IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 5. svibnja (Hina) INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE - List donosi komentar pod naslovom "Jednostavno rečeno, to je srpska otimačina zemlje". Interes Zapada za bosanski konflikt prigušen je, među ostalim, tvrdnjama da je situacija prezamršena da se razumije te da sve strane snose krivnju. No mnogo toga nije nimalo zamršeno, tvrdi list. "U načelu radi se o srpskoj otimačini zemlje", kaže zapadni diplomat u Beogradu. No iako odbijaju službeno to izjaviti, bojeći se gubitka svih diplomatskih veza sa Srbijom, zapadni diplomati i međunarodni humanitarni radnici na terenu potpuno se slažu oko toga što zapravo radi srbijanska vlada. Oni kažu da srbijanska vlada koristi nadmoćnost savezne vojske da njome podupire srpske neregularne snage, koje teroriziraju gradove s muslimanskom većinom, protjeruju stanovnike, ubijaju neke od onih koji se odupiru, spaljuju domove, kamionima odvoze otetu imovinu, kradu međunarodnu pomoć u hrani namijenjenu muslimanskim izbjeglicama, strogo ograničavaju pristup Zapadu u gradove gdje su počinjena zlodjela i istodobno za svo nasilje optužuju muslimanske i hrvatske provokacije. Slobodan Milošević i viši dužnosnici njegove vlade tvrde da velika antisrpska zavjera povezuje mračne snage Vatikana, Njemačke, islamskog fundamentalizma i američkog imperijalizma. Milošević tvrdi da nema nikakvih poluvojnih grupa u Srbiji i da niti jedna nije prešla u Bosnu, no mnoštvo stranih svjedoka tvrdi da su njegove izjave lažne, piše list. THE SPECTATOR (V.Britanija) - "Evo jednostavne zagonetke za one koji su ovih dana slušali vijesti BBC-a o Bosni. Kada pobuna nije pobuna? Kada invazija nije invazija? Kada vlada nije vlada? Na sva tri pitanja odgovor je: Onda kada je 'zaraćena strana', piše komentator, i nastavlja: "paraliza prosuđivanja koju pokazuju BBC-jevi urednici vijesti samo je jedan primjer sve veće paralize mišljenja i politike Zapada u ovom problemu. Ali to je posve sigurno najekstremniji primjer. Da je netko slušao samo BBC, mogao bi pomisliti da su sve što se događalo u Bosni uzrokovale više sile". Svoje tvrdnje autor potkrepljuje navodeći dio BBC-jeve vijesti o otmici šest kamiona UN koju su počinili pripadnici srpskih neregularnih jedinica: "Napori da se izbjeglicama dopremi pomoć spriječeni su kršenjem reda i zakona". Komentirajući to izvješće autor ističe da je to prvi put u povijesti da je zabilježeno da je kamion otelo kršenje". Komentator zatim napominje da je "jedini autoritet koji se približio BBC-jevu kutu suzdržljivosti posebni pregovarač EZ lord Carrington". On je naime prošlog tjedna (kad su srbijanske snage okupirale gotovo dvije trećine bosanskog teritorija) objavio: "Svi su krivi za ono što se događa u Bosni i Hercegovini", podsjeća autor, napominjući da je lord Carrington, "što je još čudnije" dodao : 'a čim se postigne prekid vatre, neće biti potrebe da se bilo koga optužuje'. Čak ni Foreign Office, dodaje komentator, "nikada nije izjavio našto tako glupo". "Iza ovog vela pomračenja", ističe komentator, "prava priroda onoga što se dogodilo u Bosni, mnogo je jednostavnija. Glavne je točke u svom govoru prije sedam mjeseci iznio zamjenik vođe vladajuće SPS: rekao je da će u novu Jugoslaviju ući Srbija, Crna Gora i samozvane 'autonomne srpske pokrajine' u Hrvatskoj i Bosni. Okrnjenoj muslimanskoj Bosni bit će dopušteno da postoji, ali će biti gotovo potpuno opkoljena srpskim teritorijima. Taj plan nije, dakle, uključivao samo odcijepljenje nekoliko srpskih enklava od Bosne, nego i prekrajenje karte kako bi se bolje povezale enklave u neprekidnom opkoljavanju teritorija. Za to je bila potrebna politička smicalica i vojna snaga". Smicalica je, drži autor, "bila najlakši dio, s obzirom da joj je asistirala dobronamjerna, ali sudbonosna glupost EZ". Podsjećajući zatim na pregovore i srpski prijedlog kantonizacije Bosne kojem su se suprotstavili Hrvati i Muslimani "djelomično je bilo geografski besmisleno, a dijelom i zato što što je to bio očiti srpski preludij u drastičnu separaciju". Komentirajući ponašanje EZ, autor napominje da je ona "nemetnula ovo 'rješenje' bosanskoj vladi, pretvorivši ga u uvjet za priznanje Bosne kao neovisne države", a takav je i "pseudovlasnički interes koji je EZ pokazala u jugoslavenskim poslovima, kako bi samo postojanje neovisne Bosne bilo prikazano kao usluga". U nastavku autor ističe kako je moguće da bi "srbijanski plan komadanja Bosne bio započet prije ili kasnije, sa ili bez nespretne intervencije EZ". Jasno je međutim, napominje, da je "najavom roka priznavanja republike, i uvećavajući važnost te odluke EZ" zapravo namjestila sistem za aktiviranje srbijanskog nasilja. (...) Pišući zatim kako je "kad je dan znak za početak nasilja, bilo jednostavno koordinirati napore srpskih gerilskih snaga i potporu i moć vojske pod srbijanskim zapovjedništvom, kako bi se muslimanski gradovi ispraznili i pripojili srpskim područjima na karti", autor ističe da je "sljedeći korak u planu ostvaren proglašenjem srbocrnogorske 'republike', koje ustav omogućava drugim teritorijima da joj se pridruže". Milošević je, upozorava autor, "odustajući od privida da održava staru federativnu Jugoslaviju, saveznu vojsku bacio u limb: ona ne pripada njegovoj novoj republici, a otklonjen je i posljednji trag opravdanja njezinih operacija u Bosni". Kad bi EZ i UN, napominje na kraju, "bili malo pronicljivi, ustrajali bi sada na podvrgavanju te vojske nadzoru UN (a osobito njezina streljiva i teškog naoružanja). No, to se najvjerojatnije neće dogoditi tako dugo dok EZ vjeruje da su oni koji pucaju jednako krivi kao i oni koje ubijaju". (Hina) 050555 MET may 92