PUNI TEKST IZVJEŠTAJA BUTROSA GALIJA VIJEĆU SIGURNOSTI UN

ZAGREB, 30. srpnja (Hina) - Objavljujemo neslužbeni prijevod s engleskog jezika punog teksta izvještaja glavnog tajnika UN-a Butrosa Galija Vijeću sigurnosti: U V O D 1. Ovaj se izvještaj podnosi Vijeću sigurnosti, oslanjajući se na rezoluciju 762. (1992.), od 30. lipnja 1992. Njegova je svrha izvijestiti Vijeće o napretku što ga je postigao UNPROFOR ostvarujući mandat što mu je povjeren u Hrvatskoj u sklopu mirovnoga plana UN-a (S/23280, aneks III). Izvještaj također upozorava Vijeće na neke od glavnih problema s kojima se UNPROFOR suočava u Zaštićenim zonama (UNPA) i pridruženim područjima pošto je UNPROFOR preuzeo svoje odgovornosti. Izvještaj sadrži informacije koje su bile dostupne do 0900 sati po newyorškom vremenu 27. srpnja 1992. I UNPROFOR PREUZIMA ODGOVORNOSTI A. zone pod zaštitom Ujedinjenih naroda 2. Kao što sam obavijestio Vijeće u mojem izvještaju od 15. veljače 1992. (S/23592) tri UNPA predviđena mirovnim planom podijeljena su u četiri sektora prikazana na priloženoj karti: sektor I (istočna Slavonija koja uključuje područja poznata kao Baranja i zapadni Srijem), sektor S (sjeverni dio zaštićene zone Krajina), sektor J (južni dio zaštićene zone Krajina) i sektor Z (zapadna Slavonija). UNPROFOR je preuzeo odgovornosti u sektoru I 15. svibnja 1992, u sektoru Z 20. lipnja 1992. i u sekotrima S i J 2. srpnja 1992. 3. Glavno postignuće zapovjednika Snaga general-potpukovnika Satisha Nambiara i njegovih Snaga od preuzimanja odgovornosti u pojedinim sektorima bilo je prekidanje kršenja prekida vatre uz upotrebu teškog oružja, kao što su topništvo i tenkovi. U razdoblju neposredno poslije preuzimanja odgovornosti u svakom pojedinom sektoru UNPROFOR je proveo, kao prvi korak, istodobno povlačenje takvog oružja na obje strane na udaljenost od 30 km od linije sučeljavanja. Ostvareno je i znatno popuštanje napetosti u sva tri UNPA, iako se i dalje događaju povremena kršenja prekida vatre, pri čemu se uglavnom koristi lako oružje. 4. Iduće značajno postignuće bilo je povlačenje JNA iz svih sektora u skladu s planom, s izuzetkom jednog pješačkog bataljuna u sektoru I, koji će se povući u roku sljedećih nekoliko dana. Istodobno, određeni broj postrojbi HV povukao se s linije fronte. 5. Prije no što je UNPROFOR preuzeo odgovornosti u UNPA, postalo je očito da JNA predaje mnogo svojeg teškog oružja lokalnim jedinicama TO i paravojnim milicijama ustanovljenim u tim područjima. Zapovjednik Snaga me izvijestio da su sve jedinice TO u sektorima I i Z predale svoje teško oružje i da je to oružje, uključujući tenkove, topništvo, minobacače i protuzračno oružje, uskladišteno na više lokacija i stavljeno pod nadzor UNPROFOR-a po sistemu "dva ključa" (vidi S/23592 para.11). Slične se akcije provode u sektorima S i J, uključujući "ružičaste zone" i očekuje se da će biti završene u sljedećih nekoliko dana. 6. Idući korak u procesu demilitarizacije bit će povlačenje pješačkih postrojbi što su sada naoružane samo lakim oružjem. One će biti ili demobilizirane, što će biti slučaj s jedinicama TO, ili će se povući na određenu udaljenost izvan granica UNPA, što je slučaj s JNA i HV. To je već provedeno u sektoru Z, a uskoro će se provesti i u drugim sektorima. Potpunom povlačenju slijedit će uklanjanje mina, što će provesti nenaoružani odredi HV i JNA (ili TO) pod zaštitom UNPROFOR-a. Taj je proces počeo u sektoru Z. 7. No, proces demobilizacije TO u sektorima