SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Filmski festival i Montrealu Naslov: Ovogodišnji festival posvećen španjolskm filmu Podnaslov: "Sevillanas" Carlosa Saure i "Semana Santa" Manuela Gutierreza Aragona Piše: Pascal BOURDON, AFP MONTREAL - Dah Andaluzije nadvio se u subotu nad Svjetskim Festivalom filma u Montrealu prikazivanjem svjetske premijere "Sevillanas", očaravajućeg dokumenta režisera Carlosa Saure o onom što se obično naziva flamenco. Snimljen za Svjetsku izložbu u Sevilji, jedinom mjestu gdje je dosada prikazan, "Sevillanas" je na neki način nastavak, ako ne i završetak serije "flamenca", nastao u Saurinoj mašti potaknutoj neprocijenjivom umješnosti plesača Antonia Gadesa u: "Krvavoj svadbi", "Carmen" i "Začaranoj ljubavi". Tu nema ni scenarija, ni glumaca. Tek niz paklenih andaluških pjesama i plesova, koji slobodno izražavaju svoju umjetnost na praznoj pozornici. Od muškaraca sudjeluju Paco de Lucia, Camaron de la Isla (nedavno preminuo), Manolo Sanlucar, Los Romeros de la Puebla, a među ženama dva mita: Rocio Jurado, jedna od kraljica i ponajviše nesalomljiva Lola Flores, zvana "La Faraona", koja pleše licem koliko i tijelom. Naokolo su plesači, djevojčice, ljepotice, široke matrone, krhki stogodišnjaci i maljavi "latin lovers" koji se strastveno njišu u ritmu kastanjeta. Pljesak ruku i neumoljivo pucketanje petama "taconeo". Međunaslov: Grleni glasovi, ludi ili suzdržani pokreti, izražajna lica, izazovni pogledi, lelujanje izvezenih šalova, pjesme u čast Triane, ciganske četvrti Sevilje: Saura je diskretan i ostaje po strani dok obrađuje temu kojoj nisu potrebni komentari, ni suvišne reakcije. U samo 55 minuta, on pokazuje sve aspekte seviljane (jedne osobite vrste flamenca), uključujući i manje poznate: rociera, bolera, clasica, correlera, flamenca. Festival (koji je ove godine posvećen španjolskom filmu), predlagao je drugačiju viziju te iste Sevilje, sa "Semana Santa", dokumentarnim filmom Manuela Gutierreza Aragona koji prikazuje čuvene seviljske procesije za Velikog tjedna. Praćeni turobnim pokajnicima zakukuljenima u crno ili bijelo, pripadnici bratovštione pronose uličicama četvrti Santa Cruz sve isklesane prizore Kristovih muka. Tijelo Isusa plače krvavim suzama, oko Djevice ispušta zlatne suze usred misitičnog mnoštva obasjanog svjetlošću baklji i svijeća. Ali za razliku od Saure, režiser nije znao odšutjeti te je očaravajuću i morbidnu procesiju popratio i raskošnim zvučnim zapisom. Kao da slike i zvukovi te barokne Sevilje ne govore dovoljno. (Hina) fp 022228 MET sep 92