IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 7. svibnja (Hina) NEW YORK TIMES (SAD) - "Prezamršeno, kaže lord Carrington, pregovarač EZ, odbijajući odrediti krivca za krvoproliće u Bosni. Prezamršeno, kaže Lawrence Eagleburger, zamjenik državnog tajnika, držeći da su svi krivi. Prezamršeno, kažu pomoćnici državnog tajnika Jamesa Bakera, koji bježi od Bosne poslije nesuvislih pokušaja zaustavljanja nasilja", ističe se u uredničkom komentaru. Zašto je sve tako zamršeno, pita se komentator. "Srbijanski moćnik Slobodan Milošević odgovoran je za agresiju na Bosnu", ističe, pitajući se zašto se ne bi gospodarski i politički izoliralo Srbiju, dok Milošević ne prekine agresiju i ne povuče se." Komentator napominje da "Milošević, kako bi opravdao pljačke, tvrdi da Muslimani prijete srpskoj manjini", međutim, ističe, "jedinu pravu prijetnju predstavlja srbijansko otimanje zemlje od bespomoćne Bosne. Želi li Srbija zaštiti sve Srbe u Bosni, a Hrvatska sve Hrvate, Bosna će biti uvučena u beskonačni rat. Demokracija, koja svima daje prava, i pod zaštitom promatrača UN, može donijeti mir." Komentirajući politiku Washingtona, komentator upozorava da se on "ponaša kao da to ne može omogućiti bez vojne intervencije", te dodaje da "se mnogo toga može učiniti i bez nje. Može ubrzati ukidanje članstva Srbije u KESS-u. Mogao bi ohrabriti ostale da uskrate priznanje Srbije kao legalne nasljednice Jugoslavije, i izbaciti Miloševićev režim iz ostalih međunarodnih institucija. I može zatražiti od UN da Srbiju proglasi agresorom na Bosnu, i tako pripremiti oštre gospodarske sankcije svjetske zajednice." Takve bi akcije, zaključuje komentator, "mogle dati pravo značenje 'kolektivnom angažmanu' u promicanju mira - dobro odabranim Bakerovim riječima kojima opisuje politiku SAD poslije hladnoga rata. I takve bi akcije mogle ohrabriti druge Srbe, u Srbiji i izvan nje, koji se suprotstavljaju Miloševićevim krvožednim ambicijama." LA REPUBBLICA (Italija) - "Polagano raspadanje federalne republike Jugoslavije zbir je političko-diplomatskih pogrešaka, posmrtnih osveta i besmislenog nasilja za koje nitko nije lišen odgovornosti: ni nesigurna i podijeljena Europska zajednica, ni ravnodušne, i čak štoviše (prema Beogradu) popustiljive Sjedinjene Države, niti - na kraju - sablasno spori Ujedinjeni narodi, piše u komentaru na naslovnoj stranici Paolo Garimberti. U nastavku komentara se, između ostaloga, kaže: "U ratu u Hrvatskoj bili su vrlo očiti hegemonistički ciljevi Slobodana Miloševića, prljavi manevri vodstva savezne armije kako na terenu tako i u vrhovnim zapovjedništvima ili pak zvjerski poziv na klanje od strane srpskih milicija. Međutim ako su Srbi bili 'najgori', Hrvati sigurno nisu bili dobri. Unatoč raširenoj namjeri da ih se opiše samo kao žrtve agresije, zaista je teško hrvatsko vodstvo smatrati bezgrešnim demokratima imajući u vidu da su dopustili, možda i poticali da njihove jedinice teroriziraju svim sredstvima srpsku manjinu. Jedan je liberal-demokrat izvan svake sumnje, kao što je Ralf Dahrendorf, tvrdio u interviewu ovom listu kako Hrvatska nije zaslužila međunarodno priznanje upravo zbog toga što postupanje prema manjinama nije u skladu s općepriznatim pravilima. (...) Ova klaonica traje već dva mjeseca premda je Europa toga postala svjesna tek u posljednja dva tjedna pokušavajući, kao što je uvijek radila u jugoslavenskoj krizi, 'zatvoriti štale nakon što su volovi pobjegli', s rezultatom da je morala potvrditi svoju nemoć. I izazvati jednu od najvećih europskih tragedija u posljednjih četrdeset godina: prema podacima Visokog komesarijata za izbjeglice, deset posto stanovništva ostalo je bez kuća, a 480.000 osoba je u potrazi za sigurnim obitavalištem, što je najmasovnije iseljavanje civila od kraja drugoga svjetskog rata. Još jednom se međunarodna zajednica pita što činiti kako bi se zaustavila nova balkanska tragedija. Najadekvatniji odgovor bile bi sankcije i diplomatske mjere, u prvom redu prema najvećem krivcu - vladi u Beogradu: odbijanjem, na primjer, priznanja nove 'mini Jugoslavije' koju su Srbija i Crna Gora tek osnovale u namjeri da bude legitiman nasljednik pokopane federativne republike. Ali, kao što uči iskustvo, ta i druge mjere (koje ne bi trebale mimoići ni Hrvatsku) mogu se pokazati potpuno nedjelotvornim, jer, kako objašnjava Robert Badinter, predsjednik Ustavnog suda Francuske i i Arbitražnog povjerenstva za Jugoslaviju: nerješavanje sukoba ovisi prije svega o činjenici da sadašnjim ratovima Jugoslaveni primaju osvetu za prošlost - oko za oko, zub za zub. Zar je zaista to jedini zakon na kojemu se može temeljiti 'plamena Europa' rođena iz pepela komunizma?" (Hina) 070527 MET may 92