KONFERENCIJA O JUGOSLAVIJI U BRUXELLESU

BRUXELLES, 1. travnja (Hina) - U bruxelleskoj palači "Egmont" gdje je od početka godine sjedište Mirovne konferencije o Jugoslaviji, lord Carrington je ponovno danas okupio predsjednike svih šest republika bivše Jugoslavije - najprije na posebne razgovore, potom na zajdnički, plenarni sastanak. Engleski je diplomat na kraju konferencije bio prilično oprezan u ocjenjivanju tog pregovaračkoga kruga: hvalio je "veliki napredak" u pregovorima o BiH i "značajan korak naprijed" u pogledu otvaranja ekonomskih veza, prometa i komunikacija. Manje je bio zadovoljan u ocjeni ostalih tema 11. konferencijskog kruga, posebno oko naslijeđa bivše jugoslavenske države. Tu se, kaže, javljaju i načelni sukobi o tome koje države nasljeđuju jugoslavensku federaciju, i "mnogo praktičnih problema". Razlike su se na prvom koraku pokazale velikima, utoliko većima što je Srbiji i Miloševiću ostalo još jedino da spašavaju "malu Jugoslaviju" da bi opravdali pred vlastitom javnošću - neuspjeh koji su doživjeli na projektu "velike Srbije". Srbijanski predsjednik i njegov "mali saveznik" iz Podgorice traže da im se prizna pravo kontinuiteta i pravo nasljedstva na Jugoslaviju; tako u diplomatskoj borbi ne bi izgubili sve, jer u ratu nisu dobili ništa. Važnost i aktualnost pitanja nasljeđivanja bivše SFRJ u svom govoru je istakao i predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman i ponovio to u razgovoru s novinarima: da Srbija i Crna Gora žele pravo nasljedstva kako bi izbjegle proceduru međunarodnog priznanja i davanja prava manjinama. No, za to nemaju uporišta u načelima Mirovne konferencije, rekao je Tuđman. Isto je stajalište zastupao i predsjednik Slovenije Milan Kučan kad je problem nasljedstva postavio kao pravo šest ravnopravnih republika. Ako se dvije (republike) udruže, to je nova država i ne može automatski uživati kontinuitet. Kako će dalje teći pregovori o sukcesiji? Vjerojatno će se ubrzati (što izričito traži i predsjednik Tuđman) kako bi se ubrzala i Konferencija. Lord Carrington je portugalskom diplomatu Grainhu do Valeu (Grainju do Vale) povjerio da vodi taj osjetljivi dio Konferencije, a bivšeg francuskog ministra za kulturne veze s inozemstvom, a sadašnjeg Mitterrandova (Miteran) savjetnika Thierryja de Beaucea (Tjeri d Bos) postavio je za svog zamjenika i povjerio mu drugu osjetljivu zonu (ne)sporazuma - ljudska prava i prava manjina. Iz Carringtonove dopune - da se to odnosi "kako na Krajinu tako i na Kosovo", koliko god se takva usporedba činila nategnutom, nepreciznom, pa i netočnom, dade se zaključiti da Srbija neće izbjeći da se na dnevni red stave i pitanja manjina u Srbiji. Čini se da lord Carrington sve više usmjerava Konferenciju na konkretna sporna pitanja. Na to ga navode i impulsi koje dobiva iz republika: Slovenija mu je, kaže, dostavila "listu onoga o čemu traži da se odlučuje brzo"; Hrvatska je, u tom pogledu, posebno naglasila pitanje zračnog prostora, s obzirom na to da postoji zabrana prometa - što treba "riješiti brzo"; Srbiji je, osim nasljedstva, najviše do toga da se skinu ekonomske sankcije, jer se, tobože ponaša "konstruktivno" i da se otvore ekonomske veze, ili kako Milošević kaže "jugoslavenski ekonomski prostor". Konferencija je, istina, objavila posebnu rezoluciju kojom poziva na ukidanje svih unutrašnjih restrikcija i diskriminacijskih mjera, kao što su kvote ili dažbine, i to traži od onih koji su ih uveli, te da se uspostavi slobodni protok - prometna mreža, razmjena struje i nafte, kretanje ljudi, pravni položaj poduzeća... Slovenski predsjednik Kučan nije bio suglasan da se takvim načelnim zaključkom izjednačavaju i one republike koje su uvodile diskriminacijske mjere i one koje su bile žrtve, a same ih nisu uvodile. Ne osporavajući ni potrebu ni mogućnosti slobodne trgovine, gospodarskih veza i komunikacija, predsjednik Tuđman je u razgovoru s novinarima rekao kako su ekonomski odnosi "stvar suverenih država". "Mi smo zainteresirani za slobodnu trgovinu, za gospodarske veze i slobodno kretanje ljudi, ali prije toga treba uspostaviti mir i to da se države međusobno priznaju." Hrvatski predsjednik je optužio "ostatke jugokomunističke armije" i "srpske agresore" da žele iskoristiti dolazak plavih kaciga kako bi nastavili ratovanje i izazvali hrvatske snage na "šire sukobe". Od Europske zajednice i Vijeća sigurnosti UN on traži da se postave "određenije" i da zatraže od "okupatorske armije" da ode s hrvatskih područja i od tamo kamo dolaze mirovne snage, i kamo ne dolaze, kao što je područje oko Zadra, Šibenika i oko Duborvnika, ili otoci Vis i Lastovo. Postavio je i rok: 15. svibnja. Zatražio je također da se Hrvatskoj oslobodi zračni, kopneni i pomorski promet. "Lord Carrington pokazuje razumijevanje i suglasnost, ali nas upućuje na UN", kaže dr.Tuđman. "To je, međutim, problem Mirovne konferencije". Za predsjednika Hrvatske značajan je podatak da će lord Carrington izvijestiti Vijeća ministara u Luxembourgu o stanju mirovnih pregovora; sam očekuje "plodne zaključke" u vezi s BiH i Makedonijom i ističe da bi priznanje tih dviju država pospješilo pregovore o nasljeđivanju i o ekonomskim odnosima. (Hina) fp 012246 MET apr 92