NEDJELJNA DALMACIJA: PUČ U BEOGRADU

ZAGREB, 22. listopada (Hina) - "Sukoba između Panića i Ćosića s jedne strane, i Miloševića s druge strane, bilo je i ranije, ali su eskalirali potpisivanjem sporazuma kojim je taj dvojac obavezao (i) Miloševića da se povuče u granice kakve su bile prije početka rata, a vrhunac je bio 'izručenje na tanjuru' Prevlake Hrvatskoj i Panićevo inzistiranje da 'Milošević podnese ostavku zbog mira u zemlji na Balkanu'", piše Krešimir Meler u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji" i analizira cijeli tok događaja koji je doveo do zauzimanja zgrade SSUP-a. Prvi sastanak Miloševića s Nedjeljkom Boškovićem, načelnikom KOS-a, Božidarom Stevanovićem, komandantom 'RV, PVO', i Mihaljom Kertesom, bivšim pomoćnikom ministra unutrašnjih poslova, Zoranom Sokolovićem, prvim srpskim policajcem i šefom SDB-a Jovicom Stanišićem rezultirao je odlukom da se spriječi Ćosića i Panića da "upropaste ono zbog čega je palo mnogo žrtava", kao i sve one koji ih podupiru (Bulatović, neki generali itd). Za izvođenje plana poslužit će prenošenje cjelokupne imovine SSUP-a u vlasništvo Srbije, a kako 'MUP Jugoslavije' neće iseliti iz sporne zgrade, prema mišljenju KOS-a, to je "idealno opravdanje za razoružanje saveznih policajaca i useljenje u zgradu". Sljedeći sastanak održan u 'Komandi RV i PVO' "gdje je i sjedište 'Opere', koja je zahvaljujući trojki Milošević-Stevanović-Bošković uspjela sasvim potisnuti KOS". Tu je zaključeno "da se za 'Dan A' mora uzeti vrijeme kada i Milan Panić i Dobrica Ćosić budu izvan Jugoslavije, a dio nepouzdanih generala izvan Beograda". U nastavku autor iznosi niz podataka koje general-major Nedeljko Bošković ima o Milanu Paniću, a koji govore o Panićevoj suradnji sa zapadnim tajnim službama i zavjerama oko razbijanja Jugoslavije. Konačno, na sastanku u prošlu subotu na kojem je sudjelovao i Milošević dogovoren je i završni plan akcije: "oružane snage Srba izvan Srbije potpadaju pod nadležnost Ministarstva obrane Srbije i moraju djelovati u subordinaciji sa TO Srbije". Isto vrijedi i za 'RV i PVO'. U isto vrijeme, članovi KOS-a Gagović i Gvero trebaju se povezati sa operativcima KOS-a u OS BiH i SDA i napasti hrvatske položaje čime je "trebalo ostvariti ranije planiranu 'mini-Jugoslaviju'". Zauzimanjem zgrade SSUP-a "Paniću je praktično oduzeta kontrola nad zbivanjima u 'SRJ' i svaka kontrola nad radom RSUP-a Srbije. Ujedno, to je bila i osveta zbog svojedobne akcije SSUP-a na Sandžaku kada je uhapšeno stotinjak članova 'Božura' do zuba naoružanih i spremnih na obračun s Muslimanima". O akciji je obaviješten i Života Panić, međutim, on odbija svaku suradnju, smjenjuje Stevanovića i pokušava imenovati na njegovo mjesto načelnika KOS-a, pukovnika Stojadinovića, a za komandanta 'RV i PVO' pukovnika Milana Milojevića, međutim, to mu ne uspijeva. Nakon toga je zaključeno da do daljnjega službene funkcije ostaju nepromijenjene. To znači da ugovore koje su potpisali Panić i Ćosić, JOS i Generalštab "smatraju ništavnima, a teritorije koje je okupirala strana vojska, odnosno napustila JOS privremeno zaposjednutima". Kako se vojska nije umiješala u zbivanja oko zaposjedanja SSUP-a, Krešimir Meler drži da se radi o puču. "Oni koji su bili uz Stevanovića, nisu imali potrebe, a oni koji su uz Panića i Ćosića nisu mogli - jer ih je bilo premalo. I tu leži jedan od dokaza da je riječ o puču. Kada bi bilo suprotno, savezna bi vojska svakako pomogla saveznoj policiji. A Milošević se uporno odbijao javiti na telefon Ćosiću". (Hina) mć 220142 MET oct 92