SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: "Sofie", prvi film režiserke Liv Ulmann Naslov: Nova režiserka je rođena Podnaslov: Knjiga koja nikada nije otvorena Piše: Pascal BOURDON, AFP MONTREAL - Muza švedskog režisera Ingmara Bergmana, glumica Liv Ulmann premijerno je prikazala na Svjetskom Filmskom festivalu, u Montrealu prvi film koji je režirala. "Sofie", je dirljivo djela koje je publika toplo dočekala. Norveškog porijekla, Liv Ulmann je između 1966. i 1987. godine snimila desetak filmova s Bergmanom: "Persona", "Krici i šaputanja", "Scene iz bračnog života", "Jesenja sonata"... Radila je i s mnogim drugim filmskim umjetnicima, pa je tako jednog dana, došao čas da i sama stane iza kamere. Adaptirajući "Sofie" po romanu Henrija Nathansena, Liv Ulmann koja se već dugo bori za ljudska prava, posvetila se temi koja joj je dugo na srcu: sudbini jedne žene. Međunaslov: Sretan brak jedne Židovke? Radnja filma zbiva se u Copenhagenu krajem 19. stoljeća,u strogoj židovskoj obitelji Philipsen, povezanoj obitelji u kojoj roditelji žive u ljubav,a baka izvrsno kuha. Romantična Sophie uskoro će navršiti 29 godina i očekuje da je netko primjeti i osvoji. Jednog dana, na veliko olakšanje njenin roditelja, Sofie se udaje.Za bratića, dobrog dečka, iz dobre obitelji, koji je uz to i židov. U maloj kući uz djete koje obožava i dućan koji vodi, mlada se žena uspavala u mirnoj sreći. Sreći? Tu je i vrlo depresivan muž, a i briga , misao na mogući drugi život: u mladosti, jedan se slavni slikar silno u nju zaljubio. Ali to je bila avantura, a k tome i nije bio židov. Sofie nije htjela (ili nije mogla) nastaviti vezu. Vremenom dragi ljudi nestaju. Čak i njen sin odlazi, odbijajući prihavatiti društvene i vjerske konvencije koje poštuje njegova majka. Da li je Sofie promašila svoj život? "To je knjiga koja nikada nije otvorena", govori ona. Ali zrela i sama, ona prihvaća svoju sudbinu, ni za čim ne žali. "Svi su otišli, ona se vraća na polazište i ne gubi smješak", naglašava Liv Ulmann. "Sofie je jaka žena", a ne Madame Bovary... Na klasični način, a neki će možda reći i konvencionalan u "Sofie" se prepliću raskošne slike nježnosti i razočaranja, tuge i humora. Podjela uloga je solidna: Sofie (Karen-Lise Mynster) vlada platnom, poput jednog drugog Bergmanovog glumca, Erlanda Josephsona. Strahujući da će biti optužena kako kao " kršćanka zloupotrebljava židovsku tradiciju", režiserka, čiji je suprug židov,iz najboljih je izvora crpila inspiraciju za oživljavanje te zajednice. "Nadam se, ipak govori, da film ima univerzalnu dimenziju, tako da obrađujući židovski problem ga i nadilazi". Ugodno iznenađenje je za nju u svakom slučaju, Erland Josephson, koji "je otkrio svoje židovske korijene" tijekom snimanja. Nadahnut mudrom i bistrom Sofie, koja smatra da "se nikada ne smije zaboraviti od kuda dolazimo i da trebamo uvijek biti ponosni što smo oni koji jesmo". (Hina) 022303 MET sep 92