NOVI VJESNIK: DRUGO ČUDO

ZAGREB, 5. kolovoza (Hina) - Komentirajući izbore u današnjem Novom Vjesniku Radovan Stipetić piše "o drugom čudu, ovaj put čudu okrunjenom izborima prošle nedjelje, no koje se počelo ukazivati još izborima u proljeće 1990." "To drugo čudo svjedoči o gotovo nevjerojatnoj demokratskoj preobrazbi u protekle dvije i pol godine, dok se ono prvo čudo - o kojemu se već mnogo govorilo i pisalo - ukazalo pobjedonosnim oružanim otporom Hrvatske u istom razdoblju. Oba čuda jamstvo su da ovu Republiku, unatoč trenutačnim nevoljama svake vrste, uskoro očekuju bolji dani", napominje Stipetić te dodaje da se to dogodilo "zahvaljujući zrelosti birača" koja se - "ovisno o načinu razmišljanja i prosuđivanja - može protumačiti zakonitošću velikih brojeva ili pak narodnim instinktom, no bez obzira na ovo ili ono tumačenje, nakon ovih izbora Hrvatskoj je osigurana djelotvorna vladavina, što je pretpostavka izdržljivosti svakog političkog sustava". Godine 1990. Hrvatska je dobila "jakog i sposobnog predsjednika", a u parlamentu izrazitu većinu jedne stranke, međutim, "s obzirom na prijetnje kojima je ubrzo po rođenju bila izložena Republika, ne treba mnogo dosjetljivosti da bi se zaključilo što bi se s njom moglo dogoditi da je tada imala stranački rascjepkan parlament i slabog, odnosno tek formalnog šefa države: danas je jamačno više ne bi bilo", smatra autor i napominje da ono što su neki oporbeni političari ocjenjivali kao manjkavost "pokazalo se zapravo jamstvom državnog opstanka, što posredno ukazuje kako ni dobri argumenti nemaju apsolutnu vrijednost, nego ih valja cijeniti prema trenutku kad se provjeravaju u praksi". "Da su izbori 1990. donijeli Hrvatskoj onaj politički model kakav se već bio stvorio u više postsocijalističkih zemalja (Poljska, Slovenija itd.) dobili bismo možda sustav koji bi više odgovarao prohtjevima demokratskih sladokusaca, ali bismo izgubili državu. Ne treba dvojiti što je korisnije", ističe Stipetić, i dodaje: "Ovi izbori donose veliki korak naprijed k jačanju demokracije, korak koji neće štetiti političkoj djelotvornosti. Zadržavši instituciju jakog predsjednika, Hrvatska zadržava i mogućnost brzog odlučivanja na najvišoj razini, što će joj, budući da prijetnje nisu nestale, jamačno još neko vrijeme biti potrebno. Dobivši pak kvalitetniji parlament, kako zastupničkim sastavom tako i jače diferenciranom stranačkom lepezom, osiguran joj je kontinuitet vlasti bez štetnog eksperimentiranja", drži autor. Što se tiče druge značajke "hrvatskog političkog čuda" ona se odnosi na odnos političkih snaga. Naime, "manji broj međusobno jasno profiliranih stranaka jamstvo je ne samo djelotvornosti buduće vlasti nego i djelotvornosti njezine kritike. Zadržavši desni ekstremizam u granicama (ispod 10 posto) koje, po iskustvu zapadnih demokracija ne ugrožavaju stabilnost društva, hrvatsko je biračko tijelo omogućilo zakonodavcima 'miran rad', dok neke opasnosti od lijevog ekstremizma, barem zasad, niti nema". Hrvatska je u dvije i pol godine načinila golem korak, "i to unatoč okrutnom neobjavljenom ratu, teškim razaranjima i ljudskim tragedijama! To doista jest čudo, pa je, stoga pogotovo, na svim građanima Hrvatske obveza da ga ne prokockaju", zaključuje Radovan Stipetić. (Hina) mc 050158 MET aug 92