IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 6. kolovoza (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (Pregled njemačkoga tiska) "Frankfurter Allgemeine Zeitung" osvrće se na prosvjed američke Vlade protiv zločina u srpskim koncentracijskim logorima u BiH. "Američko ministarstvo vanjskih poslova kasni u spoznaji da srpske oružane snage u Bosni muče i ubijaju zarobljenike. To je vlada u Washingtonu mogla već i prije znati, a još prije toga morala je znati da je srpska vojska u Hrvatskoj zarobljene Hrvate u velikom broju masakrirala i ubijala. Međutim, za srpski rat protiv Hrvatske u Americi se nije htjelo znati. Kada je i Bosna postala objektom agresije, počeli su se i u Washingtonu zanimati za žrtve. Sada američka Vlada zahtijeva da Međunarodni komitet Crvenog križa dobije mogućnost ulaska u sve srpske zarobljeničke logore. Budući da se pri tome ne prijeti sankcijama, to neće uspjeti, a kad bi i uspjelo, to bi mnogo promijenilo na stvari. Masovna umorstva ne događaju se samo u logorima, nego i u gradovima i selima, na poljima i u šumama", piše list. ------------------------------------------------------------------------ "Die Welt" komentira Tuđmanovu pobjedu na predsjedničkim izborima te, između ostalog, piše kako je "najvažniji rezultat izbora u Hrvatskoj u jednoj neznatnoj brojci - u postotku. HSP Dobroslava Parage dobila je samo 5 posto glasova. Neki su pretpostavljali da bi Paraga, koji bi želio protjerati jednice UN i granice Hrvatske pomaknuti do predgrađa Beograda, mogao dobiti i do petnaest posto. Umjesto toga Hrvati su se još jednom odlučili za onog čovjeka koji je uvijek namalo žrtvovao strateške uspjehe na bojnom polju, naredio napuštanje osvojenog teritorija da bi pristao na, od Beograda hitno ponuđeno primirje. Vojnici su bili ogorčeni kad su padale srpske granate, a Tuđman je zabranjivao protuudar kako ne bi ugrozio željeno diplomatsko priznavanje od strane skeptičnih Europljana. Izborom Tuđmana Hrvati su prije svega glasovali i za tu, europsku orijentaciju. Ona se pokazala manjim zlom, a to zacijelo vrijedi i za samog Tuđmana. U izbornoj kampanji on je uspio izazvati samo djelomično oduševljenje. Tu su i kritike i predbacivanja da je, primjerice, svoju vilu uz izvanredno povoljne uvjete otkupio od države kojoj se nalazi na čelu. U njegovoj vladi i upravi ima komunista. Sam Tuđman nastupa protiv oporbenih političara nedopustivim sredstvima. Hrvati su to primili na znanje slijeganjem ramenima. Neki atraktivni protukandidat ionako se nije pojavio", stoji u komentaru lista. ------------------------------------------------------------------- RADIO DEUTSCHE WELLE - Komentirajući nemoć Europe u razrješavanju ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije, Isolde Pitsch uočava da EZ ne može ni vojnom intervencijom riješiti taj problem na Balkanu. Uzrok je tome, drži ona, to što "u Zajednici dominira nacionalna samosvojnost, prije svega u vanjskoj politici. To se najjasnije očitovalo u nesposobnosti EZ da se složi oko zajedničkog stajališta u postupanju s izbjeglicama iz BiH. Njemačkoj nije uspjelo usuglasiti svoje partnere u zajednici u prihvaćanju kvote za prihvat napaćenih ljudi. Treba vidjeti što će se dogoditi s nastojanjem u davanju pomoći na licu mjesta, što je favorizirala većina", piše