnici nisu bili voljni susretati s predstavnicima ostalih delegacija, Predsjedatelj Radne skupine sastajao se sa svakom delegacijom posebno. Otkako je počeo rad Radne skupine održano je dvadeset i pet takvih sastanaka. Osim toga, održani su brojni sastanci Predsjedatelja Radne skupine odnosno njegovih zastupnika s vođama ili pojedinim članovima delegacija. Uz pristanak delegacija, Predsjedatelj Radne skupine na kasnijim je sastancima izvješćivao ostale o stajalištima svake delegacije i, na istoj osnovi, distribuirao izvješća o stajalištima bilo koje od delegacija. U radu skupine aktivno su sudjelovali i g. Vance i lord Owen. 6. Radna je skupina usredotočila pozornost na obje značajke svoje zadaće: zalaganje za prekid sukoba i uspostavljanje ustavnoga rješenja, na nekoliko sastanaka posvećenih tim pitanjima i ostalim sastancima posvećenim samo ili uglavnom jednom. 7. Razmatrajući ustavno rješenje, Predsjedatelj Radne skupine podijelio je stranama nekoliko dokumenata: 1. Popis ustavnih načela; 2. Ispravljen popis dokumenata o međunarodnim ljudskim pravima, primjenjivih za Ustav Bosne i Hercegovine (BiH); 3. Popis ljudskih prava koja bi se mogla unijeti u ustav ili drugih, koja bi se mogla zaštititi Ustavom BiH; 4. Uvodne prijedloge za raspravu o primjeni, nametanju ili jamstvu poštivanja ljudskih prava u Ustavu BiH; i 5. Podjelu obveza Vlade između središnje Vlade i konstitutivnih jedinica - uz zahtjev da svaka strana naznači osobite sklonosti. Na zahtjev Predsjedatelja Radne skupine, strane su dale usmene ili pismene primjedbe na dokumente o ljudskim pravima koje je pripremio sekretarijat, kao i pismene odgovore na upitnik o podjeli obveza Vlade. Svi su ti dokumenti predani i ostalim delegacijama uz pristanak delegacije koja ih je podnijela. Strane su predale, pod uvjetom da se ne podijele, svoja stajališta u pogledu konstitutivnih jedinica ili područja koja bi se, prema njihovu mišljenju morala uspostaviti u Bosni i Hercegovini. 8. Na temelju stajališta triju strana koja su se oblikovala poslije tih sastanaka i razgovora, i na temelju bliskih savjetovanja triju strana s Predsjedateljem Radne skupine zadužene za Bosnu i Hercegovinu, g. Vance i lord Owen donijeli su zaključke o kojima se u nastavku raspravlja i pripremili priloženi dokument o "Mogućoj ustavnoj strukturi Bosne i Hercegovine". II. DRŽAVNA STRUKTURA A. Temeljne pretpostavke 9. Od samog se početka priznavalo da su gledišta triju strana u pogledu strukture buduće Bosne i Hercegovine različita. Jedna je strana u početku zastupala centraliziranu, unitarističku državu, podijeljenu na nekoliko područja, koja bi imala samo administrativnu funkciju. Druga je strana držala da bi se zemlja morala podijeliti na tri neovisne države, muslimanskoga, srpskoga i hrvatskog naroda, od kojih bi svaka imala vlastiti međunarodni zakonski identitet, a međusobno bi te tri države mogle tvoriti labavu konfederaciju radi usklađivanja nekih aktivnosti. Treća je strana podupirala kompromisno gledište. 10. Temelj za razmatranje ovog pitanja bilo je Priopćenje o načelima koje je prihvatila Međunarodna konferencija u Londonu (LC/C2(FINAL)), a osobito njezina potpuna osuda prisilnoga protjerivanja pučanstva i poništavanje onih koja su se već dogodila (paragraf VI), kao i poštivanje nepovredivosti svih granica te odbacivanje svih napora da se silom promijene granice (paragraf VIII). Ta su načela ponovljena i u paragrafima (c) i (e) navedenog Priopćenja o Bosni. 11. Stanovništvo Bosne i Hercegovine nerazdvojivo je pomiješano. Prema tome, nema načina da se stvore tri teritorijalno odvojene države utemeljene na etničkim ili vjerskim načelima. Bilo koji plan da se to učini, podrazumijevao bi udruživanje velikoga broja pripadnika drugih etničkih/vjerskih skupina, ili bi se teritorij sastojao od mnogobrojnih odvojenih enklava svake etničke/vjerske skupine. Takvim bi se planom jedinstvenost i koherentnost granica mogla postići jedino procesom prisilnoga preseljavanja pučanstva - što je već osudila Međunarodna konferencija, kao i Glavna skupština (A/RES/46/242, Preambula i paragraf 6) i Vijeće sigurnosti (S/RES/771 (1992), paragraf 2). Prema tome, g. Vance i lord Owen procijenili su da se mora odbaciti svaki model koji bi se temeljio na tri zasebne države utemeljene na etničkom/vjerskom načelu. Osim toga, konfederacija koju bi činile takve tri države bila bi vrlo nestabilna, jer bi barem dvije od njih potpuno sigurno uspostavile čvršće veze sa susjednim državama bivše Jugoslavije nego s ostale dvije jedinice Bosne i Hercegovine. 