SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:Pred parlamentarne izbore kao da je sve već poznato Naslov: U Francuskoj sigurno pobjeđuje desnica Podnaslov:Jedina nepoznanica skorih francuskih izbora je veličina pobjede desnice. Trka za predsjedničke izbore već je otpočela. Piše: Noel COURTAIGNE, AFP PARIZ - Šest tjedana prije francuskih parlamentarnih izbora, jedina nepoznanica njihova rezultata je veličina očekivane pobjede tradicionalne desnice nad socijalistima koji se, nakon 12 godina gotovo neprekidne vlasti, nalaze pred potpunim porazom. Kao da je sve već poznato, a to pokazuje i izborna kampanja, glavni čelnici francuskog političkog života već zauzimaju pozicije za veliki politički događaj u zemlji, predsjedničke izbore 1995. godine. Leaderi desnice ipak strahuju od demobilizacije biračkog tijela i upozoravaju da je potrebno ustezanje od preuranjenog "trijumfa". "Ništa nije odigrano, više od trećine glasača nije još donijelo konačnu odluku", izjavio je glavni tajnik RPR (neodegolist) Alain Juppe, uvjeravajući suprotno svim ispitivanjima da "pobjeda još nije postignuta". Ispitivanja javnog mnijenja ne ostavljaju mjesta mogućim iznenađenjima, dajući parlamentarnoj desnici (RPR i UDF/ liberalna desnica) 40 posto glasova prema jedva 20 posto glasova socijalistima. Izražena brojem mjesta u parlamentu, nadmoć konzervativaca još je veća, jer bi, prema najnovijim ispitivanjima, trebali dobiti oko 400 od 555 mjesta (metropolitanska Francuska). Borba za pobjedu na izborima u ožujku kao da je već prevaziđena: na desnici je već počela borba za vodstvo nad novom parlamentarnom većinom između bivšeg premijera Jacquesa Chiraca, šefa RPR i bivšeg predsjednika Valery Giscarda D'Estainga, leadera UDF. Međunaslov: Diskreditirani socijalisti Na ljevici, socijalisti koji su se istrošili na vlasti, diskreditirani nizom političko-financijskih skandala bez presedana, okaljane časti radi afere zaražene krvi, očajnički pokušavaju usmjeriti kampanju na područje svoje gospodarske bilanse i društvenih promjena. Ali na njihove govore o obuzdanoj inflaciji, trgovinskom višku, stabilnosti franka, mirovini s 60 godina i petom tjednu plaćenog odmora, desnica im lako uzvraća isticanjem problema nezaposlenosti: blizu 3 milijuna Francuza je bez zaposlenja, i ta činjenica socijaliste teško tereti u javnom mnijenju. Na desnici je kampanja za predsjedničke izbore već počela. UDF i RPR se bore za to tko će imati veći broj poslanika i tko će preuzeti vodstvo zemlje do 1995. godine. Vođa stranke koja pobijedi, Chirac ili Giscard d'Estaing, imat će idealne uvjete da povede cjelinu konzervativnog tabora u predsjedničke izbore. Giscarda d'Estainga, koji se protivi suradnji vlade desnice s socijalističkim predsjednikom Mitterrandom, njegovi suradnici već predlažu kao kandidata za mjesto premijera. Herve de Charette, jedan od njegovih pomoćnika, ocijenio je da Giscard d'Estaing ima "specifične, izuzetne odlike za preuzimanje vodstva u posebno teškom razdoblju". Chirac je obznanio da ne priželjkuje to mjesto, jer je pristanak na premijersku dužnost pod predsjednikovanjem Mitterranda između 1986. i 1988. godine platio teškim porazom na predsjedničkim izborima 1988. godine. Socijalisti, u očajničkoj potrazi za saveznicima, doživljavaju osorno odbijanje ekologa, koji su odlučili samostalno nastupiti u trenutku kada im ispitivanja prvi put u francuskom političkom životu daju realne izglede da imaju svoje zastupnike. Izolacija stranke koja je dominirala tijekom 80-ih godina do te je mjere očevidna da je jedan od njenih satelita, Pokret radikala ljevice, zaprijetio "prekidom" njihovog izbornog ugovora. (Hina) br 080013 MET feb 93