ZAGREB, 6. kolovoza (Hina)
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
(Pregled njemačkoga tiska)
"Frankfurter Allgemeine Zeitung" osvrće se na prosvjed američke Vlade
protiv zločina u srpskim koncentracijskim logorima u BiH. "Američko
ministarstvo vanjskih poslova kasni u spoznaji da srpske oružane snage u
Bosni muče i ubijaju zarobljenike. To je vlada u Washingtonu mogla već i
prije znati, a još prije toga morala je znati da je srpska vojska u
Hrvatskoj zarobljene Hrvate u velikom broju masakrirala i ubijala.
Međutim, za srpski rat protiv Hrvatske u Americi se nije htjelo znati.
Kada je i Bosna postala objektom agresije, počeli su se i u Washingtonu
zanimati za žrtve. Sada američka Vlada zahtijeva da Međunarodni komitet
Crvenog križa dobije mogućnost ulaska u sve srpske zarobljeničke logore.
Budući da se pri tome ne prijeti sankcijama, to neće uspjeti, a kad bi i
uspjelo, to bi mnogo promijenilo na stvari. Masovna umorstva ne događaju
se samo u logorima, nego i u gradovima i selima, na poljima i u šumama",
piše list.
------------------------------------------------------------------------
"Die Welt" komentira Tuđmanovu pobjedu na predsjedničkim izborima te,
između ostalog, piše kako je "najvažniji rezultat izbora u Hrvatskoj u
jednoj neznatnoj brojci - u postotku. HSP Dobroslava Parage dobila je samo
5 posto glasova. Neki su pretpostavljali da bi Paraga, koji bi želio
protjerati jednice UN i granice Hrvatske pomaknuti do predgrađa Beograda,
mogao dobiti i do petnaest posto. Umjesto toga Hrvati su se još jednom
odlučili za onog čovjeka koji je uvijek namalo žrtvovao strateške uspjehe
na bojnom polju, naredio napuštanje osvojenog teritorija da bi pristao na,
od Beograda hitno ponuđeno primirje. Vojnici su bili ogorčeni kad su
padale srpske granate, a Tuđman je zabranjivao protuudar kako ne bi ugrozio
željeno diplomatsko priznavanje od strane skeptičnih Europljana. Izborom
Tuđmana Hrvati su prije svega glasovali i za tu, europsku orijentaciju.
Ona se pokazala manjim zlom, a to zacijelo vrijedi i za samog Tuđmana. U
izbornoj kampanji on je uspio izazvati samo djelomično oduševljenje. Tu su
i kritike i predbacivanja da je, primjerice, svoju vilu uz izvanredno
povoljne uvjete otkupio od države kojoj se nalazi na čelu. U njegovoj
vladi i upravi ima komunista. Sam Tuđman nastupa protiv oporbenih
političara nedopustivim sredstvima. Hrvati su to primili na znanje
slijeganjem ramenima. Neki atraktivni protukandidat ionako se nije
pojavio", stoji u komentaru lista.
-------------------------------------------------------------------
RADIO DEUTSCHE WELLE - Komentirajući nemoć Europe u razrješavanju ratnih
zbivanja na području bivše Jugoslavije, Isolde Pitsch uočava da EZ ne može
ni vojnom intervencijom riješiti taj problem na Balkanu. Uzrok je tome,
drži ona, to što "u Zajednici dominira nacionalna samosvojnost, prije svega
u vanjskoj politici. To se najjasnije očitovalo u nesposobnosti EZ da se
složi oko zajedničkog stajališta u postupanju s izbjeglicama iz BiH.
