Upozoravaju na „neravnoteže između solidarnosti i odgovornosti” država članica u novom Paktu o migracijama i azilu, koji je Komisija predložila u rujnu, prema pismu koje je AFP ovaj tjedan dobio na uvid.
Pismo koje su potpisali premijeri Giuseppe Conte, Pedro Sanchez, Kiriakos Micotakis i Robert Abela poslano je čelnicima EU-a, predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, koja trenutačno predsjeda EU-om.
Te neravnoteže „moraju biti preispitane kako bi bilo posve jasno da je ravnopravna podjela tereta ključan element” europske migrantske politike.
Mehanizam solidarnosti novog pakta „složen je i nejasan”, kritiziraju četiri zemlje.
Smatraju da načelo obveznog premještanja tražitelja azila mora ostati „glavni alat solidarnosti” između država članica.
„Pravila solidarnosti i obveze svih država članica koja iz njih proizlaze moraju biti jasno definirani. Zemlje na prvoj liniji ne mogu podnositi migrantski pritisak za cijelu Europsku uniju”, naglašavaju.
Po mišljenju četiri države, procedure na granicama moraju „ostati u ovlasti država članica, koje su u najboljoj poziciji” da o tome odlučuju.
Izražavaju također zabrinutost zbog mogućih „nepoželjnih učinaka”, strahujući od uspostave „velikih zatvorenih centara” za migrante, što smatraju „neprihvatljivim”.
Pakt koji je predložila Komisija „nije dovoljan jer pitanja kao što je solidarnost... moraju biti puno jasnija od onoga što je inicijalno predložila Komisija”, istaknuo je Pedro Sanchez na konferenciji za novinare s Giuseppeom Conteom na samitu Španjolske i Italije u Palma de Mallorci.
„Moramo raditi na učinkovitim europskim mehanizmima raspodjele migranata kako nijedna zemlja na prvoj liniji ne bi morala snositi sve troškove i teret migrantskih valova”, rekao je Conte.
Prijedlog reforme
Novi pakt o migracijama predviđa brže vraćanje nezakonitih migranata, pojačane kontrole na vanjskim granicama EU-a i ubrzanje postupaka u tretiranju zahtjeva za azil.
Za razliku od prijedloga iz 2016. koji je predviđao obvezujuće kvote za raspodjelu migranata i koji nije dobio potporu zemalja članica, novi pakt predviđa da će one članice EU-a koje ne žele primiti azilante moći dati doprinos u drukčijem obliku, tako što će morati preuzeti obvezu vraćanja osoba koje u nekoj od članica nisu dobile azil, u zemlje iz kojih su došle.
Ako se neka zemlja na vanjskim granicama nađe pod povećanim migrantskim pritiskom, ona može zatražiti "aktiviranje obvezne solidarnosti" o čemu bi odlučivala Europska komisija.
Komisija zatim procjenjuje koliko osoba treba preuzeti iz te zemlje, a ostale zemlje članice moraju dati svoj doprinos sukladno svojoj gospodarskoj snazi i broju stanovnika.
Međutim, one po novom prijedlogu mogu birati između primanja migranata i preuzimanja obveze vraćanja migranta koji nemaju pravo na azil u EU-u ili mogu pomoći u izgradnji prihvatnih centara.
Na taj se način želi zaobići protivljenje nekih zemalja, poput Mađarske ili Poljske, koje ne žele pristati na obvezujuće kvote za raspodjelu migranata.
Država koja preuzme obvezu da će "sponzorirati" vraćanje azilanta treba učiniti sve da ih brzo vrati, primjerice kroz diplomatske kontakte s trećom zemljom. Ona se također treba obvezati da će, ako u roku od osam mjeseci ne uspije osigurati povratak osobe kojoj je odbijen azil, primiti tu osobu.
Zemlje koje dobrovoljno odluče primiti azilante moći će dobiti financijsku potporu iz europskog proračuna.
Prema novom prijedlogu mijenja se i načelo da je zemlja prvog ulaska u EU odgovorna za razmatranje zahtjeva za azilom.
Komisija predlaže da zemlja koja treba obraditi zahtjev za azilom bude ona u kojoj tražitelj azila ima nekog bliskog rođaka, ona u kojoj je studirao ili ima neke druge veze s tom zemljom. Ako takva veza ne postoji, zemlja prvog ulaska u EU ostaje odgovorna za razmatranje zahtjeva za azilom.
Novi prijedlog predviđa i ubrzano razmatranje zahtjeva za azilom za osobe koje nemaju puno izgleda za međunarodnu zaštitu jer dolaze iz zemalja poput Tunisa i Maroka, iz kojih manje od 20 posto tražitelja dobije pozitivno rješenje za azil. Takvi će se zahtjevi rješavati na granici i morat će biti riješeni u roku od 12 tjedana.
Europska unija trenutačno ima 24 sporazuma o readmisiji, ali se ne poštuju svi.