12. Dvojica supredsjedatelja priznali su, međutim, da centraliziranu državu ne bi prihvatile barem dvije glavne etničke/vjerske skupine u Bosni i Hercegovini, s obzirom na to da ne bi štitila njihove interese poslije krvavoga građanskog sukoba koji sada razdvaja zemlju. 13. Prema tome, g. Vance i lord Owen drže da je jedino moguće i postojno rješenje ono koje se ne miri s već provedenim etničkim čišćenjem, ni s drugim međunarodno neprihvatljivim postupcima, a to je, kako se pokazalo, osnivanje decentralizirane države. To znači države u kojoj bi mnoge njezine glavne funkcije, osobito one koje se izravno odnose na pojedince, preuzelo nekoliko autonomnih pokrajina. Središnja bi Vlada, zauzvrat, preuzela minimalne obveze nužne za fukcioniranje države kao takve, a svoje bi obveze ispunjavala kao članica međunarodne zajednice. Predložena decentralizacija, čini se, prema njihovim odgovorima na upitnik o raspodjeli obveza Vlade spomenut u 7 paragrafu ovog dokumenta, odražava želju svih strana. B. Broj pokrajina 14. U razmatranju broja jedinica, provizorno nazvanih "pokrajine", na koje bi se mogla podijeliti Bosna i Hercegovina, svakako se moraju uzeti u obzir gledišta svih strana. Jedna strana i dalje ustraje na tome da je odgovrajući broj pokrajina tri, s obzirom da odgovara broju glavnih "konstitutivnih naroda" u zemlji. Međutim, strana koja je u početku zagovarala centraliziranu državu s 95 administrativnih jedinica, sada predlaže da u decentraliziranoj strukturi broj pokrajina bude između šest i osamnaest. 15. U odlučivanju o tome koliki će se broj ili raspon brojeva predložiti stranama, moraju se uzeti u obzir različita razmišljanja. Poželjno je da svaka od tih pokrajina bude administrativno i gospodarski samostalna jedinica, a taj će se cilj teško postići bude li broj jedinica veći od deset. Više od deset jedinica vjerojatno bi značilo da će neke od njih imati manje od četvrt milijuna stanovnika. S druge strane, bude li broj pokrajina premalen, bit će teško ostvariti etničku homogenost bez kršenja načela geografske koherentnosti ili prihvaćanja rezultata etničkoga čišćenja. Prema tome, da bi se pomirili ti kriteriji, broj pokrajina može biti između sedam i deset, a točan broj moraju odrediti strane na pregovorima, u okvirima predloženih granica između pokrajina. C. Granice pokrajina 16. Granice pokrajina moraju se odrediti tako da tvore geografski što koherentnija područja, uzimajući u obzir etnički faktor, geografski (na primjer: prirodna obilježja, poput rijeka), povijesni, prometni (na primjer: postojeća cestovna i željeznička mreža), faktor gospodarske samostalnosti i ostale relevantne faktore (Aneks, I.B.1). S obzirom na demografski sastav zemlje, vjerojatno će mnoge pokrajine (ali ne nužno i sve) imati zamjetnu većinu jedne od triju najvećih skupina. Tako će veliki postotak svake skupine živjeti u pokrajini u kojoj ima brojčanu većinu, iako će većina pokrajina imati i značajne brojčane manjine. 17. Koristeći se, prema načelima povjerljivosti, kartama svake pojedinačne strane, izrađuju se prijedlozi moguće podjele Bosne i Hercegovine na pokrajine koje će odražavati gore navedena razmišljanja. Namjera je da se to učini čim prije, uz pomoć stručnih savjetnika. D. Priroda granica 18. Granice pokrajina mora odrediti Ustav, a moći će se mijenjati samo amandmanom, ako većina (ili parlamentarna ili referendumska, ili obje) pokaže da sve tri glavne skupine prihvaćaju promjenu (vidi Aneks, I.B.2). 