Njemačkoj nije uspjelo usuglasiti svoje partnere u zajednici u prihvaćanju
kvote za prihvat napaćenih ljudi. Treba vidjeti što će se dogoditi s
nastojanjem u davanju pomoći na licu mjesta, što je favorizirala većina",
piše komentatorica. "Neće li tu možda naredna zima sa sobom donijeti
ogromne poteškoće?! Drugi primjer - ukazuje na nepristajanje da se na
oltaru europskog ujedinjenja žrtvuje nacionalni suverenitet, što se
potvrđuje u UN. Velika Britanija i Francuska ne misle u doglednom vremenu
svoje mjesto u Vijeću sigurnosti UN, koji imaju sve više utjecaja, ustupiti
u korist natpisa 'EZ'. Ali sjena koju je Sarajevo bacilo na Maastricht
odlučujuća je za politički razvoj EZ. Kad na istom kontinentu ljudi bivaju
masovno progonjeni, kada su žrtvom jezivih zlodjela, kad ih se drži
opkoljene strahom i grozotama terorističkih okupatora, kako se Europljani
iz EZ mogu isticati europskim zanosom?! Plodovi europskog ujedinjenja
postaju neukusni. Konačno, EZ tvori tzv. zajednicu vrijednosti koja je
sebi za cilj postavila, kako to piše u maastrichtskim ugovorima,
unapređivanje mira, sigurnosti i napretka u Europi. S obzirom na krvave
događaje na Balkanu, njihova nastojanja u tom pravcu dosada su ostajala bez
uspjeha. Jugoslavenska konferencija, koja je pod vodstvom Velike Britanije
kao predsjedavajuće u EZ zakazana za 26. kolovoza u Londonu, u svakom
slučaju ne nalazi se pod utjecajem sretne zvijezde",
drži Isolde Pitsch.
THE NEW YORK TIMES, (5. 08. 1992.) - List objavljuje 'otvoreno pismo
svjetskim čelnicima' kojeg je potpisao The American Jewish Committee
(Američki židovski komitet) i AJ Congress (Američki židovski kongres).
"Mediji su izvijestili o postojanju srpskih logora smrti u kojima se ljudi,
silom zatvoreni zbog njihove nacionalnosti.
Nazivima mjesta od kojih se ledi krv u žilama - Auschwitz, Treblinka, i
drugim nacističkim logorima smrti, čini se, dodana su imena Omarska i
Brčko, gdje se, izvješćuje se, tisuće izgladnjuju, muče, ubijaju, i
kremiraju kao stočna hrana.
Je li moguće da će pedeset godina nakon Holokausta, nacije, uključujući i
našu, stajati sa strane ništa ne poduzimajući, praveći se bespomoćnima?
U ime svih vrlina koje smatramo svetim, zatražimo od naše vlade i
međunarodne zajednice da reagira - u domeni Ujedinjenih naroda, u suradnji
s europskim saveznicima, ili samo, ako sve ostalo propadne - da se ti
kampovi otvore za inspekciju međunarodnih organizacija za ljudska prava.
Moramo naglasiti da ćemo poduzeti sve potrebne korake, uključujući upotrebu
sile, da prekinemo ovo ludilo i krvoproliće.
Svaki dan odgode odnosi živote nevinih muškaraca, žena i djece".
WASHINGTON POST, (5. 08. 1992.) - "Nije istina da Zapad ništa ne čini da
zaustavi srpske nacističke ratne zločine u Bosni. Počeo je političku
ofenzivu, organizirao ekonomski i diplomatski embargo i nastoji na tome da
se jugoslavenski sukobi premetnu u pregovore. Ipak, politika je žalosno
nedostatna. Čimbenik koji nedostaje je spremnost na uporabu sile. Zapadne
zemlje paralizirane su kratkoročnom strategijom vojnog i političkog opreza,
te očiglednim uveličavanjem rizika upletanja u operaciju po uzoru na
angažman u Vijetnamu, Bejrutu ili Sjevernoj Irskoj. Frustrirajuća iskustva
potisnula su realne političke procjene. Do sada princip bi trebao biti
jasan. Postupci srpske strane grozni su i neoprostivi. Ona je odgovorna
za agresiju, teritorijalno osvajanje, 'etničko čišćenje', bombardiranje
gradova i...logore smrti. Izostane li ozbiljnija intervencija međunarodne
zajednice, uslijedit će novi zločini - s ogromnim posljedicama za svjetski
poredak. Ne bi trebalo biti nikakve sumnje da ova perspektiva opravdava
uporabu sile; jedini problem jest izbor najbolje metode njezine primjene.
