Migrantska pitanja politički su osjetljivo pitanje u europskom savezu u kojem nakon priljeva gotovo milijun migranata i tražitelja azila u posljednjim godinama populističke stranke vode kampanje na protuimigrantskim platformama.
Slučaj koji je vođen protiv Belgije bio je fokusiran na građane Armenije, Rusije, Ugande, Kenije, Nigerije, Albanije i Gvineje kojima je naređeno da napuste državu i zabranjeno da se vrate jer su "prijetnja" javnim politikama.
Nakon te odluke oni su se prijavili za boravišne dozvole, tvrdeći da su roditelji, djeca ili partneri belgijskih građana. Belgija je odbila procesuirati njihove zahtjeve, inzistirajući na tome da prvo moraju napustiti zemlju kako bi zatražili da se ukinu zabrane.
Slučaj je proslijeđen Europskom sudu pravde kako bi pomogao u interpretaciji zakona EU-a o slobodi kretanja.
Sud je presudio da je Belgija imala dužnost razmotriti zahtjeve o boravištu na temelju spajanja obitelji.
Prisiljavanje nedržavljana EU-a da napuste zemlju prije no što je procesuiran njihov zahtjev moglo bi značiti da blok trebaju napustiti i članovi njihove obitelji, što potkopava njihova prava kao europskih građana, odlučili su suci u Luksemburgu.
No bili su stroži u svojoj interpretaciji statusa ovisnosti o državljaninu EU-a, ustvrdivši kako su odrasle osobe sposobne živjeti odvojeno od svojih obitelji i da postoje okolnosti u kojima roditelji mogu biti odvojeni od svoje maloljetne djece.
Konačna odluka sada je na belgijskim sudovima.