PREGLED PISANJA DNEVNOG TISKA IZ HRVATSKE VJESNIK - HLAĐENJE USIJANIH GLAVA

VJESNIK - HLAĐENJE USIJANIH GLAVA ZAGREB, 1. veljače (Hina) - Današnji "Vjesnik" donosi komentar Hide Bišćevića "Hlađenje usijanih glava". Autor piše da pregovori o upućivanju mirovnih snaga UN u Hrvatsku zbog provedbe odluka EZ o suverenitetu republika u postojećim granicama ulaze u završnu fazu, koja je, ocijenjuje komentator, po prirodi obilježena rastućom nervozom i neizvjesnostima. On navodi da su posljednji razgovori na relaciji Beograd - Knin - Zagreb uz prateću diplomatsku igru posrednih pritisaka i manipulacija medijskim izjavama izazvali novu uznemirenost u javnosti. Bišćević piše da su brojni već pokrenuli lavinu optužbi na račun UN diplomacije ponovno govoreći o "antihrvatskoj zavjeri" po, kako ističe "već viđenom hrvatskom receptu" i zaključuje " da se još jednom potvrdila poražavajuća spremnost brojnih hrvatskih političkih i medijskih poslenika da zbivanja tumače na način koji Hrvatskoj nanosi štetu". Bišćević podsjeća da međunarodne institucije ranga EZ ili UN ne donose rezolucije da bi brzopleto mijenjale njihov politički smisao, tako da, kako naglašava, nema načina da mandat snaga UN bude u suprotnosti s odlukama EZ i "haaškom formulom" i dodaje da nitko, pa ni SAD koje, kako ističe "izazivaju odviše nepotrebna zazora u dijelu hrvatske javnosti", zapravo ne odustaje od načela nepovredivosti i nepromjenjivosti granica silom. S tim u vezi, autor komentira da nema načina da se dodatnim pregovorima promijeni karakter tzv. Vanceova plana i da UN- snage budu čimbenik teritorijalnog prekrajanja međunarodno priznate Republike Hrvatske i to, kako dodaje, u trenutku kada "Washington nedvosmisleno i opetovano naglašava cjelovitost republika i kada na promjeru BiH gotovo demonstrativno pokazuje spremnost da osigura poštivanje svih (!) postojećih granica". Bišćević navodi i da je gungula koju stvaraju Hadžić, kao Miloševićeva marioneta "koja je dogovoreno prva popustila" te Milan Babić koji još "hini neposluh i samostalnost" samo oblik Miloševićeva kupovanja vremena i ucjenjivanja s konačnim statusom BiH. Nadalje, autor drži da se taktika u kojoj UN- izaslanik dolazi kao prijenosnik onih zahtjeva "Krajine" za koje zna da ih Hrvatska ne može prihvatiti," može i mora shvatiti kao oblik pritiska na Beograd, a ne kao popuštanje Kninu kako su to mnogi zaključuju", ocijenjuje autor. Istodobno analizira diplomatske izjave o tome "da se nisu stekli uvjeti za dolazak plavih šljemova" i drži da se mogu tumačiti i kao "prešutno- posredno prihvaćanje činjenice da Zagrebu u slučaju da Milošević ustraje u farsi Babićeva odmetništva koje zahtijeva promjenu mandata UN- snaga u Hrvatskoj,"kako navodi " ne preostaje drugo već da kao prijestolnica suverene države sama riješi problem pobunjeništva i separatizma na dijelu svog državnog teritorija". "Tako bi se čak moglo pokazati da su i mirovne snage, naime cijeli 'inžinjering ' njihova pripremanja, oblik političkog pritiska na Srbiju", i kako zaključuje autor "snaga na čiju će se upotrebu UN odlučiti kada i ako ništa drugo ne bude pomagalo". On navodi da suptilna igra s postupnim priznavanjem republika i, kako piše,"savršeno precizna simultanost između svake nove faze priprema za dolazak UN i osiguranja uvjeta za državnost BiH i Makedonije samo potvrđuju da će svjetska zajednica učiniti sve da vrati Miloševića u Srbiju i 'ohladi' njegove marionete u drugim republikama". Bišćević zaključuje da plave kacige uvijek ostaju kao posljednje sredstvo "dovoljno skupo i osjetljivo na europskom tlu da se rješenje pokuša pronaći i bez njihova angažmana". "U slučaju da Srbija odbije stvoriti uvjete za dolazak mirovnih snaga Zapadu ne preostaje drugo nego", ocijenjuje autor "prihvatiti činjenicu kako nijedna suverena i međunarodno priznata država ne može trajno tolerirati separatističku pobunu koja ugrožava njenu cjelovitost i integritet. Istodobno, autor naglašava kako tada "činjenica da Zapad ustrajava na državnom suverenitetu BiH u postojećim granicama poprima karakter još jasnijeg upozorenja, jer 'Krajina' tada ostaje vojnopolitički izdvojena". Bišćević na kraju zaključuje kako pretpostavka hrvatskih poteza mora biti dvostruka i to " na unutrašnjem planu vlasti moraju djelovanjem pravnog sustava dosljedno otkloniti svaku primisao na antisrpski revanšizam", dok na vanjskom planu, dodaje autor,"to pretpostavlja priznanje BiH kao države, sukladno proceduri EZ". (Hina)vjk 010249 MET feb 92