KNIN SE OSVAJA KAPITALOM

ZAGREB, 15. veljače (Hina) - Službena Srbija, nakon vrućeg rata oprezno kuša hladnu vodu mirnodopskog natjecanja, a nade za konačni obračun smješta u "plebiscit srspkog naroda u 'administrativnim granicama' Herceg-Bosne i Hrvatske", piše u današnjem broju "Vjesnik" iz pera dr. Grahama McMastera. Prema mišljenju pisca, međunarodna zajednica neće moći unedogled držati u Hrvatskoj skupe mirovne snage, pa će vodeći međunarodni čimbenici inzistirati da "pučanstvo spornog područja odlučuje o svojoj sudbini na miran način", te dodaje da će "i sami plebiscit odgovarati Hrvatskoj na naki način". Za pet ili deset godina hrvatska bi se država trebala naći barem na pola puta do punog prosperiteta, koji bi mogao biti znatno ometan gerilskim ratom u blizini gospodarski izuzetno značajnog područja, drži dr. McMaster, i procjenjuje da bi za Hrvatsku "bilo kakva vojna opcija, čak kada bi bila vojnički uspješna, značila utemeljenje i zadržavanje policijske države na cijelom teritoriju republike, a ne samo na kriznim područjima", a takva "povlači za sobom duboki mrak, ekonomsku zaostalost i duboklu podijeljenost". Za procjene koje se mogu čuti kod "običnih građana" u Hrvatskoj da "dođe li do plebiscita, Hrvatska je gotova u tim krajevima" auktor kaže da su "razumljive, ali rođene u strepnji" te analizirajući "najnoviji proizvod" prof. Ratka Markovića, "nacrt strategije Srbije do kraja stoljeća na unutarnjem i vanjskom planu", zaključuje da će "samostalna suverena Srbija pozivati na prošlost", "država čiji je stožer temporalan i teokratski". Podsjećajući da su u velikom svjetskom hladnom ratu poraz doživjele snage "koje su se pozivale na vjeru, povijesnu legitimnost i izvangraničnu ljubav", pisac ocjenjuje da se Srbije odlučila "za ulogu pokojnog Sovjetskog saveza na svjetskoj pozornici", ali da Srbija neće izgubiti ako uzmogne primamiti Hrvatsku da i ona krene istim putom. Prema "Vjesniku", Hrvatska bi po dolasku mirovnih snaga, podupiranjem integriteta Bosne i Hercegovine, trebala spriječiti formiranje kopnenog mosta između Knina i Beograda, ne kidajući "povijesne kulturno-vjerske svesrpske veze", nego ih oslabiti "stvaranjem novih 'prostornih' i 'atemporalnih' veza za koje ne treba posebna lukavština", nego geslo "business as usual". Na političkoj pozornici Hrvatske treba uvesti "političku igru" natjecanja socijaldemokrata, s blagom orijentacijom prema pravednosti distribucije, i konzervativaca, koji pažnju obraćaju na profitabilnost, igru koja ima snagu i izdržljivost da privuče pažnju više igrača. Nadalje, kaže se u tekstu, "treba izgraditi konkretne mostove u sklopu zapošljavanja, prometnih veza, stranačkih aktivnosti između 'odmetnutih' gradova i 'hrvatskih' središta, ali ne toliko pretjerano da se provocira kontraproduktivne hrvatske zamjerke ili krajiški prezir i obrambenu gotovost". Pitanje za plebiscitarne tijelo, kaže se dalje u tekstu, moralo bi glasiti želite li biti drugorazrednim državljaninom zaostale, siromašne, militarističke zajednice, ili pripadati zemlji koja će kao razmjerno bogata, napredna i miroljubiva, uskoro biti primljena kao puni član EZ? Napominjući da bi moglo biti smicalica i prljavih igara ukoliko se Srbija demokratizira, te da bi to bila mnogo konkurentnija, ali zato manje opasna zemlja, pisac zaključuje da bi eventualna nemogućnost Hrvatske da "uz mnogobrojne prednosti privuče zainteresirane glasove sto tisuća krajišnika, za nju značio mnogo veći poraz, nego što bi predstavljao gubitak pasivnog kraja koji bi oni odnijeli u Beograd kao dotu". (Hina)il 150311 MET feb 92