usložnjen je istodobnom pojavom ojačanih postrojbi policije i milicije. Te grupe, označene kao "specijalna policija", "granična policija" itd, opremljene su automatskim puškama i u nekim slučajevima strojopuškama, u suprotnosti s odredbama plana (S/23280, aneks III, para.19) koji predviđa da će policija biti opremljena samo lakim osobnim oružjem. U mnogim slučajevima takve su grupe od JNA ili srpske TO preuzele odgovornost za držanje linije fronte; one će morati biti povučene i raspuštene. O tome se opetovano razgovaralo s lokalnim vlastima, ali zasada bez zadovoljavajućih rezultata. Zapovjednik Snaga s krajnjom ozbiljnošću prati situaciju i obavijestio me, pošto je vlastima u pitanju dao dovoljno vremena za izdavanje uputa nužnih da se postupi prema planu, kako predlaže da uskoro ostvari sukladnost s planom na potreban i odgovarajući način. B. "ružičaste zone" 8. Poslije prihvaćanja rezolucije 762 (1992.) Vijeća sigurnosti koja se bavi problemom "ružičastih zona" počelo je povlačenje teškog oružja na obje strane, kao i povlačenje snaga sučeljenih na liniji konfrontacije. Ipak, u nekim područjima s time se kasni, pri čemu svaka strana inzistira na tome da se ona druga najprije povuče. U paragrafu 3. rezolucije 762 (1992.) Vijeće je pozvalo na bezuvjetno povlačenje HV iz područja Drniša na položaje što ih je držala prije 21. lipnja 1992. No, hrvatske vlasti na najvišoj razini, kao i na terenu, inzistirale su da ono bude vezano uz istodobno povlačenje srpske TO s njezinih položaja. Dok izvještaji UNPROFOR-a ukazuju na to da su ta povlačenja općenito ostvarena, HV se još mora povući iz sela Siritovci u području Drniša. UNPROFOR poduzima napore kako bi došlo do tog povlačenja, da bi se spriječio dalji porast napetosti. Povrh toga, hrvatske su vlasti zamijenile svoju vojsku u tim područjima s hrvatskom policijom koju zasada odbijaju povući, tumačeći kako se u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti 762 (1992.) samo njihova vojska mora povući. 9. Iako u područje u kojemu se provodi misija još nisu stigli dodatni vojni promatrači i promatrači policije UN, čiji je dolazak odobrilo Vijeće, UNPROFOR je u "ružičastim zonama" uspostavio promatrački mehanizam raspoređujući privremeno neke od već prisutnih vojnih i policijskih promatrača, zajedno s mobilnim timovima pješačkih bataljuna raspoređenih u pridruženim područjima. UNPROFOR također aktivno surađuje s Promatračkom misijom EZ. Zabrinutost u tim područjima izaziva također povećana snaga i naoružanje policije na srpskoj strani. Slično tome, na hrvatskoj strani u području Drniša, izvješćuje se kako je znatan broj dobro naoružanih pripadnika policije ušao u područja iz kojih se povukla HV. 10. Vijeće će se sjetiti da je rezolucija 762. (1992.) preporučila osnivanje Zajedničke komisije, opisane u mojem izvještaju od 26. lipnja 1992. (S/24188), koja bi nadgledala i pratila proces obnavljanja vlasti hrvatske vlade u "ružičastim zonama". Drago mi je što mogu izvijestiti Vijeće da su, usprkos nekim početnim rezervama, i hrvatska vlada i srpske vlasti u tom području prihvatile taj koncept. Sastav Komisije objavljen je 17. srpnja 1992, poslije konzultacija s obim stranama i promatračkom misijom EZ. Za nadati se je da će Komisija održati prvi sastanak tijekom tekućeg tjedna, iako jedna od strana odbija sudjelovati dok hrvatske vlasti ne povuku svo svoje osoblje iz područja Drniša, a dosada još nije postignut ni sporazum o mjestu održavanja prvoga sastanka. C. područje