Administracija izbjegava taj problem, ukazujući na scenarije najborih
sluučajeva, te upozoravajući na zlokobne presedane kao da je jedina opcija
opetovana, skupa i neuspješna intervencija. Američki predsjednik odbio je
ponudu Billa Clintona da podupre usmjereni, međunarodno odobreni udar ili
vojni pritisak, iako je svojevremeno sam podržavao sličnu ideju. Bush je
trebao zajedno s guvernerom krenuti u potragu za učinkovitijim načinima
zaustavljanja Srbije. Pentagon ima niz planera koji bi im mogli ponuditi
stručno utemeljenu listu izbora. ... u međuvremenu, Al Gore predlaže UN
da pojačaju politički pritisak na Srbiju. Administracija je to već trebala
učiniti. Bushov tim zauzeo je neuobičajenu poziciju defetistički
nastrojenog promatrača, argumentirano otklanjajući mogućnost udruženog
napada nalik na operaciju u Iraku. No, Bushovi suradnici griješe, tumačeći
da bi Srbija odgovorila iizazovom, koji bii trebao pretvoriti američki blef
u eskalaciju oružanog sukoba. Ali, zašto pretpostaviti da će reakcija
Srbije rezultirati uspjehom? Zašto ne ostaviti otvorenom mogućnost da će
uzmaknuti Srbija, a ne SAD? Naravno, moguće je da vojna operacija,
sastavljena od nekoliko faza, neće biti uspješna, te da će Amerikanci
prekinuti proces vojne eskalacije? Ali tako bi barem biila testirana vojna
opcija. Prisjetite se samo srpskih logora smrti", završava list.
WASHINGTON POST, (5. 08. 1992.) - "Dvadeseto stoljeće naučilo nas je da
nove političke ideje mogu rezultirati kobnim posljedicama. Naš rječnik
obogaćen je novim riječima koje označavaju spomenute političke inovacije -
riječi kao što su fašizam i lenjinizam, gulag i koncentracijski logor, KGB
i Gestapo ne postoje u rječnicima iz 19. stoljeća. U međuvremenu, lista
je obogaćena novim terminom - 'etničkim čišćenjem'. Navedena oznaka s
antiseptičkim prizvukom predstavlja strategiju teritorijalnih osvajanja,
koja se trenutačno usavršava u Bosni (...) Strategija ima šest elemenata.
Prvo, njezini ciljevi imaju razborito ograničen doseg i nisu obilježeni
Hitlerovom pohlepom i glupošću (...) Limitirani ciljevi etničkih čistača
omogućuju svijetu da skrene pogled s tragedije. Drugo, pokretači,
organizatori i realizatori etničkog čišćenja uporno poriču upletenost u
događaje. (...) Treće, etničko čišćenje provodi se uz škrtu primjenu sile,
koja usmjerenom preciznošću pogađa civile, izbjegavajući rasipanje
streljiva na teže vojne ciljeve, te štedeći u rezervi velike jedinice.
(...) Tko razmišlja o intervenciji, ne smije zaboraviti mogućnost
aktiviranja spomenutih rezervnih snaga. (...) Četvrto, strategija je
'garnirana' sladunjavim prijateljskim odnosom prema Ujedinjenim narodima i
Europskoj zajednici. (...) "Fuehrer" kampanje etničkog čišćenja nije
provokativan i teatralan govornik poput Goebbelsa, Lenjina ili Saddama
Husseina, već uvijek upotrebljava smirujuće riječi i žalostan izraz lica.
Peto, strategija vješto pretvara krivce u dobronamjerne promatrače, a
promatrače u krivce. Čistači su uspjeli preuzeti ulogu lokalnih
policijskih snaga pod pokroviteljstvom UN (danas, na primjer, u pojedinim
dijelovima Hrvatske - sutra možda u Bosni). U međuvremenu, promatrači UN i
EZ, te dostavljači humanitarne pomoći pretvoreni su u suučesnike u zločinu.