komentatorica. "Neće li tu možda naredna zima sa sobom donijeti ogromne poteškoće?! Drugi primjer - ukazuje na nepristajanje da se na oltaru europskog ujedinjenja žrtvuje nacionalni suverenitet, što se potvrđuje u UN. Velika Britanija i Francuska ne misle u doglednom vremenu svoje mjesto u Vijeću sigurnosti UN, koji imaju sve više utjecaja, ustupiti u korist natpisa 'EZ'. Ali sjena koju je Sarajevo bacilo na Maastricht odlučujuća je za politički razvoj EZ. Kad na istom kontinentu ljudi bivaju masovno progonjeni, kada su žrtvom jezivih zlodjela, kad ih se drži opkoljene strahom i grozotama terorističkih okupatora, kako se Europljani iz EZ mogu isticati europskim zanosom?! Plodovi europskog ujedinjenja postaju neukusni. Konačno, EZ tvori tzv. zajednicu vrijednosti koja je sebi za cilj postavila, kako to piše u maastrichtskim ugovorima, unapređivanje mira, sigurnosti i napretka u Europi. S obzirom na krvave događaje na Balkanu, njihova nastojanja u tom pravcu dosada su ostajala bez uspjeha. Jugoslavenska konferencija, koja je pod vodstvom Velike Britanije kao predsjedavajuće u EZ zakazana za 26. kolovoza u Londonu, u svakom slučaju ne nalazi se pod utjecajem sretne zvijezde", drži Isolde Pitsch. THE NEW YORK TIMES, (5. 08. 1992.) - List objavljuje 'otvoreno pismo svjetskim čelnicima' kojeg je potpisao The American Jewish Committee (Američki židovski komitet) i AJ Congress (Američki židovski kongres). "Mediji su izvijestili o postojanju srpskih logora smrti u kojima se ljudi, silom zatvoreni zbog njihove nacionalnosti. Nazivima mjesta od kojih se ledi krv u žilama - Auschwitz, Treblinka, i drugim nacističkim logorima smrti, čini se, dodana su imena Omarska i Brčko, gdje se, izvješćuje se, tisuće izgladnjuju, muče, ubijaju, i kremiraju kao stočna hrana. Je li moguće da će pedeset godina nakon Holokausta, nacije, uključujući i našu, stajati sa strane ništa ne poduzimajući, praveći se bespomoćnima? U ime svih vrlina koje smatramo svetim, zatražimo od naše vlade i međunarodne zajednice da reagira - u domeni Ujedinjenih naroda, u suradnji s europskim saveznicima, ili samo, ako sve ostalo propadne - da se ti kampovi otvore za inspekciju međunarodnih organizacija za ljudska prava. Moramo naglasiti da ćemo poduzeti sve potrebne korake, uključujući upotrebu sile, da prekinemo ovo ludilo i krvoproliće. Svaki dan odgode odnosi živote nevinih muškaraca, žena i djece". WASHINGTON POST, (5. 08. 1992.) - "Nije istina da Zapad ništa ne čini da zaustavi srpske nacističke ratne zločine u Bosni. Počeo je političku ofenzivu, organizirao ekonomski i diplomatski embargo i nastoji na tome da se jugoslavenski sukobi premetnu u pregovore. Ipak, politika je žalosno nedostatna. Čimbenik koji nedostaje je spremnost na uporabu sile. Zapadne zemlje paralizirane su kratkoročnom strategijom vojnog i političkog opreza, te očiglednim uveličavanjem rizika upletanja u operaciju po uzoru na angažman u Vijetnamu, Bejrutu ili Sjevernoj Irskoj. Frustrirajuća iskustva potisnula su realne političke procjene. Do sada princip bi trebao biti jasan. Postupci srpske strane grozni su i neoprostivi. Ona je odgovorna za agresiju, teritorijalno osvajanje, 'etničko čišćenje', bombardiranje gradova i...logore smrti. Izostane li ozbiljnija intervencija međunarodne zajednice, uslijedit će novi