19. Granice između pokrajina nisu nalik državnim granicama, nema, primjerice, pogranične ili drugih kontrola koje bi ometale promet ljudi i robe kroz cijelu zemlju (Aneks, I.B.4). E. Priznavanje etničkih i drugih skupina 20. Sve se strane slažu s time da u Bosni i Hercegovini žive tri glavna "konstitutivna naroda" ili etničke/vjerske skupine, poimence: Muslimani, Srbi i Hrvati, te kategorija koja se označava kao "ostali". Dvije su se strane složile da u stvaranju vlade prevladavajuću ulogu moraju preuzeti ti "konstitutivni narodi". Treća strana drži da ne smije biti takva očitoga priznanja, iako priznaje da su političke procese u zemlji karakterizirali i da će ih najvjerojatnije i dalje karakterizirati vjersko/etnički činitelji. Priloženi dokument stoga predlaže da se Ustavom na dva načina prizna postojanje skupina: odredbom da se određeni položaji ili dužnosti preuzimaju rotacijom ili proporcionalnom zastupljenošću priznatih skupina (npr. Aneks, IV.A.2(a)), ali i svjesnom zaštitom prava pojedinih skupina ili manjina (Aneks, VI.A.2(b) i dopuna, dio C). III. PODJELA FUNKCIJA VLADE 21. Zadaću davanja preporuka o podjeli obveza i funkcija Vlade između središnje Vlade i pokrajna, olakšali su odgovori delegacija na već navedene upitnike, te činjenica da su se ti odgovori uglavnom poklapali. Svi su odgovori upućivali na to da se prednost daje vrlo decentraliziranoj državi, u kojoj bi središnjoj vlasti bio povjeren minimum obveza. 22. Središnja Vlada (Aneks, II.A) morala bi preuzeti: vanjske poslove (uključujući članstvo u međunarodnim organizacijama), vanjsku trgovinu, obranu i državljanstvo. U zemlji će postojati samo jedno državljanstvo, iako svaki pojedinac može imati dvostruko državljanstvo (Aneks, VI.C). Središnja Vlada moći će određivati poreze za ove ograničene namjene. Iako se predviđa uspostavljanje gospodarski samostalnih pokrajina, ako se to ne može u potpunosti ostvariti ili ako neke pokrajine budu siromašnije od drugih, može se razmotriti mogućnost prijenosa sredstava između njih, možda pomoću poreza koji prikuplja središnja Vlada. 23. Predloženo je da ispunjavanje određenih zadaća bude centralizirano. Međutim, neće ih ispunjavati središnja vlada, nego neovisne vlasti u kojima bi bili predstavnici svih pokrajina. One bi mogle preuzeti djelotvorne i određujuće zadaće. Takvu će vlast imati Središnja banka, koja će izdavati nacionalnu valutu i određivati banke i slične financijske institucije u zemlji. Za uspostavljanje nekih transnacionalnih veza, mogu se uspostaviti druge vlasti koje mogu biti u sastavu međunarodnih vlasti. 24. Središnja i pokrajinske vlasti neke funkcije mogu obavljati zajednički, ili prema načelu podjele odgovornosti (Aneks, II.C). 25. Kako je već naznačeno, većina vladinih funkcija obavljat će se na pokrajinskoj ili čak lokalnoj razini. To se odnosi na policiju, koja je gotovo u svim slučajevima potpuno pod nadzorom pokrajina (Aneks V.2). Osim toga, gotovo sva područja u kojima vlada izravno djeluje na pojedinca - poput obrazovnih i kulturnih djelatnosti; izdavanja dozvola za obrt, osnivanje tvrtke i bavljenje slobodnom profesijom; zdravstva, socijalne skrbi i osiguranja - provode se na lokalnoj razini. Te su funkcije osobito bitne za one koji žele održati odvojena nasljeđa konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Prava manjina koje bi mogle živjeti u svakoj pokrajini, kako je navedeno u paragrafu 39 (b), štitit će se na primjeren način. Koliko je to moguće, pokrajine će biti odgovorne za vlastito gospodarstvo i infrastrukturu. (Aneks, II.D) IV. STRUKTURA VLASTI 26. I središnja i pokrajinske vlasti moraju imati strukturu u skladu s klasičnim modelom, moraju, na primjer, imati zakonodavne, izvršne i sudske ogranke. A. Središnja vlast 27. Nacionalni PARLAMENT mora se sastojati od dvaju domova: a) Donji se dom bira prema načelu proporcionalne zastupljenosti u zemlji koja se smatra cjelinom (Aneks, IV.A.1(a)). U skladu s tim njegov će sastav vjerojatno odgovrati etničkom sastavu države. Moguće je osnivanje eventualnih političkih stranaka koje se ne temelje na etničkom principu, nego na političkoj ili regionalnoj orijentaciji ili drugim principima (na pr. ekološkim). Donji dom imenuje predsjednika Vlade (Aneks, IV.A.2(c)) i, eventualno, parlamentarne zaštitnike prava građana od samovolje državnih organa vlasti /pučki pravobranitelji/ (Aneks, VI.B2). Osim toga, s Gornjim domom dijeli zakonodavnu obvezu, iako se može odrediti - kako je slučaj u mnogim zemljama - da Donji dom, kao jednio izravno birano nacionalno tijelo, ima presudnu ulogu u slučaju neslaganja između dvaju domova, te da ima posebnu obvezu u određivanju poreza i državnog proračuna. b) Gornji dom imenuju i u njega ulaze članovi pokrajinskih vlada (Aneks, IV.A.1(b)). S obzirom na to da će u pokrajinama najvjerojatnije jedna etnička skupina imati većinu, sastav toga doma najvjerojatnije će grubo odražavati etnički sastav cijele države. 