Dubrovnika 11. Prema mirovnom planu UN što ga je odobrilo Vijeće, traži se da se JNA povuče iz svih drugih područja Hrvatske kada UNPROFOR preuzme odgovornosti u UNPA (S/23280, aneks III, para.18). Povlačenje je djelomično provedeno pošto je stigao UNPROFOR, a JNA je unilateralno povukla svoje snage s otoka Visa i Lastova početkom lipnja 1992. Ipak, snage JNA ostale su u području Dubrovnika, usprkos opetovanim naporima UNPROFOR da osigura njihovo povlačenje. Tijekom nedavnih susreta s vlastima u Beogradu, zapovjednik Snaga je obaviješten da će, s obzirom na strategijsku važnost poluotoka Prevlake, južno od Dubrovnika, koji nadzire ulaz u zaljev Boke, povlačenje JNA biti vezano s demilitarizacijom poluotoka Prevlaka i jamstvom da hrvatsko teško topništvo neće biti postavljeno tako da ga može doseći. Beogradske vlasti zatražile su prisutnost UNPROFOR-a u tom području, kako bi se osigurala demilitarizacija, sve dok slučaj što su ga iznijeli pred Konferenciju EZ o Jugoslaviji glede utvrđivanja državnih granica u tom području ne bude riješen u sklopu općeg političkog rješenja, ili dok o tome ne donese odluku Međunarodni sud pravde. Naglašeno je kako je poluotok Prevlaka nenapučeno područje površine otprilike 93 jutara, pa stoga ne bi trebalo dopustiti da ono postane uzrok sukoba; po mišljenju beogradskih vlasti to treba riješiti političkim pregovorima na Konferenciji, ili sudskom odlukom. (To su pitanje beogradski predstavnici u New Yorku također potaknuli pismom što su mi uputili 20. srpnja 1992. - S/24322). 12. Zapovjednik Snaga odgovorio je kako se o planu što ga je odobrilo Vijeće sigurnosti ne može pregovarati i da on ne može ulaziti u pitanja što nisu obuhvaćena mandatom UNPROFOR-a. Ipak, ispunjavajući svoje odgovornosti glede provedbe plana, UNPROFOR je prenio gledišta beogradskih vlasti u razgovorima s vlastima u Zagrebu 14. srpnja. Hrvatska je vlada nagovijestila svoju spremnost da razmotri mogućnost da ne stacionira svoje teško naoružanje u tom području, pod uvjetom da isto učine Srbija i Crna Gora i da situaciju nadziru vojni promatrači UNPROFOR-a. UNPROFOR sada vodi razgovore o tome kao o hitnoj stvari, u kontekstu rješavanja tog pitanja i osiguravanja najskorijeg mogućeg povlačenja JNA iz područja Dubrovnika. Ako bude postignut sporazum na naznačenoj osnovi, obratit ću se Vijeću predlažući proširivanje mandata UNPROFOR-a kako bi u njega bili uključeni i ti dodatni zadaci. II ZBIVANJA KOJA IZAZIVAJU ZABRINUTOST A. općenito 13. Očito je kako je razvoj u vezi s bivšom SFR Jugoslavijom tijekom posljednjih mjeseci radikalno izmijenio mnoge od pretpostavki na osnovi kojih je koncipiran mirovni plan UN. U tome me je kontekstu zapovjednik Snaga izvijestio o nekim stvarima koje ga zabrinjavaju, a Vijeće bi moralo odobriti dalje izmjene mandata UNPROFOR-a, kako bi im se moglo djelotvorno prići. B. protjerivanja, prisila i uznemiravanje 14. Od samog početka UNPROFOR je u UNPA suočen s korištenjem terorističkih metoda kao što su fizičko zlostavljanje, prisila, uznemiravanje, pa čak i ubijanje kako bi se nesrpske obitelji prisilile na napuštanje svojih domova. U ranijim slučajevima, osobito prije nego što je UNPROFOR preuzeo svoje odgovornosti, ta su se protjerivanje provodila posve otvoreno; upotrebom fizičke prisile obitelji su iz svojih domova ukrcavane u autobuse i kamione i prevožene u područja izvan UNPA. To je bilo najočitije u sektoru I. Otkako je preuzeo odgovornosti UNPROFOR je uspio, uz intenzivno patroliranje i nadzor na kontrolnim točkama, zaustaviti masovna protjerivanja. Ipak, i dalje se događaju pojedinačni slučajevi uznemiravanja koji rezultiraju prisilnim odlaskom ljudi iz njihovih domova, a što ostaje izvor značajne zabrinutosti. 