VEČERNJI LIST: PLJAČKA POD NOVINARSKOM KRINKOM

ZAGREB, 13. listopada (Hina) - Vjekoslav Krsnik u današnjem "Večernjem listu" u tekstu pod naslovom "Pljačka pod novinarskom krinkom" raščlanjuje razloge uvođenja Upravnog odbora u "Slobodnu Dalmaciju", te drži da "kad su u pitanju novine, a osobito dnevni listovi, svugdje u svijetu uređivačka politika ovisi o postojećim društveno-ekonomskim i političkim prilikama i okolnostima u kojima one izlaze. Jednostavno rečeno, gazda novina određuje uređivačku politiku". Prema njemu, "procijep između naslijeđenog stanja i novih odnosa iskorišten je u "Slobodnoj Dalmaciji" da bi stara komunistička rukovodeća struktura, uz nešto nacionalne šminke, nastojala zadržati pravo na upravljanje, a potom i na uređivačku politiku. Nije slučajno da je upravo "Slobodna Dalamacija" bila jedini dnevni list koji je iskoristio pogodnosti Markovićeva zakona o pretvorbi da bi se jeftino dočepao osnovnih sredstava za izdavajanje novina. Iz "Slobodne Dalmacije" bez imalo stida optužuju Agenciju za pretvorbu za pokušaj pljačke društvene imovine, iako su je oni u "Slobodnoj Dalmaciji" već izvršili". Pišući o subotnjoj Novinarskoj konferenciji splitskog dnevnika, on drži da se na njoj "izrazilo komunizmu svojstveno jednoumlje, jer su sve njene odluke izglasane jednoglasno, uza samo jedan suzdržani glas", da se "očuva položaj glavnog urednika Joška Kulušića... Uistinu je cinično kad se Joško Kulušić poziva na zasluge "Slobodne Dalmacije" u domovinskom ratu jer je sam svojom uređivačkom politikom od dnevnika bio stvorio list jake jugounitarističke orijentacije s izrazito antihrvatskim nabojem u uredničkom kolegiju. Takav mu je bio i izbor komentara, prije svega iz beogradskog novinarskoga kruga (Grizelj, Tijanić, Jeličić, Kos, Gustinčić), a zatim iz jugoslavenskih sredina (Dizdarević, Koprivc), a tek potom iz zagrebačkog na čelu s Jelenom Lovrić. Mnogi od njih i danas su djelatni na stranicama lista, gdje su dobili i svoje lokalne epigone, oživotvorene u jugounitaristočkoj trojci "Feral Tribune", autonomašu Miljenku Smoji i drugim sličnim sljedbenicima od kojih su neki kao suradnici KOS-a pobjegli iz Splita. Doduše, prostor su dobila i drukčija, pa čak i prohrvatska stajališta, ali samo kao fasada tobožnje objektivnosti, nipošto i čvrste uređivačke politike. Žaleći za starom Jugovinom na stranicama "Slobodne Dalmacije" mogu se tako bez ikakvog redakcijskog komentara pojaviti i takvi neprijatelji svakog hrvatstva kao što su Branko Mamula, dr. Stipe Šuvar, Emir Kusturica, da se ne spominju brojni zagovornici velikosrpske agresije iz Beograda. Točno je da su novinari "Slobodne Dalmacije" izvještavali s najvažnijih hrvatskih ratišta, ali tek kad je bilo jasno da nikakva 'jugovojska' i srpski četnici ne mogu dobiti rat protiv hrvatskog naroda. Pri tomu je bilo mnogo primjera u kojima se stavljao znak jednakosti između napadača i žrtve jer je Joško Kulušić, gradeći svoju poziciju u posttitovskoj Jugoslaviji vrlo dobro znao da njena snaga počiva na snažnoj JNA i da je čak i strani faktor zainteresiran za očuvanje Jugoslavije. Pa čak i u ovom slučaju postavljanje Upravnog odbora, taj isti strani faktor ne podržava "Slobodnu Dalmaciju" zbog njene profesionalnosti i ugroženosti profesije, nego zbog toga što je to eho onih nostalgičara za propalom federacijom, ili kao dio pritska na predsjednika Tuđmana odnosno Hrvatsku da prihvati uvjete u pogađanju s velikosrpskim agresorom". Komentirajući istup na Novinarskoj konferenciji Danka Plevnika, "nekadašnjeg urednika 'Komunista' za Hrvatsku", autor drži da Plevnik "bez imalo osobnog stida poteže velike riječi o demokraciji, slobodi i dostojanstvu profesije i kaže kako put u pravu demokraciju vodi kroz slobodu medija, a ne kroz to da svi mediji budu glasila vladajuće stranke. Upravo mu sadašnji stupanj hrvatske parademokracije, kako je on ocjenjuje, dozvoljava da to slobodno kaže, što naravno nije mogao pomisliti kad je služio jedinoj vladajućoj komunističkoj stranci, a kolege koji su se o tome usudili zucnuti bili su progonjeni i obespravljeni. Je li se onda Danko Plevnik, sada preobraćeni Hrvat, zalagao za internacionalizaciju ugroženog položaja medija i novinara". Krsnik dodaje i to da "ako je suditi prema tome što je dosad u Splitu u organizaciji Dalmatinske akcije prikupljeno samo 4.200 potpisa podrške redakciji, što je, ako se uzme u obzir da list čita prosječno 400.000 ljudi, samo jedan posto čitateljstva, dobiva se pravi odgovor na pitanje koliko je "Slobodna Dalmacija", ne ona od danas nego ona od jučer, bila čestita. Zbog svega toga odluku Agencije za restruktuiranje i razvoj valja podržati ne zbog toga da se stvori na novinarskom i novinskom tržištu novi tip jednoumlja, nego da se u prijelaznom razdoblju stvori klima koja će omogućiti ravnoprane tržišne uvjete za novine različitih političkih orijentacija, uključujući i onu koju zahvaljujući svom monopolnom položaju podlo i lukavo prodaje hrvatskoj javnosti i "Slobodna Dalmacija". Kad u Splitu budu stvoreni uvjeti za pokretanje drugoga, konkurentskog dnevnika, u tiskari koja neće biti vlasništvo jedne redakcije, onda će i Novinarska konferencija 'Slobodne Dalmacije' u svojem jednoumlju imati legitimno pravo da govori o slobodi medija i diže galamu zbog svoje ugroženosti. Dotad za ovakvu "Slobodnu Dalmaciju" i njeno rukovodstvo važi ona Katonova 'Ceterum censeo'...". (Hina) mć 130003 MET oct 92