IZBOR IZ TISKA: 'NOVI VJESNIK'; ŽELJKO KRUŠELJE "HRVATSKA ZA TUĐMANOV REALIZAM"

REALIZAM" ZAGREB, 4. kolovoza (Hina) - Raščlanjujući pitanje "zašto je Tuđman gotovo hametice potukao svih sedam protukandidata za dužnost državnog predsjednika", Željko Krušelj u svom komentaru "Hrvatska za Tuđmanov realizam", objavljenom u današnjem 'Novom Vjesniku' tvrdi kako su razlozi brojni, "ali ključno je zacijelo to da najšira javnost nije bila spremna za radikalnu smjenu političke vlasti". Napominje kako su dvije prošle godine "obilovale dramatičnim događajima", u prvom redu, domovinskim ratom, iz koje je Hrvatska "unatoč 'ružičastim' i UNPA-zonama izišla kao pobjednik, iako je svaki dijelić svoje slobode skupo, možda ponekad preskupo platila". Govoreći o Tuđmanovim zaslugama u tom vremenu, Ž. Krušelj ističe kako se prva ogledala u "relativno uspješnom snalaženju u diplomatskim igrama koje su se sve to vrijeme plele oko Hrvatske, ne bi li se opet obnovila do krajnosti kompromitirana jugoslavenska država. (...) Cijeli taj proces, a pogotovu trajno osiguranje teritorijalne cjelovitosti Hrvatske, nije završen, no izborna se poruka ogledala upravo u opredjeljenju glasača da stari i novi predsjednik završi posao koji je započeo istom takvom plebiscitarnom pobjedom prije dvije godine". Autor nadalje komentira da "ako se respektabilna većina hrvatskih građana opredijelila za politički status quo, onda to znači da u ovome trenutku nije spremna početi iznova graditi svoj međunarodni položaj Hrvatske, nego dograđivati i postupno mijenjati postojeće, dakle ono što se i vezuje uz Tuđmanovo ime. U pogledu unutarnjih odnosa, Tuđmana i vladajuću stranku čekaju još zamršeniji problemi, ponajprije u domeni gospodarstva, državne uprave i pravnog sustava", upozorava Krušelj, a - prema njegovu mišljenju - građani su "bojeći se da bi s nekom novom vlašću dostignute reforme bile suspendirane, i to ne radi drukčijih rješenja ... mahom prihvatili Tuđmanovo objašnjenje kako se socijalni položaj ne može preko noći mijenjati, već da je to dugotrajan i mukotrpan proces, ostvariv samo u uvjetima mira i potpune pravne sigurnosti". Ipak, Krušelj drži da su Tuđmanovoj pobjedi pridonijele i "okolnosti koje su odredile ponašanje njegovih protukandidata. Tuđman je svjesno ušao u izbore kad se osjećao dovoljno jakim da pobijedi, ponajviše zbog hrvatskog stijega na East Riveru, ali i straha nemalog dijela građana Hrvatske da bi se opet mogao obnoviti frontalni ratni sukob na hrvatskim prostorima", objašnjava autor, a ističe i kako je Tuđman "dobro uočio da bit predizborne kampanje nije isključivo u plakatima i mitinzima... Važnije je bilo uvjeriti onaj dio građana koji u prvim izborima nisu glasovali za njegovu stranku da je on kao predsjednik brana svakom ekstremizmu i avanturizmu. Zato je Tuđmanovoj pobjedi bitno pridonijela velika medijska pompa oko Hrvatske stranke prave i njezina predsjedničkog kandidata Dobroslava Parage". Krušelj napominje kako su pravaški mitinizi okupljali isti broj slušatelja kao i oni HDZ-a, ali i ističe kako su "na njih mahom dolazili znatiželjnici, prvi put nakon pola stoljeća suočeni s ideologijom i ikonografijom Pavelićeve Nezavisne Države Hrvatske. Neoustaštvo kao alternativa centrističke Tuđmanove politike izazvalo je ozbiljnu zabrinutost u najširoj javnosti. (...) Gro biračkog tijela suočio se prve kolovoške nedjelje s jednostavnom dilemom: mir s Tuđmanovom politikom 'puzeće demokracije', ili Paragin rat za obnovu Nezavisne Države Hrvatske 'do Drine i Zemuna'. Prebrojavanje glasova pokazalo je da to zapravo i nije bila sudbinska dvojba. Birači su više povjerovali Tuđmanovoj 'Hrvatskoj do Iloka', makar ona ovisila i o volji plavih kaciga i njihovih poslodavaca u Ujedinjenim narodima. Dakako, žrtve tih krajnosti u polemici o prostiranju hrvatske države bile su ostale oporbene stranke i njihovi predsjednički kandidati, gurnuti u poziciju da, većinom, osporavaju Paragino velikohrvatstvo, ali se iz taktičkih razloga distanciraju i od Tuđmanova realizma". Uzimajući u obzir te činjenice Krušelj zaključuje kako je "potpuno razumljivo da je Tuđman, s dvije godine zakašnjenja, postao i legitimni predsjednik Srba u Hrvatskoj. Prvi izvještaji govore da je za njega, kao najveću garanciju zaustavljanja pravaškog ekstremizma, glasovao najveći dio Srba, i to onih koji su do jučer Tuđmanu zamjerali sve što danas simbolizira 'poglavnik' Paraga. Tako su stvari opet došle na svoje mjesto, a na Tuđmanu je da i skepticima potvrdi kako Hrvatska nije prokockala svoju najnoviju izbornu šansu", zaključuje Ž. Krušelj svoj komentar "Hrvatska za Tuđmanov realizam" objavljen u današnjem 'Novom Vjesniku'. (Hina) 040133 MET aug 92