SERVIS POSEBNIH NASLOVA NJEMAČKA SKANDALI

Nadnaslov:Političke afere i skandali oko korupcije ne zaobilaze ni Njemačku Naslov: Njemačku tresu skandali Podnaslov:Bila krivica na političarima ili na medijima, smatra se da političari nikada nisu bili na lošijem glasu Piše: Klaus BERING, DPA BONN - Još od početka godine Nijemci su svjedocima neobične serije političkih afera, pogrešnih koraka i skandala.Tek što se slegla prašina oko političko-ekonomskog "prljavog rublja", u Bavarskoj se digao uragan oko besplatnih letova i automobila za vrhunske političare. Predsjednik pokrajinske vlade Saarlanda Oskar Lafontaine neprestano je u klinču s medijima, koji mu predbacuju povremene veze s podzemljem te ga stoga drže potencijalno pogodnim za ucjenjivanje. Prošlog je ponedjeljka Lafontaine narušio vedru atmosferu jedne TV-emisije izjavama koje su potvrdile da je protežirao jedan bordel u vrijeme dok je bio gradonačelnik Saarbrueckena. Bavarski premijer Max Streibl preživio je nedirnut u pokrajinskom parlamentu, uz pomoć svoje Kršćansko-socijalne unije (CSU), tzv. aferu "Amigo", izazvanu njegovim putovanjem u Brazil i Keniju na poziv proizvođača aviona Burkharda Groba. Streiblov ministar unutrašnjih poslova Edmund Stoiber i dopredsjednik CSU-a Gerold Tandler izjavili su da su duže vrijeme službeno i privatno koristili avione firme MBB koja je danas dio Daimler-Benzova koncerna. Uvaženi proizvođači automobila poput Daimler-Benza, Audija i BMW-a priznali su da vodeći bavarski političari mogu od njih besplatno naručivati otmjena kola, "poput pjevača i teniskih zvijezda". Dnevnik "Augsburger Allgemeine Zeitung" objavio je da je jedna turistička agencija u Munchenu godinama besplatno omogućavala odmor političarima. Bavarski zrakoplovni industrijalac Grob već je početkom godine prouzročio skandal do kojeg je došlo nakon što je ministar obrane Volker Ruehe zabranio let deset pokusnih aviona njegovog poduzeća. Povod: državno odvjetništvo sprovelo je istragu u vezi s tim projektom protiv bivšeg zrakoplovnog inspektora Georga Eimlera i njegovih suradnika zbog korupcije. Međunaslov: Siva zona politike i gospodarstva Odgovorni u Bavarskoj odbijaju svaku sumnju da su bili "kupljeni". Premijer Streibl, po općem mišljenju vjerodostojno, tvrdi: "Ja nisam korumpiran". Bonski "namjesnik" CSU-a Michael Glos podsjetio je na pokojnog šefa stranke Franz-Josefa Straussa: "On je izdržao brojne slične napade, jer je njegova stranka odlučno stajala iza njega; i mi danas stojimo iza Maxa Streibla." No generalni sekretar liberala, koji upravljaju u Bonnu, Uwe Luehr izjednačuje "VIP-servis" za bavarske političare s privilegijama komunističke vrhuške u bivšem DDR-u: "Po mom mišljenju ne postoji razlika između besplatnih putovanja u Rio i snobovskih naselja u Wandlitzu kraj Berlina". Siva zona između politike i gospodarstva daje prostora mnogim nagađanjima. U rijetkim je slučajevima zaista riječ o stvarnim skandalima, kao što je bio slučaj s aferom stranačkog financiranja osamdesetih godina, kad je čak i sam bivši ministar gospodarstva Otto Graf Lambsdorff bio osuđen zbog neprijavljivanja poreza - i kasnije ponovo obnovio karijeru kao vođa liberala (FDP). Kritičarima, naime, nedostaje prije svega senzibilitet i sposobnost jasnog razgraničavanja javnog i privatnog djelovanja osoba koje su u pitanju. Čelnik uprave Baden-Wuerttemberga Lothar Spaeth bio je 199O. uvjerenja da su njegova pomorska i zračna putovanja na račun firmi uštedjela novac poreznicima. Tek nakon poduže javne diskusije otkrio je u tome "određen problem" i odstupio. Ni bonski ministar gospodarstva Juergen Moellemann nije nalazio ničeg nekorektnog u tome što je tijekom službenih marketinških kampanja u firmama reklamirao proizvod jednog svog rođaka. Pokupio se s dužnosti tek u siječnju, pošto su novinari dokazali da je osobno potpisao tu propagandu. Međunaslov: Politika i političari na lošem glasu Bonska ministrica izgradnje Irmgard Schwaetzer nije uopće nalazila povoda za kritiku kad je hvalila poslovnu politiku jedne firme za promet nekretninama u njezinom internom glasilu. A kada je dnevnik "Sueddeutsche Zeitung" predbacio bavarskom ministru unutrašnjih poslova Stoiberu da se na sličan način angažirao u prospektu jedne firme za nekretnine, on u tome nije vidio "ničega skandaloznog". Već 1989. godine smatrao je pisac Ruediger Liedtke u jednoj "kronici skandala" da njemački političari žele pokazati svijetu "da je to zemlja kao i svaka druga". S jednom bitnom razlikom: spol za sada ne igra gotovo nikakvu ulogu. "Korupcija i nepotizam, zaobilazna financiranja i zloupotreba moći dolijevaju međutim ulje na vatru kada dođe do eksplozije", pisao je "Berliner Zeitung". Afere oko velikogradnji, nezakonitih poslovanja, slučajeva špijunaže te sudskih i financijskih skandala uzrokovale su od 197O. godine oko 2O ostavki šefova vlade i ministara u Bonu i saveznim pokrajinama. Najspektakularniji je bio "slučaj Uwe Barschel" 1987. godine: tadašnji je demokršćanski premijer pokrajine Schleswig-Holstein dopustio svome izbornom agitatoru Bjoernu Engholmu upotrebu kriminalnih metoda, a kasnije je izvršio samoubojstvo. Najnovije afere pojačale su nepovjerenje prema političarima i njihovom odnosu prema moći. Već je krajem 1992. godine 92% anketiranih smatralo da su moć i ugled političarima važniji nego dobrobit naroda. "Još nikada u prošlim desetljećima nisu u ovoj zemlji politika i političari uživali lošiji glas", primijetio je "Wetzlarer Neue Zeitung". No većina aktera glavnim krivcima proglašavaju upravo medije, kojima predbacuju " prljave i namještene kampanje". Bavarski premijer Streibl se potužio na "nedostojanstveno njuškanje", a njegov saarlandski socijaldemokratski kolega Lafontaine često je govorio o "svinjskom novinarstvu". (Hina)br 201256 MET feb 93