SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:60 godina poslije Hitlera, židovska zajednica ponovo strahuje Naslov: Strah od njemačkog antisemitizma Podnaslov:Iako umireni masovnim antirasističkim manifestacijama, Židovi strahuju da probuđeni nacionalni ponos i gospodarski problemi ne ožive stare predrasude Piše: Yacine LE FORESTIER, AFP BERLIN - Šezdeset godina nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast, koji je označio početak masovnih progona, mala židovska zajednica Njemačke i dalje je nesigurna i strahuje od buđenja negdašnjeg antisemitizma. "U stvarnosti, nema više antisemita nego prije, ali sada se ljudi usuđuju javno tako izjašnjavati", objašnjava predsjednik Središnjeg vijeća židova Njemačke Ignatz Bubis, čiji je poštanski sandučić svakodnevno prepun potpisanih uvredljivih pisama. Gradonačelnik općine Sennheim Franz-Dieter Schlagkamp (CDU), u pismu upućenom Bubisu kojeg smatra "šefom Židova", nije se libio pohvaliti kako u njegovu mjestu nema Židova. Nakon otkića tog skandala morao je ovog tjedna podnijeti ostavku. "Prolazimo kroz vrlo nesigurno razdoblje", ocjenjuje pisac Salomia Genin (60), njemačka Židovka koja živi u Berlinu. "Trenutno osjećam da je ovdje moj dom, ali ako se situacija pogorša otići ću, kao i moja djeca od 25 i 27 godina", rekla je. Nakon učestalih oskrvnjivanja židovskih groblja prošle jeseni, masovne manifestacije protiv rasizma kao i izgona grupice nostalgičara III Reicha smirile su oko 40.000 Židova. Mnogi od njih, međutim, strahuju da nacionalni ponos djelomice ponovo pronađen u ujedinjenju kao i sve veći gospodarski problemi ne daju novu snagu starim predrasudama i mržnjama protiv njihove zajednice. Međunaslov:Trećina Nijemaca okrivljuje Židove Prema ispitivanju provedenom prije godinu dana, trećina Njemaca misli da su Židovi također djelomice krivi za progone koji su nad njima izvršeni, a 44 posto smatra da je Hitlerov režim imao dobrih strana. Poteškoće identifikacije židovske zajednice s Njemačkom ocrtavaju se i u samom imenu koje si je izabrala nakon rata: "Središnje vijeće Židova Njemačke", a ne "njemački Židovi". "Mi smo ustvari na kraju sami prihvatili izopčenje koje nam je režim Adolfa Hitlera nametnuo", zaključuje Salomia Genin. "Biti Židov ovdje znači neprekidno biti suočen s pitanjem može li se ostati u zemlji Shoah (genocida)", dodaje ona. Oko 600.000 Židova 1933. godine živjelo je u Njemačkoj, tvoreći najsjajniju zajednicu Europe. Bubisov dolazak na čelo zajednice prošlog rujna je ipak označio zaokret. Taj 65-ogodišnji trgovac nekretnina, dobrostojeći Židov, koji je proveo osam mjeseci u nacističkom radnom logoru, ne želi se utvrditi u ulozi čuvara prošlosti koju je utjelovljavao njegov prethodnik Heinz Galinski, koji je preživio Auschwitz. Bubis je u prosincu upotrijebio sav raspoloživi utjecaj da uvjeri Svjetski židovski kongres da ne savjetuje bojkot Njemačke koja se našla u jeku ksenofobije. Poduzeo je brojne inicijative kako bi udahnuo novi život umirućim zajednicama bivše DDR. Nedavno je otvoreno nekoliko talmudskih centara, a velika sinagoga sa zlatnom kupolom u Berlinu, djelomično razrušena za vrijeme nacizma, sada se obnavlja. Paradoksalno, Njemačka ostaje zemlja azila za Židove. Blizu 5.000 sovjetskih židovskih doseljenika su u posljednje tri godine preplavili Berlin, bježeći pred antisemitizmom i gospodarskom krizom. "Oni predstavljaju nadu da se jednog dana njemačkim Židovima vratiti mjesto koje su imali prije 1933. godine", naveo je jedan predstavnik židovske zajednice. (Hina) br 292309 MET jan 93