15. U sektoru I, gdje je UNPROFOR preuzeo odgovornosti prije dva mjeseca, njegovi vojni zapovjednici i civilni policijski promatrači sačinili su detaljnu studiju situacije kakva prevladava. Iz te analize proizlazi kako su osobito na udaru, sa ciljem protjerivanja, imućni nesrbi, a posebno oni koji posjeduju kuće, vinograde i imanja. Takvim se ljudima prijeti i uznemiruje ih se na sve moguće načine, zbog čega su mnogi nesrbi koji nisu napustili područje čak ni tijekom sukoba prošle godine, poslije toga bili prisiljeni otići. Ranije se kuće prognanih pljačkalo i palilo ili uništavalo; sada ih se odmah organizirano naseljava, što upućuje na sudjelovanje, ili u najmanju ruku suglasnost, lokalnih vlasti. Civilni policijski promatrači UN dobili su izvještaje o izravnom ili neizravnom sudjelovanju policije ili milicije u tim incidentima. U drugim slučajevima istraživanja UNPROFOR-a identificirala su "kolovođe" iz redova srpskih izbjeglica iz drugih područja koji su se sklonili u sektor I. UNPROFOR još uvijek čeka rezultate obećane krivične istrage glede jedanaest identificiranih osoba koje su provele brutalno protjerivanje iz sela Tovarnika sredinom svibnja, iako je potpuni dossier koji omogućuje krivično gonjenje podnijet prije sedam tjedana. 16. Takve se akcije također provode i u dijelovima sektora J koji su pod srpskom kontrolom, te - u manjem obujmu - u sektorima Z i S. U isto vrijeme u dijelovima sektora Z koji ostaju pod hrvatskom kontrolom, UNPROFOR je izvijestio o čestim pljačkanjima i razaranjima domova Srba koji su napustili te krajeve tijekom protekle godine. Zbog svih tih kriminalnih djela zapovjednik Snaga oštro je prosvjedovao kod vlasti u Zagrebu i Beogradu i kod lokalnih vlasti, ali dosada stanje se nije bitno popravilo. Bez najjače akcije na najvišoj vladinoj razini, UNPROFOR neće moći ukloniti nedopustivu praksu tzv. "etničkog čišćenja". 17. UNPROFOR smatra kako postoji izravna veza između takvog stanja i prisutnosti velikog broja izbjeglica u tim područjima. Nesmanjenim tempom nastavlja se priliv srpskih izbjeglica u UNPA iz drugih dijelova Hrvatske, a u najnovije vrijeme i iz BiH. Izbjeglice iz Hrvatske, od kojih neki kao da ne predviđaju nikakvu mogućnost povratka svojim domovima, osobito u zapadnoj i srednjoj Slavoniji, zauzeli su - kako se izvješćuje - kuće što su ostale prazne poslije odlaska njihovih nesrpskih stanovnika. Dok oni tvrde kako imaju pravo na te kuće tako dugo dok im hrvatske vlasti uskraćuju njihove domove, zapovjednik Snaga zabrinut je jer su takve akcije dio usklađenih napora da se promijeni etnički sastav tih područja. Kada je general Nambiar izrazio svoju ozbiljnu zabrinutost glede tog pitanja na sastancima s beogradskim vlastima, njegovi su sugovornici odgovorili da oni mogu spriječiti migraciju iz Srbije i Crne Gore u UNPA, ali da to ni na koji način ne mogu učiniti u slučaju izbjeglica iz drugih dijelova Hrvatske čiji su domovi već razoreni, ili pak onih iz ratom zahvaćenih područja BiH koji izravno ulaze u susjedne UNPA. Tom problemu, koji i dalje postoji može se - po mišljenju zapovjednika Snaga - prići samo tako da se osoblju UNPROFOR-a na ulazima u UNPA dadu ovlasti da dopušta ulaz samo stanovnicima UNPA i dobronamjernim privremenim posjetiteljima. 