IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 3. kolovoza (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC - Pregled britanskoga tiska: The Sunday Telegraph drži da će g. 1992. biti zapamćena kao godina u kojoj je uništen muslimanski narod u BiH. Muslimane sustavno ubijaju, granatama tjeraju u bijeg ili prisiljavaju puškama da se odreknu svojih domova prije nego što autobusima odu u izgnanstvo. Oko četrdeset posto njih već je istjerano i vojni stroj srpskih kršćana nastavlja svoju kampanju. Čini se da više ništa ne može spasiti muslimanski narod od propasti. Muslimani će se priključiti Palestincima u dijaspori i ta će nepravda zatrovati odnose između kršćanskog svijeta i islama dulje nego što možemo zamisliti, piše list. Teško je pojmiti to zlo dok Srbi opsjedaju gradove poput Foče i Goražda i pretvaraju ih u prašinu. "Što je Europa učinila na sve to", pita list i odgovara: "Volio bih kad bih mogao reći da nije učinila ništa, jer da se nismo 'petljali' u sukob, bosanska Vlada barem bi mogla uvesti oružje iz prijateljskih zemalja poput Turske i Saudijske Arabije. Bosanska teritorijalna obrana ne bi mogla spriječiti etničko čišćenje koje provode Srbi, ali bi ipak učinila mnogo jer ima izvješća koja kažu da se naoružani Srbi ustručavaju napasti onih nekoliko područja u kojima su se Muslimani uspjeli dokopati oružja i streljiva. Međutim, naši političari", nastavlja autor, "zaključili su da se bosanskim Muslimanima ne smije dopustiti da se brane. Svijet je uveo embargo na uvoz oružja u Bosnu, zemlju koju je priznao i koja je članica UN. Embargo, dakako, vrijedi i za Miloševićev režim u Srbiji, ali to je neslana šala. Srbija je naslijedila najveći dio JA i najveći dio vojne industrije. Prema tome, takav embargo gotovo da odgovara suučesništvu u etničkom čišćenju, stoga embargo protiv Bosne treba odmah ukinuti. Politika EZ bila je više nego beskorisna - premalo, prekasno i uglavnom pogrešno. Dobronamjerna mirovna inicijativa lorda Carringtona podarila je diplomatski legitimitet srpskom agresoru i signalizirala Beogradu da EZ ne misli ništa ozbiljno učiniti. Temeljna pogreška europske vanjske politike bila je u tome što je zanemarivala dokaze da Milošević želi stvoriti veliku Srbiju. Nakon gotovo pola vijeka mira u Europi bilo je teško povjerovati da se Srbija sprema na atavistički rat teritorijalnog osvajanja. Prošloga ljeta i jeseni, mnogo prije nego što je Zajednica priznala Sloveniju i Hrvatsku, srpske snage bombardirale su civile u gradovima poput Vukovara i vodile terorističku politiku etničkog čišćenja u istočnoj Hrvatskoj, a EZ nije čak niti opozvala svoje ambasadore iz Beograda. Žalosno je što je Zajednica prikazala taj rat kao još jedan krug drevnog, neshvatljivog međusobnog osvećivanja južnoslavenskih plemena, za što su krive sve strane. Srpska agresija mora se zaustaviti!", nastavlja list. "Jedna od mogućnosti je koordinirana vojna akcija Zapada, kako bi se potopili srpski brodovi u Jadranu, prizemljilo srpsko zrakoplovstvo, dignuli u zrak mostovi i ceste kojima stiže oprema iz Srbije u Bosnu, iz zraka uništilo srpsko topništvo. Borbe na tlu treba ostaviti Muslimanima kojima pod strogim uvjetima treba pomoći zapadnim naoružanjem, s logističkom i promatračkom potporom. Alternativa tomu je pustiti Srbiju da do kraja nastavi etničko čišćenje i profitira osvajanjem Bosne. Zagovornici real-politike uvijek će moći reći da se s tim može živjeti u novoj Europi, ali ne smijemo zaboraviti da je moralna degradacija zarazna", zaključuje The Sunday Telegraph. GLAS AMERIKE - VOA - Program na hrvatskom jeziku; Warren Zimmermann, direktor Ureda za programe pomoći izbjeglicama pri State Departmentu, izjavio je u razgovoru za postaju da je problem izbjeglica s jugoslavenskog prostora u tome što se on "u cijelosti mogao izbjeći, i to zato što su životni standard i politička rafiniranost u bivšoj Jugoslaviji bili zaista visoki, barem u usporedbi sa standardima trećeg svijeta i istočne Europe. Sve je to odbačeno politikom agresivnog nacionalizma koju u prvom redu, ali ne i jedino, provodi srbijansko čelništvo. Ono što se događa u Bosni, dio je vrlo pažljivo isplanirane strategije da Srbi koji u njoj žive nasilno prigrabe dvije trećine njenoga teritorija. (...) Sastavni dio te strategije također je detaljno isplanirana politika da se iz tih krajeva potisne muslimansko pučanstvo". Po njegovu mišljenju, situacija s izbjeglicama na južnoslavenskom području je "specifična. Ona se razlikuje od drugih po tome što je u njoj iseljavanje stanovništa bitan cilj Miloševića i njegovih pristaša u Bosni. Oni žele da ljudi odu kako bi njihova područja naselili Srbima. Međutim, svjetska zajednica neće pristati na stanje kakvo se stvara. Gledište je Visokog povjerenstva UN i svih zapadnih vlada da ljudi koji su raseljeni iz Bosne moraju imati pravo da se vrate kućama. Nismo naivni i znamo da će trebati više vremena