zločini - s ogromnim posljedicama za svjetski poredak. Ne bi trebalo biti nikakve sumnje da ova perspektiva opravdava uporabu sile; jedini problem jest izbor najbolje metode njezine primjene. Administracija izbjegava taj problem, ukazujući na scenarije najborih sluučajeva, te upozoravajući na zlokobne presedane kao da je jedina opcija opetovana, skupa i neuspješna intervencija. Američki predsjednik odbio je ponudu Billa Clintona da podupre usmjereni, međunarodno odobreni udar ili vojni pritisak, iako je svojevremeno sam podržavao sličnu ideju. Bush je trebao zajedno s guvernerom krenuti u potragu za učinkovitijim načinima zaustavljanja Srbije. Pentagon ima niz planera koji bi im mogli ponuditi stručno utemeljenu listu izbora. ... u međuvremenu, Al Gore predlaže UN da pojačaju politički pritisak na Srbiju. Administracija je to već trebala učiniti. Bushov tim zauzeo je neuobičajenu poziciju defetistički nastrojenog promatrača, argumentirano otklanjajući mogućnost udruženog napada nalik na operaciju u Iraku. No, Bushovi suradnici griješe, tumačeći da bi Srbija odgovorila iizazovom, koji bii trebao pretvoriti američki blef u eskalaciju oružanog sukoba. Ali, zašto pretpostaviti da će reakcija Srbije rezultirati uspjehom? Zašto ne ostaviti otvorenom mogućnost da će uzmaknuti Srbija, a ne SAD? Naravno, moguće je da vojna operacija, sastavljena od nekoliko faza, neće biti uspješna, te da će Amerikanci prekinuti proces vojne eskalacije? Ali tako bi barem biila testirana vojna opcija. Prisjetite se samo srpskih logora smrti", završava list. WASHINGTON POST, (5. 08. 1992.) - "Dvadeseto stoljeće naučilo nas je da nove političke ideje mogu rezultirati kobnim posljedicama. Naš rječnik obogaćen je novim riječima koje označavaju spomenute političke inovacije - riječi kao što su fašizam i lenjinizam, gulag i koncentracijski logor, KGB i Gestapo ne postoje u rječnicima iz 19. stoljeća. U međuvremenu, lista je obogaćena novim terminom - 'etničkim čišćenjem'. Navedena oznaka s antiseptičkim prizvukom predstavlja strategiju teritorijalnih osvajanja, koja se trenutačno usavršava u Bosni (...) Strategija ima šest elemenata. Prvo, njezini ciljevi imaju razborito ograničen doseg i nisu obilježeni Hitlerovom pohlepom i glupošću (...) Limitirani ciljevi etničkih čistača omogućuju svijetu da skrene pogled s tragedije. Drugo, pokretači, organizatori i realizatori etničkog čišćenja uporno poriču upletenost u događaje. (...) Treće, etničko čišćenje provodi se uz škrtu primjenu sile, koja usmjerenom preciznošću pogađa civile, izbjegavajući rasipanje streljiva na teže vojne ciljeve, te štedeći u rezervi velike jedinice. (...) Tko razmišlja o intervenciji, ne smije zaboraviti mogućnost aktiviranja spomenutih rezervnih snaga. (...) Četvrto, strategija je 'garnirana' sladunjavim prijateljskim odnosom prema Ujedinjenim narodima i Europskoj zajednici. (...) "Fuehrer" kampanje etničkog čišćenja nije provokativan i teatralan govornik poput Goebbelsa, Lenjina ili Saddama Husseina, već uvijek upotrebljava smirujuće riječi i žalostan izraz lica. Peto, strategija vješto pretvara krivce u dobronamjerne promatrače, a promatrače u krivce. Čistači su uspjeli preuzeti ulogu lokalnih policijskih snaga pod pokroviteljstvom UN (danas, na primjer, u pojedinim dijelovima Hrvatske - sutra