Presuda se odnosi na tri aktivne supstance: imidacloprid koji je razvio Bayer CropScience, clothianidin proizvođača Takeda Chemical Industries i Bayer CropScience te thiamethoxam koji proizvodi Syngenta.
Sud EU-a u Luxembourgu pojasnio je da europsko "načelo mjere opreza" znači da je EU mogao izdati zabranu ako je postala znanstvena sumnja u rizik po ljudsko zdravlje ili okoliš i da nije trebala čekati da se proizvodi pokažu štetnim.
Djelomična zabrana iz 2013. značila je da se neonikotinoidi ne mogu upotrebljavati na kukuruzu, uljanoj repici i nekim proljetnim žitaricama. Međutim, bili su dozvoljeni na drugim usjevima, poput šećerne repe.
Komisija je odlučila ponovo razmotriti ta odobrenja zbog nestajanja kolonija pčela uslijed zloupotrebe pesticida. Većina zemalja EU-a prošli je mjesec podržala prijedlog zabrane svih neonikotinoida na poljoprivrednim površinama na otvorenom, ograničavajući njihovu upotrebu na usjevima u staklenicima.
Udruga za zaštitu okoliša Friends of Earth priopćila je da najnoviji dokazi pokazuju da neonikotinoidi ostaju prisutni u okolišu puno godina, da ulaze u vodu i divlje cvijeće te potom i usjeve.
Strane imaju dva mjeseca za žalbu najvišem sudu u Uniji, Europskom sudu pravde (ECJ).
Europski parlament u veljači je usvojio Izvješće o "Mogućnostima i izazovima za pčelarski sektor EU-a" mađarskog zastupnika Norberta Erdősa (EPP) u kojem se predlažu mjere kojima bi se na europskoj razini trebalo poduprijeti napore za očuvanja pčela i drugih oprašivača.
Zbog porasti stope smrtnosti medonosnih pčela i divljih oprašivača u Europi, što ima negativan učinak na poljoprivredu, biološku raznolikost i ekosustave, europarlamentarci predlažu iskorjenjivanje invazivnih stranih vrsta kao što su mali kornjaš i azijski stršljen, ali i zabranu pojedinih aktivnih tvari u pesticidima poput neonikotinoida te zabranu sistemskih insekticida.
Pčelarski sektor sastavni je dio europske poljoprivrede koji uključuje više od 620 000 pčelara u EU-u. S gospodarskog aspekta, pčelarski sektordoprinosi društvu s oko 14,2 milijardi eura godišnje. Poseban je njegov značaj s ekološkog aspekta zbog održavanja ekološke ravnoteže i biološke raznolikosti jer 84 % biljnih vrsta i 76 % proizvodnje hrane u Europi ovisi o oprašivanju koje obavljaju domaće i divlje pčele.
U SAD-u se godišnje ulažu 2 milijarde eura na umjetno oprašivanje.