28. IZVRŠNA VLAST dijeli se na određeni broj pojedinaca i tijela: a) Predsjedništvo čine guverneri (na primjer glavna izvršna vlast) svih pokrajina - koje će time grubo odražavati etnički sastav države (vidi gornji paragraf 27(b) ((Aneks IV.A.2(a)). Na čelu Predsjedništva je predsjednik. Ovo tijelo ima ovlasti imenovanja viših dužnosnika: Predsjednika, najviših apelacionih sudaca i vojnih zapovjednika, te potvrđuje ministre koje je imenovao predsjednik Vlade. Prilikom svih ovih imenovanja mora se uzeti u obzir ili rotacija između nekoliko skupina (za jedinstvene položaje poput predsjedničkoga) ili ravnoteža (za kolektivna tijela poput kabineta). U slučaju kršenja tih načela Ustavnom se sudu može uložiti žalba. Članovi Ustavnoga suda, bar u početku, bit će uglavnom međunarodni suci (Aneks, IV.A.3(c)). b) Predsjedništvo na ograničeno razdoblje bira Predsjednika, iz vlastitih krugova ili izvana (to primjerice može biti ugledni građanin, koji ne mora nužno biti i politički opredijeljen). Predsjednička je funkcija podložna pravilu skupne rotacije - na primjer dva člana iste skupine ne mogu naslijediti jedan drugoga. Njegova/njezina funkcija šefa države uglavnom je ceremonijalna, ali su njegove trenutačne ovlasti potanko određene Ustavom (Aneks, IV.A2(b)). c) Predsjednik Vlade ima funkciju šefa Vlade, a kao i u većini parlamentarnih demokracija, bira ga Donji dom (Aneks, IV.A.2(c)). Kako je već naznačeno, podjela vlasti između Predsjednika Vlade i Predsjednika mora biti određena Ustavom. d) Ministri i Predsjednik Vlade čine Kabinet. Predsjednik/predsjednica Vlade određuje ministre, a umjesto da ih potvrđuje Donji dom, potvrđuje ih Predsjedništvo - tijelo zaduženo za održavanje ravnoteže između skupina. Nije utvrđeno da ministri moraju biti članovi bilo kojeg doma, iako se i to može osigurati. e) Nacionalna državna služba, koja će najvjerojatnije biti mala zbog ograničenih funkcija središnje Vlade, podložna je propisima o normalnoj državnoj/administrativnoj službi. Njezin sastav mora uzeti u obzir obvezu održavanja ravnoteže između skupina. 29. O SUDSTVU zajedničku brigu vode središnja i pokrajinske vlasti. Osobito se predlaže da se 'prvostepeni' sudovi (to jest, oni kojima se najprije predaje neki slučaj), kao i oni koji razmatraju prvi stupanj žalbi, konstituiraju isključivo u pokrajinama. Za daljnje žalbe nadležni su viši sudovi (na primjer građanski, krivični, administrativni sud i sud rada) koji se osnivaju na nacionalnoj razini. Suce tih sudova imenuje Predsjedništvo. Ta instanca nadležna je jedino za pitanja koja se odnose na Ustav ili pitanja nacionalnoga zakonodavstva ili međunarodnih ugovora. Za isključivo pokrajinska pitanja, najviša je prizivna instanca pokrajinska (Aneks, IV.A.3(a) i IV.B.3). 30. Osim tih sudova, bar u početku, postojat će još dva viša suda, u kojima će uglavnom biti međunarodni suci: a) Jedan od tih sudova je i Sud za pitanja ljudskih prava (Aneks, VI.B.3), koji može preuzeti žalbu koja se odnosi na bilo koje pitanje o ustavno definiranim ljudskim pravima koje proizlazi iz odluke bilo kojega drugog suda, a na koju inače ne postoji pravo žalbe. Može se osigurati i da se apel prihvati ako bilo koji drugi sud neopravdano odgodi proceduru, ili ako takav sud uputi pitanje Sudu za ljudska prava, s tim da odgovore koji obvezuju daje sud koji ih je uputio. Nacionalne suce tog Suda imenuje Predsjedništvo tako da bude zastupljena svaka skupina. Donekle veći broj sudaca imenuje Predsjednik Europskoga suda za pitanja ljudskih prava i Predsjednik Europske komisije za pitanja ljudskih prava. To se provodi posebnim dogovorom s Vijećem Europe. Politička tijela Vijeća već razmatraju novi, opći mehanizam za to (to jest, neki koji se neće odnositi samo na Bosnu i Hercegovinu) koji je predložio lord Owen Parlamentarnoj skupštini Vijeća. Nadamo se da će nadležna tijela Vijeća ubrzo djelovati kako bi se stvorio nužni mehanizam, te da će se tada na to pozivati i Ustav Bosne i Hercegovine. b) Drugi sud bio bi Ustavni sud (Aneks IV.A. 3), čija bi osnovna funkcija bila da presuđuje u sporovima između ustavnih suština (npr. Predsjedništva, Predsjednika, Predsjednika Vlade, Vlade, Donjeg i Gornjeg doma Parlamenta). On bi također bio nadležan da rješava prizive na predsjednikovo pravo