18. Taj problem osobito uznemiruje zbog toga što plan UN predviđa povratak raseljenih osoba u njihove domove nakon što bude provedena demilitarizacija UNPA i obnovljena stabilnost do određene mjere u tim područjima. Ispunjavanje tog cilja tražit će znatne napore visokog komesara za izbjeglice UN, uz aktivnu podršku i pomoć UNPROFOR i onih tijela na razini vlade i lokalnoj razini kojih se to tiče. Identificiranje raseljenih osoba i utvrđivanje njihove želje da se vrate u ono što su, u mnogim slučajevima, ruševine njihovih nekadašnjih domova, stavlja osoblje Visokoga komesarijata UN za izbjeglice pred velike zadatke i zahtijevat će suradnju i razumijevanje svih strana. Zapovjednik snaga procjenjuje da još ne postoje uvjeti za masovni dobrovoljni program povratka u UNPA. C. nadzor međunarodnih granica 19. Otkako su strane prihvatile mirovni plan UN, a Vijeće ga odobrilo, republike u tom području dobile su međunarodni subjektivitet a tri su postale članice UN. Tijekom sastanaka sa zapovjednikom Snaga u Zagrebu, hrvatske su vlasti opetovano postavljale pitanje nadzora granica UNPA tamo gdje se one poklapaju s onim što su sada međunarodne granice. Sektor I graniči s Madžarskom i Srbijom; ostala tri sektora - s BiH. Gospodarske sankcije uvedene rezolucijom 757 (1992.) protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) dodale su novu dimenziju tom pitanju. 20. Hrvatska vlada najprije je predložila da joj bude omogućeno da preuzme nadzor graničnih ulaza i obavljanje carinskih i imigracijskih postupaka. Prihvatila je, ipak, gledište da to ne bi bilo u skladu s planom koji, kao što sam naglasio u izvještaju od 4. veljače 1992. (S/23513, para.9), isključuje obnavljanje važenja hrvatskih zakona i hrvatskih institucija u UNPA do postizanja cjelovitog političkog rješenja. U isto vrijeme, zapovjednik Snaga izvijestio je da je vlada Hrvatske osobito zabrinuta zbog promjene demografskog sastava UNPA, uzrokovane prilivom srpskih izbjeglica. Hrvatske su vlasti također izrazile zabrinutost zbog mogućeg premještanja prirodnih izvora, pa čak i rastavljenih industrijskih postrojenja iz Baranje i istočne Slavonije u Srbiju. Iako je ta zabrinutost legitimna, a čini se i opravdana, bilo bi nespojivo s planom za Hrvatsku da se obnovi važenje njezinih zakona u sadašnjim uvjetima, te uspostave njezine imigracijske i carinske vlasti, kao i policija u UNPA. Svaki pokušaj da se to učini mogao bi doista potkopati osnovu plana i izazvati rizik obnavljanja neprijateljstava. 21. Mirovni plan UN daje UNPROFOR-u izričita ovlaštenja samo da sprečava unošenje oružja, streljiva i drugog ratnog materijala u UNPA. Iako bi bilo prikladno da UN odgovori na hrvatsku zabrinutost glede nadzora granica, mandat UNPROFOR-a morao bi biti dodatno proširen kako bi mu se dale ovlasti da obavlja imigracijske i carinske funkcije na međunarodnim granicama. U slučaju sektora I, to bi uključivalo i nadzor kakav se traži u skladu sa sankcijama što ih je uvelo Vijeće sigurnosti protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore). Da bi nadzor UNPROFOR-a bio djelotvoran, Snage bi trebale biti ovlaštene odrediti službene granične prijelaze i presretati sve osobe koje bi bile otkrivene u pokušaju prijelaza granice na drugim mjestima. 