možda u Bosni). U međuvremenu, promatrači UN i EZ, te dostavljači humanitarne pomoći pretvoreni su u suučesnike u zločinu. Oni sklanjaju žrtve 'čišćenja' u daleke zemlje, a susjedne države osjećaju se krivima što ne mogu primiti veći broj izbjeglica. Šesto, strategija provodi teritorijalna osvajanja vrlo brutalnim metodama, koje jamče definitivnu potvrdu novih činjenica, blokiraju građanski otpor ili buduće pokrete za nezavisnost u pripojenim teritorijima. (...) Uspjeh privlači imitatore. Uspije li metoda etničkog čišćenja u Bosni, mogla bi uspjeti i u Burmi. Ili u Kambodži. Crveni Kmeri mogli bi usvojiti metodu primijenjenu u Bosni i očistiti zemlju od svih Vijetnamaca i njihovih navodnih kolaboratera. (...) Prisjećajući se primjera Bosne, oni bi mogli zaključiti da reakcija Zapada neće biti opasna. (...) UN blokirali su uvoz oružja za sve strane - za dobro naoružane Srbe, ali i za nenaoružane bosanske branitelje. NATO je poslao u Jadran nekoliko najboljih brodova sa zadatkom da tek iz daljine promatraju napaćenu obalu. Dalekozor neće zastrašiti napadača", upozorava na kraju svoje raščlambe strategije etničkog čišćenja Fred C. Ikle, bivši podtajnik za obranu u Reaganovoj administraciji, danas namještenik Centra za strateške i međunarodne studije. DIE PRESSE, (5. 08. 1992.) - "Na 'Ulici bratstva i jedinstva' - izduženi seoski trg zadržao je svoje ime - povremeno se pojavljuju obitelji, muškarci u bijelim košuljama, žene u ljetnim haljinama. Na uglu, pred izbornim mjestom u ispražnjenoj kino-dvorani, okružena podnevnom vrućinom, visi ogromna hrvatska zastava. Nekoliko kuća dalje pred prodavaonicom pića na prevrnutim sanducima piva sjede šestorica, sedmorica muškaraca - jedan odjeven u maskirnu uniformu, ostali u prljavu odjeću radnika na željeznici. Pitam ih jesu li glasovali? 'Naravno', odgovara jedan, 'svi za HDZ'. Na licima okupljenih muškaraca pojavio se gorki smiješak. HDZ je 'Hrvatska demokratska zajednica' Franje Tuđmana, a selo s željezničkim radnicima zove se Srpske Moravice. U njemu živi 80 posto Srba. Većina je obavila svoju građansku dužnost već rano poslijepodne. Nakon što su njihovi sunarodnjaci nekoliko kilometara dalje, u Krajini, formirali svoj strašni režim, stanovnici Srpskih Moravica utvrdili su da ni u kojem slučaju ne treba privlačiti pažnju javnosti, budući da su u međuvremenu i u okolici Srpskih Moravica počeli izbijati požari i eksplodirati - srpske - kuće. Ime mjesta nije ispisano na ploči, ni na putokazima - sve oznake pažljivo su uklonjene. Na kolodvoru ispisana je svjetlećim slovima samo riječ 'Moravice' - riječ 'Srpske' mecima su iz vlaka izbrisali vojnici ekstremne desne hrvatske milicije HOS. (...) Sve je prošlo u najboljem redu', uvjeravaju navečer dva iscrpljena zastupnika austrijskog parlamenta. Riječ je o promatračima, koje je oporba svojim prigovorima tjerala širom zemlje. 'Glasovanje je dopušteno svima, čak i osobama sa starim jugoslavenskim osobnim dokumentima', izjavili su Marijana Grandits i Andreas Kohl. Iz Srpskih Moravica nije stigla nijedna pritužba. Tek prije dva mjeseca miroljubivi birači iz udaljenog sela predali su vojnicima UN svoj arsenal oružja, koji im je iz opreza ostavila jugoslavenska vojska", dodaje Norbert Mappes-Niediek na kraju svoje reportaže. (Hina) dh 060104 MET aug 92