imenovanja (Aneks, IV.A.2(a)), a služio bi i kao najviši apelacioni sud za ustavne sporove pokrenute na drugim sudištima. Sud bi se sastojao od sudaca iz BiH, koje bi imenovalo Predsjedništvo, no većina sudaca bili bi stranci, koje bi u početku imenovala Međunarodna Konferencija o bivšoj Jugoslaviji, a kasnije bilo koje međunarodno tijelo koje odrerdi Konferencija (npr. predsjednik Međunarodnog suda pravde ili glavni tajnik Ujedinjenih naroda). Sudište takvog tipa predviđeno je već u Načelima dogovorenim među stranama 18. ožujka 1992. (vidi paragraf 3 u gornjem tekstu). B. Pokrajinski sudovi 31. Nije predviđeno da Ustav pobliže razrađuje odredbe pokrajinskih ustava niti ustroj pokrajinske vlade. U skladu s načelima decentralizacije, ta bi pitanja trebalo prepustiti samim pokrajinskim vladama i glasačima. Međutim, odredbe pokrajinskih ustava i svih zakona koji se na njima temelje moraju se uskladiti sa saveznim ustavom i zakonima. Svi sporovi u vezi s tim pitanjima rješavaju se na Ustavnom Sudu (Aneks, III.B). 32. Svaka pokrajina trebala bi imati zakonodavno tijelo; hoće li ono biti jednodomno ili dvodomno ovisi o ustavu dotične pokrajine (Aneks, IV.B.1.) Naravno, odredbe ustava koje se odnose na ljudska prava osigurat će da način izbora zakonodavnog tijela bude potpuno demokratski. 33. Također, saveznim ustavom neće biti odredjen niti način imenovanja guvernera pokrajine (Aneks, IV.B.2) - da li izravnim, općenarodnim izborima, ili imenovanjem jednog ili obaju domova provincijskog parlamenta. 34. Što se pak tiče pokrajinskih sudova (Aneks, IV.B.3), i to prvostepenih i nižih apelacionih sudova, oni će biti dio cjelovitog pravosudnog sustava zemlje i podložni najvišim državnim sudovima, uključujući Ustavni sud i sudove za pitanja ljudskih prava (paragrafi 29-30 gore). No, pojedinosti ustroja pokrajinskih sudova nisu određene Ustavom, iako mogu biti predmetom nekih saveznih zakona. V. ORGANIZACIJA I KONTROLA IZVRŠNE VLASTI 35. Budući da je središnja vlada jedina nadležna za obranu, oružane snage bit će potpuno pod njezinom kontrolom. Tek će se utvrditi koji organ će vršiti tu kontrolu, no držimo da bi u sastavu višeg kadra, imenovanog od Predsjedništva (Annex IV.A.2(a)), morale biti zastupljene sve priznate skupine, čiji bi se predstavnici trebali izmjenjivati na mjestu načelnika glavnog stožera. Nadalje, sve vojne jedinice morale bi biti mješovite i isključiti svaku diskriminaciju. Provođenje načela zastupljenosti, rotacije, mješovitosti i nediskriminacije trebala bi, barem u prvo vrijeme, nadzirati neka međunarodna instancija, koju će označiti ICFY, budući da je razumljivo da stapanje triju vojski koje se trenutačno ogorčeno međusobno bore neće uspjeti bez pomoći i posredovanja sa strane (Aneks, V.A.2). 36. Ustav ima odrediti da jedino gore opisane snage koje nadzire središnja vlada smiju rapolagati oružanom silom u Bosni i Hercegovini (Aneks, V.C.). Dakle, niti pokrajine, niti ikoje drugo javno ili privatno tijelo, nemaju pravo stvarati oružane jedinice ili posjedovati teško oružje. Naoružanje civilne policije bit će određeno državnim zakonom. 37. Sve uniformirane policijske jedinice nadzirat će pokrajine, odnosno niže lokalne vlasti (Aneks, V.B. 1 (A)). Sve policijske snage moraju biti mješovite, te bi i taj uvjet u prvo vrijeme potpadao pod nadzor međunarodne instancije određene na Međunarodnoj konferenciji, iz razloga navedenih u odjeljku o vojnim snagama (Aneks, V.B. 1 (b)). Nije predviđena uniformirana i naoružana policija na državnoj razini, na kojoj će postojati samo ured za koordinaciju sa zadaćom da pomogne pokrajinskoj policiji i održava kontakte s međunarodnim i stranim policijama, npr. Interpolom (Aneks, V.B. 2). Ured za koordinaciju bit će također dužan da se brine za provođenje eventualnih obveza Bosne i Hercegovine po međunarodnim ugovorima (npr., u vezi s borbom protiv terorizma i zabranjene trgovine opojnim drogama). VI. LJUDSKA PRAVA 38. Izjave strana u dosadašnjim razgovorima (navedeni paragrafi 2 i 3), kao i njihove usmene i pismene primjedbe Radnoj grupi suglasne su u tome da sve strane žele da Ustav odražava, a država poštuje, najviše međunarodne standarde ljudskih prava. Također se slažu da se ta prava trebaju zasnivati na međunarodnim aktima donesenim od strane ili pod okriljem Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (CSCE), kao što je predviđeno u Priopćenju o načelima Medjunarodne konferencije (LC/C2(FINAL, članak (IV)). Također se slažu da se praktično ostvarivanje tih prava nadzire, barem neko vrijeme, međunarodnim mehanizmima. Popis rečenih akata i opis navedenih mehanizama dostavljeni su stranama (navedeni paragraf 7, točke 2-4), koje su listom reagirale pozitivno. 