22. Međunarodne granice sva četiri sektora protežu se ukupno na otprilike 639 km, s 45 kopnenih i 21 riječnim prijelazom. UNPROFOR je postavio kontrolne točke na 46 od prijelaza, a čestim patrolama pokriva druge. Čak i uz dodatno korištenje helikopterskih patrola bilo bi nepraktično pokušati provesti potpuni nadzor tih granica. Osoblje potrebno za nadzor graničnih prijelaza, a u opisane svrhe, uključivalo bi policiju, imigracijske i carinske službenike, kao i vojno osoblje. Kada bi 46 prijelaza na kojima UNPROFOR već ima uspostavljene kontrolne točke bilo otvoreno 10 sati dnevno, trebala bi dodatna 184 policajca, 276 imigracijskih i 276 carinskih službenika. (Ostalih dvadeset prijelaza smatralo bi se zatvorenima.) Većina imigracijskih i carinskih službenika mogla bi se regrutirati na terenu. Takva inovacija tražila bi i specijaliziranu administraciju kao i jedinicu za pravnu podršku od otprilike 80 ljudi, pod pretpostavkom da postoji učinkovita baza elektronskih podataka za podršku. D. humanitarno stanje u UNPA 23. Borbe u dijelovima BiH naslonjenim na UNPA i dalje stvaraju ozbiljne poteškoće u sektorima S i J. Iz humanitarnih razloga osoblje UNPROFOR-a sudjelovalo je u spašavanju i zbrinjavanju izbjeglica koji bježe od rata u BiH, iako je to tehnički izvan mandata UNPROFOR-s i iscrpljuje njegove već i sada opterećene potencijale. Srbi u UNPA u sve većoj su mjeri uključeni u sukob u BiH, a to za UNPROFOR čini demilitariziranje UNPA još težim. Osoblje UNPROFOR-a bivalo je izloženo unakrsnoj vatri između TO BiH i srpskih snaga koje su otvarale vatru iz UNPA, podržavajući Srbe s onu stranu granice u BiH. 24. Sukob u BiH u znatnoj je mjeri prekinuo gospodarske veze što su prije postojale između UNPA i drugih jugoslavenskih republika. U tom pogledu glavni je tajnik s raznih strana primio više poziva za humanitarnu pomoć stanovništvu UNPA. Odgovor sustava UN na te zahtjeve koordinirao je Odjel za humanitarna pitanja. Onim slučajevima u kojima se tražilo slanje hrane i lijekova iz Beograda bavio se Komitet za sankcije Vijeća sigurnosti koji je dao odobrenje uz pretpostavku da će pošiljke pregledati UNHCR, UNPROFOR i Međunarodni komitet Crvenoga križa, a da će odobrenje za letove i/ili konvoje kopnom dati vlade kojih se to tiče. E. osoblje i podrška 25. Na izvršavanje zadataka na području civilnih poslova i policije u sektorima i dalje utječe ozbiljno pomanjkanje osoblja i vozila opremljenih radio-stanicama. Svaki se sektor prostire na više tisuća četvornih km i obuhvaća stotine sela. Zadaci su zahtjevni, a traže iskustvo, profesionalizam i prikladni temperament. Budžet UNPROFOR-a dozvoljava samo pet profesionalnih civilnih službenika u svakom sektoru, što se pokazalo nedovoljnim čak i tamo gdje je bilo moguće uspostaviti gotovo potpuni sastav kvalificiranog osoblja. Povrh toga, dok je odnos tri policajca na jedno radiom opremljeno vozilo potreban za održavanje odgovarajućeg patroliranja, civilna policija UN za sada je rasporedila samo 86 vozila na postojećih 486 policajaca u 5 sektora, dva stožera i u "ružičastim zonama." Slični logistički problemi muče sve službe za civilne poslove. Zbog toga je dosada bilo praktično nemoguće, čak i ako se radilo bez prekida, na odgovarajući način ispuniti mandat UNPROFOR-a na polju političkih i policijskih zadataka, a dijelovi sektora još uvijek nisu pod odgovarajućim nadzorom. Otkako je prihvaćena rezolucija Vijeća sigurnosti 743 (1992), zadaci su se povećali u Sarajevu, u "ružičastim zonama" i drugdje. Kako mirovni plan bude ulazio u sljedeće faze primjene, potreba za civilnim osobljem znatno će se povećati. U tim je uvjetima zapovjednik Snaga preporučio