SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Filmski festival u Veneciji Naslov: Jack Lemmon i Staljin: ekonomska kriza i diktatura Podnaslov: Oba filma govore o međuljudskim odnosima u izrazito teškim uvjetima Piše: Marie Therese DELBOULBES VENECIJA - Ekonomska kriza u SAD, staljinizam u Gruziji. Filmovi predstavljeni predzadnje večeri Mostre imaju malo zajedničkog, osim što oba govore o međuljudskim odnosima u veoma teškim uvjetima. Jack Lemmon, progonjen od novinara, stigao je u Veneciju da bi predstavio "Glengarry Glen Ross" Jamesa Foleya, kazališno djelo koje je napisao i adaptirao američki pisac David Mamet. Lana Gogoberidze napustila je Državni Savjet ( kolegijalna direkcija Gruzije) u Tbilisiju kako bi u Lidu predstavila "Valcer na Pekori". Talijansko se novinstvo dvoumilo oko povoda dolaska američkog glumca, popularnog u Italiji zbog suradnje sa Scolom. Je li došao da bi podijelio Zlatne lavove ili je došao da ih primi? U "Glengarryu" igra uz Al Pacina, Aleca Baldwina, Kevina Spaceya lik službenika agencije nekretnina, kojem prijeti otkaz, zbog viška radne snage. Najbolji će prodavač dobiti Cadillac, onaj sa najmanjim radnim učinkom, dobit će otkaz. Bespoštedna je to borba za preživljavanje, patetičnih i ciničnih likova . Ovaj "prenabrijani" film, redatelja Madonnina "Who's that girl" ima kvalitete i mane kazališnog djela u kojem igraju izvanredni glumci. Međunaslov: Moderna verzija "Smrti jednog trgovačkog putnika" Jack Lemmon izjavio je kako je u ovom filmu "surađivao sa najboljom ekipom do sada". Ovaj je film moderna verzija "Smrti jednog trgovačkog putnika". "Prolazimo kroz strahovitu ekonomsku krizu, gora je bila samo ona dvadesestih godina," ocjenjuje. "Amerikanci nisu navikli na ovakvo stanje. Identificirat će se sa likovima iz filma. Toliko je očajnih ljudi, koji se svakog dana pitaju hoće li se sutra još nalaziti na radnom mjestu. Strahovit je to šok za nas," objašnjava Lemmon. "Valcer na Pekori" ( ruska rijeka) potresno je autobiografsko svjedočanstvo koje oslikava period 1937 u SSSR-u. Film počinje crno bijelim prizorima. U nepreglednom sniježnom krajoliku susreću se jedan Laponac i deportirane žene na izmaku snage. " Susret o kojem mi je pričala majka" objašnjava Lana Gogoberidze. Smjenjuju se prizori obitelji, prelijepe žene koja pleše tango sa svojom kćerkom, vlaka koji odvodi na sjever "neprijatelje naroda". Taj se vlak kao i svjedočanstva iz tog doba - snimljeni u crno bijeloj tehnici - smjenjuju sa fikcijom i suočenjem Ane (13) - prizori snimljeni u boji - sa oficirom KGB-a, koji se uselio u stan njenih roditelja. Međunaslov: Doživljaji iz djetinjstva Redateljica sa ustezanjem i umjerenošću evocira strah, smaknuća, uhićenja no nikada ih ne uprizoruje. Evocira neodređene odnose Ane i oficira, odnose Ane i majke uz pomoć "flash backova" i pisama koja deportirana nikada nije mogla poslati. Lana Gogoberidze na francuskom, i kao u vatri priča o tom filmu, prelijepih prizora, "koji je oduvijek željela snimiti"." Radi se o doživljajima iz mojeg djetinjstva, iako film nije isključivo autobiografski, naglašava. Bilo mi je 7 godina kada su mi strijeljali oca i protjerali majku." "Nisam nikada živjela sa časnikom KGB, no jedan od njih me je svaki dan čekao ispred škole. Sakrivao se iza drveća, govorio da mi je bratić. Umirala sam od straha," prisjeća se. Redateljica koja se morala sakrivati prije pada bivšeg gruzijskog predsjednika Gamsakhourdia, izjavila je : " kada sam počela snimati film, činilo mi se da radim film o prošlosti, no malo pomalo shvatila sam da se ipak radi o sadašnjosti." (Hina)vm 112036 MET sep 92