PREGLED PISANJA DNEVNOG TISKA IZ HRVATSKE VEČERNJI LIST - ŠTO HOĆE SRBI

VEČERNJI LIST - ŠTO HOĆE SRBI ZAGREB, 1. veljače, (Hina)- "Samouvjerenost s debelom primjesom bahatosti, kojom je Milan Babić poručio izaslaniku UN Marracku Gouldingu da, ako želi s njim razgovarati izvoli doći u Knin, može se okrstiti kalabićevskom. Osim toga opsesija širenja srpske države samo dodatno pokazuje kolika je u njemu i u onima koje reprezentira duboka opsjednutost idejom koja je desetljećima duhovno hranila četništvo, a koja se u biti svodi na prisvajanje i otimačinu tuđega. Prethodno se tuđe uporno i ustrajno proglašava valstitim, pa se sam čin otimačine i ne doživlajva kao krađa nego kao ostvarivanje srpskog 'prirodnog prava', piše u članku "Što hoće Srbi?" u revijalnom subotnjem broju "Večernjeg lista komentator Milan Jajčinović. Autor zatim ističe da Babić i njegovi ortaci po Slavoniji i Srijemu žele to prirodno pravo protegnuti na cijelo područje koje su proglaslili svojim, pozivajući se na svoje intelektulane prethodnike i oslanjajući se na armiju. Jajčinović nastavlja: "Milan Babić, Goran Hadžić i drugi vođe srpskoga naroda kažu nisu protiv dolaska vojnika Ujedinjenih nacija, ali da to bude onako kako oni žele. Oni bi da mirovne snage razdvoje zaraćene strane, a ako to ne bi išlo, onda da ih razmjeste tako da zapravo štite svaki srpski zaselak u Hrvatskoj... .. Krajiške vođe bi da snage Ujedinjeih nacija sankciniraju postojeće stanje, da štite ono što su zauzeli, da u stvari za svagda obilježe 'srpske granice. U protivnom njih vojnici s plavim šljemovima uopće ne zanimaju. Zapravo na ta područja koje kontroliraju njihove milicije, vojska i četnici ti vojnici UN i ne bi imali koga drugoga štititi (što im je također trebala biti zadaća). Tamo naime više nema Hrvata. Krajiške vlasti su ih protjerale nadajući se da će s vremenom na neki način okameniti postojeće. Sada u dolasku mirovnih snaga koje bi se razmjestile po njihovom i kostićevom planu, vide jedinstvenu priliku da napokon učvrste i ozakone ono što su okupirali, od čega su naumili stvoriti svoju državu. Način na koji se želi stvoriti 'Srpska država Krajina' ima sva obilježja poznatih četničkih metoda . U njezino je osnovi 'etničko čišćenje'zauzetih prostora. Ta se metoda u SDK najsustavnije provodi. Zahvaljujući njezinoj dosljednoj primjeni, danas na prostoru predviđenom za stvaranje zamišljene zapadne srpske države više zapravo i nema Hrvata. Od svih hrvatskih naselja ostala je samo Sunja i osam sela Posavine, Komarevo i Mošćenica ispred Siska te dva -tri sela na Kupi kod Petrinje. Sve ostalo je srušeno, pokradeno i avarski poharano. To dokazuje da je na djelu četništvo, njegovov kontinuitet.... Autor zatim, kao "slijed zločistava" navodi pismo jednog čitatelja koji opisuje kako su četnici na samom početku NDH, dok još nije bilo bilo organizirnaog zločina prema Srbima, nasrnuli na hrvatska sela u srpskom okruženju (13., 14. i 15. travnja pokolj Hrvata i Muslimana kod Čapljine, zatim u selima kod Mostara, paleži župa i ubojstva župnika kod B. Petrovca u B. Grahovu, Drvaru...) Također spominje kako su Hrvati na početku rata nestali i iz Udbine, Kulen Vakufa, Ključa, Bosanskog Grahova, zatim kako više ne postoje ni hrvatsko selo na Papuku- Španovica, kojeg su nakon što su Hrvati raseljeni došljaci prekrstili u Novo Selo, pa kako je Zrinj ostao samo mrtvi toponim, itd. "Što nije 'očišćeno' tada došlo je na red danas. Što nisu učinili djedovi i očevi žele učiniti unuci i sinovi." Jajčinović zatim ističe kako je danas mnogo manje Srba "partizana" na hrvatskoj strani nego ih je bilo među Hrvatima 1941."Srbi partizani su zapravo su danas zapravo samo oni na hrvatskoj strani. Onih na "slobodnom teritoriju " je mnogo više. A najviše šutljive većine. Komentator podsjeća na ulogu koju je u "sijanju paranoje o ustašodinoj hrvatskoj vlasti" odigrao dr. Jovan Rašković, na slučaj Mlinar, na ubojstvo Gorana Alavanje i zaključuje: Nekadašnji šibenski psihijatar se povukao. No, učinak njegovih masovnih psohološko-psihijatrijskih seansi prisutan je i dalje. Ne uspije li se dosadašnji vojno- četnički- milicijski uradak ozakoniti politički, a budući da je iracionalna potka nastojanja za srpskom državom toliko jaka da s Hrvatima ne želi nikakvog sporazuma, nastavak rata nameće se kao neminosnost. Sukladno tome , posljedično će u Hrvatskoj sve više rasti i broj onih koji će biti sve uvjereniji da je Šešelj bio u pravu, da je doista na djelu kolektivno četništvo i srpska generalna krivnja." (Hina) vk 010241 MET feb 92