39. Stoga se predlaže da se Ustav pozabavi većim brojem ljudskih prava, koja bi bila svrstana u tri kategorije: a) Opća ljudska prava, osobito građanska i politička, u skladu s aktima kao što je Međunarodna konvencija o građanskim i političkim pravima iz 1966. i pripadajući Protokol, te Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda s pripadajućim Protokolom (Aneks, VI. A. 2(A) i dodatak, dio A); b) Grupna prava s naglaskom na prava manjina, u skladu s aktima kao što su Nacrt Deklaracije o pravima pripadnika nacionalnih odnosno etničkih, vjerskih i jezičnih manjina (A/47/ ) iz 1992. te u Preporuci br. 1134 (iz 1990.) Parlamentarne Skupštine Vijeća Europe o pravima manjina (Aneks, VI.A.2(b) i dodatak, dio B); te c) Ekonomska, društvena i kulturna prava u skladu s Međunarodnom konvencijom o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima iz 1966. i s Europskom socijanom poveljom i pripadajućim protokolom iz 1961. Predviđeno je da se mnoga od prava iz ove točke navedu samo kao težnja, budući da ekonomski i drugi potencijali nove države neće biti u početku dovoljni za njihovu primjenu (Aneks, VI.A.1 i dodatak, dio C). 40. Predlaže se da se ta prava izričito spomenu u Ustavu, onoliko opširno koliko je to primjereno takvom aktu. U svakom slučaju, međunarodni ugovori i ostali akti u kojima se spominju ta prava, i koji će biti nabrojeni u Ustavu ili njegovom Aneksu, samim spominjanjem postaju dijelom Ustava (Aneks, VI.A.1 i dodatak). Također je predviđeno da će Ustav obvezati novu državu da pristupi navedenim sporazumima što je prije moguće. Kako je država prethodnica, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, potpisnica većine navedenih sporazuma pod okriljem Ujedinjenih naroda, bit će dovoljno da se izjava o sljedništvu uruči glavnom tajniku. Što se pak tiče sporazuma među članicama Vijeća Europe, Bosna i Hercegovina neće im moći pristupiti dok ne bude primljena u članstvo Vijeća (Aneks, dodatak, članak 6 (B)). 41. Pitanje koje je naročito zanimalo strane bilo je kako osigurati da se ta široka ljudska prava zajamčena Ustavom poštuju u praksi. Od načina provedbe predloženih tokom diskusije, koji su dijelom ugradjeni u priloženi dokument, navodimo slijedeće: (a) Sve osobe u Bosni i Hercegovini, bile one građani ili ne, uživaju u svako doba pravo neometanog pristupa sudovima (Aneks, VI.B.4). (b) I pokrajinski i nacionalni sudovi dužni su primjenjivati odredbe ovog Ustava koje se odnose na ljudska prava, kao i slične odredbe akata koji su citirani u Ustavu, kao da su važeći zakonski akti, bez obzira na to da li je provedbeno zakonodavstvo već stupilo na snagu (Aneks, VI.B.4 i dodatak, par. (a)). (c) Imenovat će se četiri pučka pravobranitelja, po jedan iz svake priznate skupine, koji će imati široke ovlasti da istražuju, bilo na osnovu žalbi, bilo vlastitom inicijativom, sve slučajeve koji potpadaju pod odredbe o ljudskim pravima, uključujući i one povezane s etničkim čišćenjem, da kontaktiraju s instancama odgovornima za zloupotrebe i o tome izvješćuju parlament i ostala nadležna vladina tijela. Pravobranitelji također uživaju pravo pristupa sudovima. U početku, pravobranitelje će imenovati ICFY, a kasnije Donji dom parlamenta, kao što je to slučaj u mnogim zemljama (Aneks, VI.B.2.) (d) Uvodi se i institucija Suda za pitanja ljudskih prava, što smo ga opisali u članku 30 (a) u gornjem tekstu (Aneks, VI.B.3) (e) Osnovat će se također i Međunarodna komisija za ljudska prava, i to ne kao ustavno tijelo, već kao organ ICFY. Ona će uživati široke ovlasti da saslušava i istražuje žalbe po cijeloj zemlji, te o njima izvješćuje nadležna međunarodna tijela (Aneks, VI.B.1). (f) Najzad, s obzirom da je Bosna i Hercegovina dužna pristupiti raznim međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima, koji predviđaju razne mehanizme promatranja, nadzora i presuđivanja u sporovima (koji su poimence pobrojani u