da se to provede, ali svijet neće prihvatiti rezultate tog etničkog čišćenja", naglasio je Zimmermann. Na opasku da u unutrašnjosti Bosne ljude prisiljavaju da potpisuju dokumente kojima se odriču svoje cjelokupne imovine i na pitanje kakvi se problemi mogli javiti u svezi s tim ako UN pokuša vratiti te ljude njihovim kućama, Zimmerrman je podsjetio na slične probleme zbog protjerivanja i bježanja ljudi u drugom svjetskom ratu na ovom području i naglasio kako su "problemi veoma složeni i kako se njima prošle srijede morala baviti konferencija UN o izbjeglicama". Zamoljen da prokomentira mišljenje da se osiguravanjem smještaja za izbjeglice zapravo pripomaže procesu etničkog čišćenja, Zimmermann je izjavio: "To je vrlo teška dilema. Iako mislim da ne možemo okrenuti leđa izbjeglicama, moramo razviti sistem koji istodobno predviđa njihovu zaštitu izvan područja opasnosti i njihovu repatrijaciju koja je suprotna konceptu etničkog čišćenja. Zanimljiva je ideja koju su iznijeli neki europski političari da se sigurno područje za izbjeglice stvori na teritoriju same Bosne. (...) Nedostatak je u tome da bi ta ideja pridonijela etničkom čišćenju, ali mislim da moramo razmotriti svako moguće rješenje. Nema dvojbe da bi za to trebalo imati pristanak bosanske Vlade, a nemoguće je odbacivati njihovo gledište da se ne bi smjelo odbacivati ništa što bi implicitno predstavljalo promjenu granica". Upitan što međunarodna zajednica može učiniti, osim upustiti se u rat za koji mnogi vojni stručnjaci kažu da bi doveo do mnogo dubljeg angažiranja, Zimmermann je napomenuo da "problem neće nikada biti riješen ako se ne riješi na svom izvoru, a to je agresivna politika sadašnje Vlade u Srbiji. Kada narod u Srbiji bude zaključio da ga politika njegove sadašnje Vlade sve više izolira od svijeta, mislim da bismo se tada mogli naći na putu k pravom rješenju", naglasio je Warren Zimmermann u interviewu. VREME (Srbija) - U interviewu listu Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog demokratskog foruma, rekao je: "Priznanje Hrvatske od strane Jugoslavije je stvar koja će se vrlo brzo dogoditi. Tome će, svakako, prethoditi priznanje Slovenije kao nezavisne države. Otuda je i priznanje Hrvatske pitanje vremena, naravno, mi bismo htjeli da se to dogodi što prije". O razlozima svog obraćanja isključivo političkim strankama Pupovac je rekao da političke stranke predstavljaju narod te "one u njegovo ime trebaju reći što je volja tog naroda. A volja naroda, sigurno, jest prekid rata, te nalaženje političkog rješenja koje će biti prihvatljivo za sve strane u ovom tragičnom raspadu bivše Jugoslavije (...) Nisam se susreo ni s kim iz SPS, što ne znači i da neću. Ipak, smatramo da razgovor s njima može pričekati. Jednostavno, nije vrijeme, jer oni imaju dovoljno svojih unutrašnjih problema. Bilo je tu nekih sastanaka s ljudima iz saveznih organa, ali nam to u ovom prvom krugu i nije bilo najvažnije". Forum se nije pojavio na izborima u Hrvatskoj jer nije politička stranka "već nestranačka organizacija koja modelira i novu srpsku politiku, kao i elemente novih srpsko-hrvatskih odnosa u Hrvatskoj", međutim, naglašava Pupovac, "ako ne učestvujemo u tim izborima, ne znači da nećemo, bilo kao organizacija ili pojedinci, sudjelovati u političkom životu Hrvatske, ili pak da nismo spremni sudjelovati u procesima koji su u interesu i Hrvata i Srba". Na pitanje koje su to političke snage na koje se Srbi u Hrvatskoj mogu osloniti, Pupovac odgovara: "Srbi u Hrvatskoj trebaju glasati za predstavnike hrvatske političke većine. Oni mogu glasati s punim povjerenjem za HNS, HSLS, SDU i druge stranke ljevice, kao i za pojedine kandidate vladajuće stranke koji su se u svojim sredinama pokazali kao ljudi od povjerenja, spremni pružiti Srbima određenu stabilnost". Što se pak tiče položaja urbanih Srba u Hrvatskoj oni su "dio srpskoga naroda koje u položaju između čekića i nakovnja. Osjećaju sve tegobe ovoga rata. Osjećaju patnje Hrvata, patnje Srba i svakako svoje patnje od kojih je najteža ta da i Hrvati i Srbi očekuju od njih da naprave ono što oni mogu učiniti samo do određene mjere: da štite Hrvate i da daju glas za zaštitu Hrvata, te da štite i daju glas za zaštitu Srba". O problemu državljastva i dobivanju domovnice Pupovac kaže: "Republika Hrvatska donijela je Zakon o državljanstvu koji je, u cjelini gledano, dobar zakon. Jedan, eventualno dva članka tog zakona mogu se osporiti", međutim, problem je u njegovoj primjeni jer "umjesto da prihvati sve koji su bili prijavljeni kao njezini građani, ona je počela sprovoditi diskriminaciju. Djelovanjem zakona, vlast u Hrvatskoj je htjela izvesti sukcesiju države i teritorija, ali ne i građana koji su bili tu. Pogođeni su nehrvati, iako smo mi zajedno sa nekim drugim političkim strankama u Hrvatskoj učinili sve da se to korigira", rekao je, između ostalog, Milorad Pupovac. (Hina) sv 030042 MET aug 92