Oni sklanjaju žrtve 'čišćenja' u daleke zemlje, a susjedne države osjećaju
se krivima što ne mogu primiti veći broj izbjeglica. Šesto, strategija
provodi teritorijalna osvajanja vrlo brutalnim metodama, koje jamče
definitivnu potvrdu novih činjenica, blokiraju građanski otpor ili buduće
pokrete za nezavisnost u pripojenim teritorijima. (...) Uspjeh privlači
imitatore. Uspije li metoda etničkog čišćenja u Bosni, mogla bi uspjeti i
u Burmi. Ili u Kambodži. Crveni Kmeri mogli bi usvojiti metodu
primijenjenu u Bosni i očistiti zemlju od svih Vijetnamaca i njihovih
navodnih kolaboratera. (...) Prisjećajući se primjera Bosne, oni bi mogli
zaključiti da reakcija Zapada neće biti opasna. (...) UN blokirali su uvoz
oružja za sve strane - za dobro naoružane Srbe, ali i za nenaoružane
bosanske branitelje. NATO je poslao u Jadran nekoliko najboljih brodova sa
zadatkom da tek iz daljine promatraju napaćenu obalu. Dalekozor neće
zastrašiti napadača", upozorava na kraju svoje raščlambe strategije
etničkog čišćenja Fred C. Ikle, bivši podtajnik za obranu u Reaganovoj
administraciji, danas namještenik Centra za strateške i međunarodne
studije.
DIE PRESSE, (5. 08. 1992.) - "Na 'Ulici bratstva i jedinstva' - izduženi
seoski trg zadržao je svoje ime - povremeno se pojavljuju obitelji,
muškarci u bijelim košuljama, žene u ljetnim haljinama. Na uglu, pred
izbornim mjestom u ispražnjenoj kino-dvorani, okružena podnevnom vrućinom,
visi ogromna hrvatska zastava. Nekoliko kuća dalje pred prodavaonicom pića
na prevrnutim sanducima piva sjede šestorica, sedmorica muškaraca - jedan
odjeven u maskirnu uniformu, ostali u prljavu odjeću radnika na željeznici.
Pitam ih jesu li glasovali? 'Naravno', odgovara jedan, 'svi za HDZ'. Na
licima okupljenih muškaraca pojavio se gorki smiješak. HDZ je 'Hrvatska
demokratska zajednica' Franje Tuđmana, a selo s željezničkim radnicima zove
se Srpske Moravice. U njemu živi 80 posto Srba. Većina je obavila svoju
građansku dužnost već rano poslijepodne. Nakon što su njihovi sunarodnjaci
nekoliko kilometara dalje, u Krajini, formirali svoj strašni režim,
stanovnici Srpskih Moravica utvrdili su da ni u kojem slučaju ne treba
privlačiti pažnju javnosti, budući da su u međuvremenu i u okolici Srpskih
Moravica počeli izbijati požari i eksplodirati - srpske - kuće. Ime mjesta
nije ispisano na ploči, ni na putokazima - sve oznake pažljivo su
uklonjene. Na kolodvoru ispisana je svjetlećim slovima samo riječ
'Moravice' - riječ 'Srpske' mecima su iz vlaka izbrisali vojnici ekstremne
desne hrvatske milicije HOS. (...) Sve je prošlo u najboljem redu',
uvjeravaju navečer dva iscrpljena zastupnika austrijskog parlamenta. Riječ
je o promatračima, koje je oporba svojim prigovorima tjerala širom zemlje.
'Glasovanje je dopušteno svima, čak i osobama sa starim jugoslavenskim
osobnim dokumentima', izjavili su Marijana Grandits i Andreas Kohl. Iz
Srpskih Moravica nije stigla nijedna pritužba. Tek prije dva mjeseca
miroljubivi birači iz udaljenog sela predali su vojnicima UN svoj arsenal
oružja, koji im je iz opreza ostavila jugoslavenska vojska", dodaje Norbert
Mappes-Niediek na kraju svoje reportaže.
(Hina) dh
060104 MET aug 92
Španjolski kup: Real u četvrfinalu, Modrić igrao
Najava događaja - svijet - za petak, 17. siječnja
Najava događaja - Hrvatska - za petak, 17. siječnja
Najava događaja - kultura - za petak, 17. siječnja
Najava događaja - fotografije - za petak, 17. siječnja
Najava događaja - sport - za petak, 17. siječnja
Najava - gospodarstvo - za petak, 17. siječnja
Split: Uhićeni student predan pritvorskom nadzorniku
Anušić: Dostigli smo dva posto BDP-a izdvajanja za obranu
Engleska: Manchester United - Southampton 3-1