SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:Stari i novi marginalci ruskoga društva Naslov: Pučka kuhinja za "graditelje komunizma" Podnaslov:Bivši "narodni" umjetnici, tehničari i radnici danas jedva preživljavaju s minimalnim primanjima, susrećući se po narodnim kuhinjama i stanicama metroa s "novim siromasima" ekonomskog liberalizma Piše: Martine NOUAILLE, AFP MOSKVA - Oni su svoje medalje dobili u "velikom domovinskom ratu" potiskujući nacističkog neprijatelja. Stasali su u doba staljinizma, prošli ne trepnuvši dvadeset godina brežnjevljevske "stagnacije". U sumraku svojih života, ti bivši radnici, tehničari i umjetnici "u službi naroda" osuđeni su na pučku kuhinju. Oni se tamo susreću s marginalcima bivšeg sovjetskog društva i "novim siromasima" ekonomskog liberalizma: bivšim zatvorenicima Gulaga kojima je uskraćena dozvola boravka - dakle stana i rada, građanima uništenim beskrajnim sukobima s administracijom i nezaposlenima u potrazi za mogućim zaposlenjem. Jurij, bivši vozač traktora (81) dolazi svaki dan metroom iz svoje sobe u predgrađu na besplatni doručak u jednu od 50 kantina Moskve koju vodi Equilibre, francusko humanitarno udruženje koje upravlja kapitalom kojeg je prošle godine deblokirala EZ u Rusiji za programe pomoći najugroženijima. Bivši borac, odlikovan za sudjelovanje u osvajanju Koenigsberga, koji je zatim postao Kaliningrad, Jurij dobiva mjesečnu penziju u iznosu od 2.520 rubalja (5 dolara), od čega si može kupiti kruh i čaj. "Nemam se običaj žaliti", priča on smiješeći se. Aleksandar, inženjer u penziji (75), u kaputu s okovratnikom od otrcanog astrahana koji je nekoć bio elegantan, ne žali se na svoju penziju od 3.100 rubalja. I on živi sam, bez djece koja bi mu mogla pomoći. Međunaslov:Skupi život na stanicama metroa Raisa, koja upotpunjuje svoju penziju radeći nekoliko sati dnevno u kantini, priča kako se "prije živjelo dobro s nekoliko desetaka rubalja. Danas se jedva preživljava s 3.500 rubalja, a potrebno je 22.000 rubalja da bi se živjelo normalno". Ali poput staraca koje dočekuje, niti ona nikoga ne optužuje. "Sreća što ta iskušenja padaju u vrijeme naše generacije", ocijenjuje ona. "Već smo preživjeli glad 1933. godine i rat protiv Hitlera, pa ćemo i ovo preživjeti". "Ja se uspijevam oduprijeti", priča Mihael, bivši kradljivac koji je proveo 38 godina u logoru i zarađuje nešto rubalja igrajući "einz" u hodnicima metroa. "Ali na stanicama policija maltretira lutalice i u vezi je s mafijom trgovaca". Karine, mlada Armenijka uključena u mračnu borbu s administracijom za neisplaćene plaće i izgubljeni stan, živi posljednjih nekoliko mjeseci na stanicama Moskve. "Ali to je sve opasnije", priča ona. "Sve je skuplje. Sada treba sve platiti: odlaganje prtljage, toalet i tuš koštaju 25 rubalja". Uvjeti života postali su skuplji i stoga što je općina Moskve upravo pokrenula široki program "borbe protiv kriminala" koji cilja uglavnom na "one bez stalnog mjesta boravka". (Hina) br 041934 MET feb 93