dodatku), ona se samim tim podvrgava djelovanju tih tijela, što će biti dodatna mjera međunarodnog nadzora. Za razliku od privremenih mjera (vidi članak 44, dolje), rad navedenih tijela nastavit će se i dalje, kao i u drugim zemljama potpisnicama tih sporazuma. VII. PRIVREMENE MEĐUNARODNE MJERE NADZORA 42. Iako Ustav, onako kako je zacrtan u aneksu, ima za svrhu da omogući uspostavu Bosne i Hercegovine kao države, i njezino normalno funkcioniranje unutar međunarodne zajednice, bit će nužno da se neki vidovi funkcioniranja zemlje na određeno vrijeme postave pod međunarodni nadzor i kontrolu. Ta se potreba pravda nastavkom nasilja i drugih aktivnosti, koje će po svoj prilici ometati povratak normalnoj suradnji medju stranama, kako je predviđeno Ustavom. Čini se da takvo uređenje odražava i želje samih strana, koje su stavile do znanja da će izvjesna količina međunarodne kontrole biti potrebna još neko vrijeme. 43. U skladu s rečenim, predviđeno je više privremenih mjera međunarodnog nadzora (Aneks, I.D.1(a)) -(f)): (a) Dvije su od njih predloženi Ustavni sud i Sud za pitanja ljudskih prava, opisani u članku 30 (a) i (b) gore; (b) Jedna od mjera bila bi i predložena Međunarodna komisija za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, opisana u navedenom članku 41 (e); (c) Imenovanje pučkih pravobranitelja od strane ICFY u prvo vrijeme, kako je opisano u članku 41 (c) gore. (d) Mjere nadzora nad proporcionalnošću i mješovitošću oružanih snaga i nad poštivanjem propisa o nediskriminaciji koji važe za pokrajinsku policiju opisane su u člancima 35 i 37 gore. 44. Rok primjene određen je različito za svaku od tih privremenih mjera (Aneks, I.D.2(a)-(d)). Nekima je točno određena vremenska granica, a o drugima je odlučivanje prepušteno Konferenciji (ICFY) ili njezinom pravnom sljedniku. Naposljetku, sve te mjere (osim čisto međunarodne institucije Komisije za ljudska prava, koja ne proizlazi iz Ustava), uključujući i one za koje ne postoji izričita odredba o isteku, mogu se brisati iz Ustava amandmanom. No, za usvajanje takvog amandmana bit će potrebna dovoljno velika većina kao jamstvo da se sve veće skupine slažu da je prošlo dovoljno vremena da se te odredbe mogu brisati iz Ustava (Aneks, III.A.3(C)). VIII. OSTALE MJERE 45. Očekuje se da će nakon uručenja ovog dokumenta stranama koje imaju predstavnike u Radnoj skupini zaduženoj za Bosnu i Hercegovinu, otpočeti pregovori među stranama, bilo izravno ili putem Predsjedatelja Radne skupine. Tokom tih pregovora, strane će odredbe zacrtane u aneksu unijeti u ustavni tekst uz pomoć sekretarijata ili ICFY. U tom procesu valjat će se dogovoriti o mnogim pojedinostima koje su ostavljene otvorenima ili samo naznačene. 46. Važan elemenat u ustavnim pregovorima bit će i potreba da se postigne sporazum o broju i točnim granicama pokrajina (vidi navedene paragrafe 14-16), tako da se to može uvrstiti u Ustav. Prijedlozi o granicama bit će pravovremeno podastrti stranama (vidi navedeni paragraf 17). 47. Nakon što sve tri strane koje imaju predstavnike u Radnoj skupini prihvate Ustav, očekuje se da će ga one i usvojiti u okviru Konferencije. Tom se prilikom mora utvrditi i datum stupanja na snagu, pri čemu se mora voditi računa da su potrebne pripremne radnje kako bi se omogućilo njegovo primjenjivanje odmah po stupanju na snagu. DODATAK Međunarodni sporazumi o ljudskim pravima i ostali akti (bilješka 10) na koje se poziva Ustav Bosne i Hercegovine i koji time bivaju uvršteni u isti Svrha tog uvrštavanja jest: (a) da se odredbe tih akata učine izravno primjenjivima u sudskoj praksi Bosne i Hercegovine. S tim u vezi valja naznačiti da države u načelu pravno obvezane samo sporazumima, i to samo onima kojima su dobrovoljno pristupile. Iako se države mogu obvezati na poštivanje drugih akata, kao što su npr. deklaracije, mnogi od tih akata nisu formulirani tako da ih se može lako primjenjivati kao izvor pozitivnog prava. Takodjer, zahtjev da se neka država pridržava takvih akata stavlja istu u nezavidan položaj, budući da je malo država koje su dragovoljno pristale i podvrgle se takvim obvezama. Stoga, prije nego što tražimo od Bosne i Hercegovine da se ustavno obveže poštivati bilo kakav akt koji nije sporazum, svaki od tih akata trebalo bi pažljivo ispitati i uvjeriti se da je