PREGLED PISANJA TISKA "VJESNIK" : OSTAVINSKA RASPRAVA

"VJESNIK" : OSTAVINSKA RASPRAVA ZAGREB, 22. veljače (Hina)- "Komentator "Vjesnika" Vlado Rajić piše u subotnjem komentaru "Ostavinska rasprava" o nužnosti da hrvatska gospodarska politika u primirju nađe vremena "za promišljanje odnosa sa susjedima, Europom i onima iz svijeta koji imaju što kupiti na ovdašnjoj tržnici". On ističe kako Slovenija poduzima sva dipomatska i druga sredstva da bi se u definiranoj situaciji našla sa što je moguće jasnijim računima. "Deželin ministar financija Dušan Šešok razgovarao je s predsjednikom pariškog kluba Tricherom, predstavnicima belgijske i francuske vlade o 'jugoslavenskim dugovima '. Ishod? Slovenci su uspjeli izazvati simpatije tvrdnjom da bi svaka od bivših jugoslavenskih republika trebala otplaćivati onaj dio duga koji je lociran na njihovom teritoriju. Što se tiče tri milijarde dolara saveznog duga, Slovenci su predložili participaciju u odnosu na udio u deviznim rezervama savezne kase. Naravno, izražen je puni oprez prema tvrdnji Narodne banke Jugoslavije da su rezerve s lanjskih devet svedene 'na jedva dvije milijarde'", piše Rajić i ističe da Slovenci osim o prošlim vremenim vode računa i o budućnosti pa su već utvrđene kreditne linije s bankama Belgije i Francuske. Autor zatim piše da je "slovenski izlet u financijsku Europu samo naznaka koji to poslovi čekaju ostale hrvatske susjede pa i hrvatske državne predstavnike." "Miloševićeva je administracija 'svoje učinila'. Na narudžbu, već prije nekoliko mjeseci, odgovorio je Institut za ekonomska istraživanja u Beogradu koji je 'izračunao' da je dug Slovenije i Hrvatske prema federaciji 'preko tristo milijardi dolara'. Da bude jasno, računica je izvedena prema 'logici' koju su Milošević i Bulatović pokušali utvrditi prošloga tjedna u Titogradu zacrtavanjem novoga 'jugoslavenskog ustava'. Igra je to na kartu jednog od triju mogućih rješenja o sukcesiji država slijedom međunarodnih konvencija, po kojem država sukcesor (a na to pretendiraju Srbija i Crna Gora) ima pravo naknade negdašnje zajedničke imovine koja je sada na teritoriju država što su se opredjelile za samostalnost i suverenost. Očito, Slovenci su tu, ma kako smiješnu računicu, dočekali ozbiljno i na pregovore otišli upravo tamo gdje se o tome odlučuje. Privreda BIH i Makedonije nalaze se na situ korištenja tzv. jugoslavenskog dinara kao jedinog sredstava plaćanja , dinara čije odštampavanje na Topčideru određuje i njegovu vrijednost (ekonomsku) i njegovo zančenje (političko). U tim uvjetima Hrvatska bi, kao buduće partnere, mogla zateći te dvije republike kao 'izmuzene' gospodarske prostore u kojima bi potreba za robom daleko premašivala platežne mogućnosti i stanovništva i privrede. Uostalom Hrvatska se, kao zemlja imigracije suočila u trenutku uvođenja hrvaskog dinara s problemom ekonomske egzistencije obitelji ključnog dijela svojih građevinskih radnika iz BiH. Tome je privremeno doskočeno u razlici u cijeni DEM u Hrvatskoj (oko 70 HRD) i BIH (120 YUD). Ali, to je rješenje krize, a ne stabilnih gospodarskih odnosa u kojima na primjer- i opet danas- nakon srpskoga embarga na hranu, hrvatski proizvođači igraju kartu povećanja cijena, a hrvatski trgovci na uvoz hrane u korist tamošnjih potrošača, primjerice iz Madžarske. Dogovaranje trgovinskih protokola sa Slovenijom ali i ograničenje uvoza drva i nekih drugih proizvoda iz BiH dvije su krajnosti hrvatske gospodarske strategije o kojoj ne odlučuje privreda već država. Ista ona koja je u korpusu propisa namijenjenih privredi za sebe osigurala previše istaknuto mjesto . Očito, hrvatski gospodarski odnosi na svim trima spomenutim razinama bit će utemeljeni na gospodarkim principima koji će vrijediti unutar njezinog državnog habitusa. A taj će pak, itekako ovisiti o sposobnostima vlasti i same privrede da se othrvaju naletima uravnilovke, amortizacije, neimaštine državnim sredstvima, logike jednakih želudaca, izuzetaka od tržišne orijenatacije uime nekakavih drugih doprinosa pojedinaca i sredina. Posebno ako se trenutačno nerazvijena Hrvatska ( ne samo porušena,ne spaljena i opljačkana, nego neazvijena sa svim konotacijama toga pojma koje poznaje polaznik prve godine ekonomskog fakulteta) ne pojavi i gospodarski i politički kao kriterij po kojem će hrvatska ekonomska politika vući svoje poteze, " zaključuje Rajić. (Hina) 220216 MET feb 92