da broj civilnih službenika u UNPROFOR bude povećan od 33 na 60, uz dalje povećavanje osoblja za potporu. To ne isključuje dodatno osoblje koje bi bilo potrebno za službu na međunarodnim granicama u sektorima, kao što je naznačeno na drugim mjestima u ovom izvještaju. III PRIMJEDBE 26. Sretan sam što mogu izvijestiti da je UNPROFOR ostvario opisane uspjehe u primjeni svojeg mandata u Hrvatskoj, usprkos pogoršavanju situacije u BiH. Ti su uspjesi, u značajnoj mjeri, rezultat suradnje različitih strana. To ostaje bitni uvjet za učinkovitost Snaga. Želio bih izraziti osobitu zahvalnost Vladi Hrvatske zbog fleksibilnosti što ju je pokazala izlazeći ususret naporima zapovjednika Snaga da pronađe rješenje za pitanje "ružičastih zona." 27. Usprkos svemu problemi ostaju, osobito u vezi s obilatim naoružanjem lokalne policije u UNPA i nastavljanjem progona nesrba u nekim područjima, te uništavanjem srpske imovine u drugima. Prerano je još da bi se izvijestilo kako je UNPROFOR uspio demilitarizirati UNPA i uspostaviti tamo svoju punu vlast, ili da postoje uvjeti za dobrovoljni povratak raseljenih osoba u njihove domove - što je aspekt mirovnog plana UN kojemu pridajem osobitu važnost. Zapovjednik Snaga me uvjerava da će on i njegovo osoblje, kojima odajem priznanje zbog odlučnosti, diplomatske vještine i teškog posla u kojem ne posustaju, nastaviti poduzimati sve napore da bi ostvarili primjenu svih aspekata mirovnog plana. 28. Ovaj je izvještaj utvrdio dva slučaja u kojima, prema ocjeni zapovjednika Snaga, treba proširiti postojeći mandat UNPROFOR-a, ako se želi da on uspije u stvaranju mirnih, pravednih i stabilnih uvjeta u UNPA, dok traju pregovori o cjelovitom političkom rješenju. Zapovjednik Snaga je konkretno preporučio da UNPROFOR dobije ovlasti za nadzor nad ulaskom civila u UNPA (para. 17) i da dobije ovlasti za obavljanje imigracijskih i carinskih poslova na granicama UNPA tamo gdje se one poklapaju s međunarodnim granicama (para. 22). Zapovjednik Snaga preporučio je također povećanje broja civilnog osoblja UNPROFOR (para. 25). Ako Vijeće sigurnosti to odobri, to proširivanje mandata i jačine Snaga došlo bi nakon dva prethodna proširenja u vezi sa sarajevskom zračnom lukom ( Rezolucija 758 - 1992) i s "ružičastim zonama" ( Rezolucija 762 - 1992). Dodatno postoji mogućnost da od UNPROFOR-a bude zatražena vojna prisutnost na poluotoku Prevlaci kako bi se osiguralo njegovo demilitariziranje ( para. 11 gore). 29. Posljednje preporuke zapovjednika Snaga govore o obujmu u kojem razvoj situacije u nekadašnjoj SFR Jugoslaviji uvlači UNPROFOR u kvazivladine funkcije, koje prelaze okvire uobičajene prakse održavanja mira, imaju značajne posljedice glede sredstava, a mogao bi potaknuti zahtjeve za još većim angažiranjem UN u tom kriznom području. Kao što sam objasnio članovima Vijeća sigurnosti, posebno u mojem izvještaju o stanju u BiH od 21. srpnja (S/24333), pratim taj trend s određenom nelagodom, u svjetlu mnogih drugih zahtjeva što traže pozornost UN i korištenje njihovih izvora. No, zapovjednik Snaga čvrsto je podupro svoje preporuke pa ja smatram da one trebaju biti prihvaćene, ako se ne želi ugroziti već poduzete napore Vijeća sigurnosti u Hrvatskoj, ograničavajući mandat UNPROFOR-a na nadzor vojnih pokreta, zbog toga što Snage ne raspolažu potrebnim brojem civilnog osoblja. Namjeravam uskoro podnijeti Vijeću sigurnosti preliminarnu procjenu financijskih implikacija tih preporuka. (Hina) tj 300835 MET jul 92