primjeren. (b) Obvezati Bosnu i Hercegovinu da pristupi onim nabrojenim aktima koji imaju karakter sporazuma, i to čim je prije moguće, tj. odmah u slučaju sporazuma Ujedinjenih Naroda, a sporazumima Vijeća Europe čim postane član te institucije. Što se pak tiče sporazuma kojima je potpisnica bila bivša Jugoslavija (bilješka 11), bit će dovoljno da Bosna i Hercegovina uruči izjavu o sljedništvu generalnom sekretaru. (c) Omogućiti medjunarodni nadzor, putem promatrača ili na drugi način, povjeren tijelima koja proizlaze iz nekih od tih sporazuma (bilješka 12). Strane koje sudjeluju u ustavnim pregovorima mogu se dogovoriti o uvrštavanju i drugih akata u Ustav (bilješka 13). A. Ljudska prava općenito, naročito gradjanska i politička prava (a) Sistemski akti Ujedinjenih Naroda: 1. Konvencija o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida* iz 1948. 2. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948, član 1-21 3. Internacionalna konvencija o gradjanskim i političkim pravima* i pripadajući Neobvezujući protokoli iz 1966. (pravo žalbe Komitetu za ljudska prava) i (eventualno) iz 1989. (ukidanje smrtne kazne) (Komitet za ljudska prava) 4. Medjunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije* iz 1965. (Komitet za ukidanje rasne diskriminacije (CERD)) 5. Medjunarodna konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979. (Komitet za ukidanje diskriminacije žena (CEDAW)) 6. Konvencija o pravima djeteta* iz 1989. (Komitet za prava djeteta) 7. Konvencija protiv torture i drugih okrutnih, nehumanih i degradirajućih postupaka i kazni (Komitet protiv torture) 8. Konvencija o statusu izbjeglica* iz 1951. i dopunski Protokol iz 1966. (Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice) (b) Akti Vijeća Europe (C/E) 9. Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950., te pripadajući protokoli 10 (Europska komisija za ljudska prava i Europski sud za ljudska prava) 10. Europska konvencija o prevenciji torture, odnosno nehumanih i degradirajućih postupaka i kazni (Europski komitet za prevenciju torture, odnosno nehumanih i degradirajućih postupaka i kazni - primjenjiv na članak 3 gore navedenog akta 9) (c) Akti Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji 11. Zaključni akt (Helsinške) konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, dio 1 (a) (VII) i Košara III. B. Zaštita manjina (14) (bilješka 14) (a) Sistemski akti Ujedinjenih naroda 12. Nacrt Deklaracije o pravima pripadnika nacionalnih odn. etničkih, vjerskih i jezičnih manjina (b) Akti Vijeća Europe (C/E) 13. Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o pravima manjina, br. 1134 iz 1990., članak 10-13 (c) Akti KESS-a ... C. Ekonomska, socijalna i kulturna prava (a) Sistemski akti U.N. 2.* Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948., članci 22-27 14. Medjunarodna konvencija o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima* (ECOSOC Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava) (b) Akti Vijeća Europe 15. Europska socijalna povelja i pripadajući Protokol (stručna komisija) (c) Akti KESS-a ... D. Državljanstvo i nacionalnost (bilješka 15) (a) Sistemski akti U.N. 16. Konvencija o nacionalnosti udatih žena iz 1957. 17. Konvencija o smanjivanju broja osoba bez državljanstva (b) Akti Vijeća Europe ... (c) Akti KESS-a ... Bilješke: 10) U priloženom popisu, sporazumi su ispisani masnim slovima, a ostali akti (npr. deklaracije) običnim slovima. 11) U ovom dokumentu, ti su sporazumi označeni zvjezdicom (*). 12) Takva su tijela u ovom dokumentu dvostruko potcrtana. 13) Ovaj popis ne uključuje dvanaestak akata, medju kojima je i nekoliko KESS-ovih deklaracija koje bi potpadale pod kategorije A il B, ali koje ne zadovoljavaju kriterije pod a) ili nije vjerojatno da će od B-H biti zatraženo da ih uvrsti u ustav. Ti su dokumenti, medjutim, uvršteni u popis dokumenata o ljudskim pravima koji je bio dostavljen stranama kao informativni prilog. 14) Ovdje navedeni akti odnose se isključivo na prava manjina. Osim toga, u nekima od akata navedenih u odjeljku A takodjer se nalaze odredbe s tim u vezi. 15) Ovdje navedeni akti odnose se isključivo na pitanja državljanstva i nacionalnosti. Osim toga, u nekima od akata navedenih u odjeljku A takodjer se nalaze odredbe s tim u vezi. (Hina) fs 051830 MET nov 92